Jučer se u našoj maloj varoši u našem super-spektakularnom kinu prikazivala pretpremijera novoga Star Treka. Ja sam inače Startreko ljubac, rekli bi možda neki treki, no sad – o tom potom. O fascinaciji Star Trekom možda nekad drugi put. No, iako sam ljubitelj Star Treka, predzadnji film, koji spada u eru “novog Star Treka” mi
Nisam dugo imao priliku pisati hejt-post zato što nisam hejter, međutim dođe i to vrijeme kad se miroljubivog retrivera poput mene raspizdi, poglavito nakon šest mjeseci, da prostite – drkanja. Pa da počnem, iliti priča kaže sledeće… Nekad prošle godine odlučim ja preći sa T-coma na nekog drugog telekom providera, prvenstveno time jer sam bio
Prošli papa, Benedikt XVI. je jednom prilikom rekao da globalizacija sama po sebi nije niti dobra, niti loša nego upravo ono što napravimo od nje. Upravo isti princip se može primijeniti i na društvene mreže. Međutim kako su ljudi blesavi, onda naravno da će društvene mreže biti loše. No, pesimizam na stranu, kontrole na današnjim
(Inače, tu foru iz naslova sam prodao na Noć vještica, tj. Halloween. Nije moja, naravno, ja se nikad ne sjetim tako dobre fore) Tražeći popratnu sliku za ovaj đabalesku tekst htjedoh izbjeći klišejiziranu ružu li ne daj Bože karanfil, pa sam se utoliko potrudio ukucavši u googlu: 8 MARTA SOVIET, znajući da je ovo 8
Nekidan sam pisao o filmu Red Dawn, pa sam tamo rekao da Hollywood u kroničnom nedostatku ideja danas čini dvije stvari: ili snima filmove po strip junacima, ili snima remakove. Međutim, zaboravio sam još jednu metodu vrlo popularnu za suvremeni film, a to je adaptacija scenarija video-igara za veliko platno, tj. film. Resident Evil, Max
Retoričari i književnici vole jednu logičku metodu koju su sebi prisvojili kao stilsku figuru, a zove se analogija i to iz više razloga. Jedan od razloga je da svojim brbljarijama i piskarijama daju težinu ili (pseudo)argument, npr. “tvoj auto je smeće, Japanac kad napravi auto to je kao da bicikl napravi ribu!”. Ne mora imati
Nedavno sam gledao dokumentarac o partizanskom filmu koji se zove, vjerovali ili ne “Partizanski film”, u kojem je rečeno da je američki redatelj John Millius (scenarist Apokalipse danas i Conana Barbarina) bio veliki pobornik jugoslavenskog partizanskog filma i da je upravo njegova Crvena zora (Red Dawn) iz 1984. hollywoodska verzija partizanskog filma. Kad sam malo
Agent 007 nam je pokazao da ga ni kraj Hladnog rata ne može načiniti tehnološkim viškom na tržištu rada međunarodne špijunaže. Nije umro niti James Bond, a nije ni žanr špijunskih trilera pao u zaborav – ili su još uvijek aktualne hladnoratovske, sada već „povijesne“ teme ili su se špijuni prilagodili novim (korporativnim) interesima i
U prošlom postu sam najavio reminiscenciju jednog velikoga datuma, a postoji li veći datum u 21. stoljeću od 11. rujna 2001.? Svijet se od tada promjenio, samo u svakodnevni govor su ušle nove riječi poput “kolateralna šteta”, da ne pričamo o toponima poput Kabula, Abu Ghraibea ili Kandahara. Moglo bi se reći da je naše
Većina dovoljno starih Amerikanca se sjeća gdje su bili 22. studenog 1963. Tad je, naime, izvjesni bivši marinac Lee Harvey Oswald, mutna ličnost koja je je radila u lageru knjiga u Dallas, Texasu, a prije toga u tvornici kućanskih aparata u Minsku, Bjeloruska SSR gdje je prebjegao iz SAD-a, ubio američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedya.
Ministar pravde u Vladi Srbije Nikola Selaković na predavanju koje je održao na Pravnom fakultetu u Beogradu, usred svog govora, uzeo je od jedne studentkinje flašicu hrvatske vode i bacio je u kantu za đubre rekavši da to čini jer u pitanju nije domaća, srpska voda! – Pratila sam predavanje Nikole Selakovića, ona su uvek
Iskreno, ne volim se mašit recenzije filmova jer mislim da sam totalno loš u tome. Kontam da bih bolje radio recenzije ko Slavoj Žižek, kako je on jednom rekao da se boji gledat filmove koje recenzira jer bi onda mogao promjenit mišljenje koje je baš lijepo skrojio za kritiku. Kako bilo da bilo, ja sam