Braća Karamazov igraju u Dragovoljcu

Ovo trenutno pišem u notepadu pa ću kasnije samo aploudat jerbo se na blog.hr nemere spojit zbog 509 začkoljice.
Uglavnom, stori of d dej počinje ovako… Sjedim ja veselo na šolji i seruckam veselo kada dolazi poruka from Marinko: «čekaj me u pola devet u derbiju idemo se vozat». Jaipijajej jipijaj hou. I uredim se ja, tj.promjenim majcu jerbo je ova koju sam trenutno imo na sebi imala nekakve ostatke moje današnje prehrane. I silazim ja dolje, gdje srećem i Poljaka za pokerom gdje mu se naravno pridružujem i ja… tada dolazi i Marinac, pije Pepsi i off-we go… Vozimo se po gradu u marutiju spomenutom već negdje dolje u jednom postu. I pičimo tako veselo gradom kada pade odluka da idemo na ljeskove vode. I pičimo tako, dolazimo u Bukovlje, kada Marinko odluči da uzmemo alternativni put preko brda. Penjemo se tako veselo ka Vili Igrač, ali ne idemo do tamo nego se spuštamo u Ješevik. Najednom meni izlane kako smo Niđo i ja pičili u njegovom Unu niz tu cestu sa 120kph i kako sam se ja bio živ usro. Marinko ponukan pričom o suludim vožnjama, stišće papučicu gasa na Marutiju i brzina se penje na 120kph u času. To je inače, za one koji neznaju 8%+ padina u dužini od kojih 800m+. Spuštamo se u selo i Marinko konstatira. «Bome i ja sam se usro». Brzina od 120kmh i nije neka velika brzina, ali kada se radi o Unu ili još gore Marutiju koji ima 800ccm i kojih svojih ispod 30 konja i gabarite nešto veće od peglica onda to jeste dosta strašno… Skrećemo na onu famozni off-road stazu i treskamo se u autu ko mutavi… nakon izlaska u Šušnjevcima okrećemo i ipak ne idemo ka ljeskovim, nego se vraćamo nazad u grad. Odlazimo na terasu Rupe na pićence gdje nam se kasnije pridružuje Vlado i Krešo i nakon sat vremena đabalezgarenja odlučimo opet pičit malo po gradu, ovaj put Krešo, Marinko i ja… Skrećemo sa ceste za Migalovce u nekoj pripizdini i nakon što smo skontali da smo zalutali u dead-end, Marinko okreće auto i to tako da je nabijo gas u rikverc i nabijo se na bankinu…
Krećemo dalje po gradu, Marinko šalta brzine debelo u crvenom, vozi s međugasom i ne otpušta kvačilo nego jednostavno miče nogu s njega nebili dobili nekakav sportski užitak vožnje. I tako veselo pičimo po gradu, ovaj put smo svratili i do Monaca nebili vidjeli kako je to izgorilo što sam uspio i evidentirat sa Slatkišovim HPom, te krećemo dalje. Dolazimo u sam centar, jedan đir pješice i vraćamo se nazad prema autu. Marinka zove frend, i nebili prikratili vrijeme, okrećemo se ko mutavi po parkiralištu kada odjedno puca sajla gasa. Vauu….
I onda Krešo odlazi po svoju Škodu i šlepamo Marinka (kao što je vidljivo na slici) do kuće. Išli smo na podvožnjak i čak smo uspješno i prošli kroz crveno. Sav usplahiren razmišlja kako će starom objasnit kako je pukla sajla, a mi se vraćamo u Škodu, i idemo polako do grada, točnije do dolče, kada smo se uvjerili da tamo nema ništa, okrećemo se i idemo kućama…
Poruka dana: Ne siluj auto ako je indijske proizvodnje.
Skinijo sam mjuzu iz top gana i s nostalgijom se prisjećam kako smo prije jedno dvije godine pičili u Vnućkovom autu s navijenom mjuzom do jaja oko tri ujtro kraj Vukovarskog vodotornja. I tada sam se bijo usro jer se uvatijo led po cesti, a i kad smo imali puš pauzu tamo đe je bio sabirni logor pa sam mislio da će nas neki četnik zaklat usred mraka.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *