Nekom Drina teče desno… Nekom Drina lijevo teče

Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku…
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku…
Grom udari… Planu seno… Rasturi se stado njeno…
Zaplete se dim na uvojku… Reče da se zove Bosna…
Čudno ime za devojku?

Nekom Drina teče desno… Nekom Drina lijevo teče…
Sve da teče u dubinu… Na dve pole svet da seče…
Znam tajni gaz, moje lane… Most se pruži gde ja stanem…
Sve da vuku me konji vrani… Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani…
….
Svetom smo se rasipali ko đerdani… Nosili nas nebom ćilimi…
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu… Sluteći da isto sanjamo…
I bogu je prosto bilo krstimo l’ se ili klanjamo…

Đorđe Balašević: Sevdalinka
Album: Devedesete, 2000.

Mogu se pohvalit da sam bio na tri Balaševa koncerta. U tri “različite” države.
Prvi put u Mariboru, na neutralnom terenu, gdje su kolone autobusa i osobnih automobila išli na “izbjegličke” koncerte. Svojevremeno hrvatskoj vlasti predvođena jednim smješnim krivoustim generalom koji je tad živio na Pantovčaku jednostavno nije se svidjela ideja da jedan Đorđe pjeva, odnosno peva u Hrvatskoj tako da smo išli na koncerte kod braće Janeza.
Drugi put sam bio s Kumom u Osijeku. Kod nas u Slavoniji dakle. I to smo dočekali. Doduše tu se izvjesnim ustašolikim likovima nije svidjelo da jedan Đorđe pjeva u HrvatskomNarodnom Kazalištu tako da je Đole pjevao u sportskoj dvorani Zrinjevac što se pokazalo još i boljom opcijom. Dvorana prima puno više ljudi od kazališta.
I jučer eto tako sam bio na koncertu Đoleta Balaševića u Sarajevu.
Po čemu se sva tri koncerta razlikuju? Pa eto prvenstveno prva dva od ovog jučerašnjeg, odnosno sada već prekjučerašnjeg se razlikuju od samoga starta. I u Mariboru i u Osijeku je Đole započeo sa:
I te sam noći preplivao Dunav,
dubok i strašan.
Oprosti velika reko,
al’ ja sam morao preko!

To je bilo neko vrijeme kada se Dunav morao preplivati i neke nove granice. U Sarajevu je koncert počeo pak sa:
Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku…
Da. I uglavnom kako sam doživio koji koncert. Pa eto recimo prvi je uvijek prvi i uvijek će ostati u sjećanju kao prvi. Izbjeglički koncert, inat prema tadašnjoj već umirućoj vlasti. I Maribor je Maribor jebešga. Prvi put je prvi put.
Osijek je bio znak da smo dočekali Balaša da pjeva kod nas. Dakle: “Đes Đole, šta ima eto te i kod nas.”
A Sarajevski koncert? Pa mislim da je Sarajevski koncert bio onako kako bi i trebo jedan Đoletov koncert izgledat. Casual otić na jedan fin koncert. Bez ikakvih prelazaka granica i čekanja nekih godina. Kao što bi jaran Bidon reko: “Pravo mi je lego koncert”

Ima i jednu čar i to što nije bio koncert od 5 sati, kao što se i sam Balašević našalio: “Meni moji kolege sa estrade kažu, eh, lako je tebi Đole ti dođeš na koncert i otpjevaš 50 pesama koje svi znaju da pevaju!”
Bio je pravi casual koncert onako.
Ove sličkice koje sam ovdje okačio eto to je najbolje što sam mogao i okinit na koncertu, međutim snimio sam preko nekoliko dobrih filmića, međutim ovdje nemam nikakvog alata da bi ih kako tako smanjio i podjelio među vjernim fanovima Jimbloga tako da će to morati čekat neko ljepše vrijeme, odnosno kad se vratim u Brod.

Živi bili studensku radensku jana vodu pili. Čujemo se s vremena na vrijeme. Vozdra mala raja

httpv://www.youtube.com/watch?v=OdYRGcdEkX0

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *