Nedjelja je i ludi su dani

Umesto molitve rekla si “O tom ću misliti sutra…”
Sa šminkom od gara, ko Skarlet O’Hara… Tvoj preslikan lik
I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra
Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik
Još jednu noć si izgurala sama… Čehov je zaspao blaženim snom
Ni ne zna da je igrala tama… Pod prozorom
Vetar je vežbao violončelo.. Čežnjive skale u nedogled
Zora ti brižljivo pipnula čelo… Negde u tebi je goreo led

Princezo, javi se… Još imam džep u kom se hladni prsti zgreju
Pošalji poruku… Da vidim jednom to pisamce na displeju
Sve mi nedostaje… Čuvam u damastu još kalup tvoga vrata
Princezo, dosta je… Dve i po godine smo taoci inata… šta ti je?

Đorđe Balašević: Jarolsava
Album: Dnevnik starog momka, 2001.

Blaženo sam spavo na kauču svog novog stana, Jergovićev “Gloria in Excelesis” u ruci, dok je svirao radio 202. I onda ova stvar zasvirala po meni najbolja stvar s tog albuma. Trgo se odma, i reko si: “jebote, dugo nisam čuo ovu stvar”. Ova slikica gore mala predstavlja naselje gdje ja trenutno živim odnosno tuda se nalazi zgrada u kojoj je stan koji sam dobio na korištenje dok izigravam narodnog heroja odnosno volontera u ovo nadasve ružno ljeto.
A da je ljeto ružno – fakat je ružno jerbo stalno cmolje neke kiše al nema veze brate.
Uglavnom kako bilo da bilo kao što sam spomenijo jedno tristo sedam puta uselio sam se u svoj stan koji je pravo dobar ima i frižider koji sam odma napunio Premingerom i paštetama. Lovačkim naravno.
Slika… bit će slika kad uslikam malo stan nije mi se dalo ovih dana jurcam po gradu a još nisam ni počeo radit kako spada. Yo yo.
I uglavnom tako je kako je.

E jestel vidjeli Kuma? Ha ha! Uslikali su ga u njegovoj najtipičnoj pozi toj nekoj poluležećoj. To je otprilike kao što sam ja na svakoj slici sa cigarom. E tako je on na svakoj slici u poluležećem nekom stavu.

Jučer smo ja i cimer mi imali mali Show sa revizorima. Ušli smo u trajvan na Dolac Malti, tamo kod Tite. I putujemo mi fino, kad skontamo mi – revizori na stanici. Izađemo mi na stanici, oni uđu u trajvan. Odoše oni u našem trajvanju. Mi sačekamo drugi trajvan, uđemo dođemo do slijedeće stanice kad na njoj opet revizori isti. Mi izađemo – oni uđu. Pričekamo drugi tramvaj i na sljedećoj stanici oni opet uđu. Uglavnom od Dolac Malte do Viječnice smo promjenili jedno 6 trajvana. I kupili smo na kraju kartu. I time su revizori službeno pobijedili u našoj maloj igrici naganjavanja.

Bud’te pozdravljeni.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *