Ošišo se, prevario rokenrol, prešo u narodnjake i počeo se furat na kulturu

Stoti i naslova jel? A i slika nije loša jel? Nego naslov onako je nekako sarkastično-ciničan nepodoban što bi rekli naši stari djedovi koji su željeznim plugovima orali njive pod suncem slobodnim a zastavom tuđinskom. Nego bilo me svagdje juče sto mu kišnih oblaka i sve to ni više ni manje nekakom kulturom uvezanom&upakirano. Pa da počnem mislim da nebi bilo zgoreg, jel?

Prvi sarajevski zimski sajam knjiga
Otkud sajam knjiga u zimu pitate se vrli čitatelji. E pa sve vam to počinje s jednom famoznom skračenicom koja se zove PDV. Daklem BiH pod pritiskom međunarodne zajednice, europske unije, ujedninjenih nacija, sjedinjenih američkih država i internacionalnog društva distrofičara, morala je uvesti porez na dodadnu vrijednost (VAT što bi reko Englez odnosno Value Added Tax iliti Mehrversteuer što bi reko Švabo, Austrijanac i Švicarac s njemačkog govornog područja) nebili BiH postala prava država sa svim što dolazi jel. I himna će dobit tekst samo da ga netko sastavi, pa da ga odobre vlada Republike Srpske, vlada Federacije BiH, vlade svih 10 kantona i naravno Vijeće Ministara. I naravno na kraju da visoki predstavnik dadne svoj blagoslov onako ko papa. I vlada Brčko Distrikta, njih sam zaboravio gore navest.
No kako bilo da bilo PDV u BiH će od 1.1./siječnja/januara iznositi 17% i to jel jedinstvena stopa koje neće biti pošteđeni izdavači a bogami ni prodavači kupusa. Semberijskog pa jel.
I uglavnom organizator inače tradicionalnog sajma knjiga izdavačka kuća “Šahinpašić” odlučila je napraviti prvi zimski sajam knjiga nebili narodu omogučili da još dok je moguće za jeftine pare kupe knjiga.
Žao kobili, kobili se nado otišo i ja na sajam knjiga nebili slučajno ubo kaku dobru knjigu za naravno jeftine pare.
Bio sam ja i na prošlom sajmu knjiga, pa čak sam nešto i na blogćetu pisao o tome.Klik vamo za tekst čarobni.
I eto otišo ja prvo se sjebo pravo jer sam došao tamo u Skenderiji kod onog mjuzik šopa gdje sam kupio žicu za provaljivanje u kombi a sajma nema stoti?! Neki kombi parkiran. I još raznoraznih nekih vozila.
Ko pita ne skita, kažu naši stari djedovi što su grožđe uzgajali na obroncima Dilj-gore obasjanim slobodnim suncem a zastavom tuđinskom. Pa tako i ja priupito neku gospođu, gospođo, gospođo đe ima knjiga zadžabe? I uputi ona mene na drugi kraj Skenderije.
Izdavači mahom domaći, pa froum Serbija end Montenigro i pokoji hrvatski. Valjda. Nesjećam se doduše da sam vidio kojeg hrvatskog izdavača. A od njih i inače bježim. Skupo brate.
Moram napisati ovdje ovim čarobnim binarnim slovima da je sajam bio posječen i to poprilično dobro a i ulaz je bio zadžabe što je opet jako dobro. Međutim ponuda i nije bila kao za prošlog sajma u travnju oliti aprilililiju što se naravno i nemere zamjerit pošto je ovaj sajam takoreć vanredno organiziran zbog pedervea kako sam i gore naveo.
I šta’s pazario? Pa baš i ništa stoti slabo keš-stanje tako da sam kupio Etkinsonovu novu revolucionarnu dijetu na serbiše jeziku što je pravo dobro. 10KM/5€/40KN za knjigu od 500 i kusur strana a koja će mi više-manje koristiti cijeli život. Odnosno dok je ne izgubim.
I kupijo onu knjigu što je dobila VBZ-ovu nagradu jerbo sam je profulio kad je bila na kioksima a uspio sam je ulovit sad na sajmu.
I tako uglavnom. Fino je. Posjetite dok još traje. Do 28. decembra odnosno prosinca. Pa pazarite štogod. Ima Kišon na ćerilici recimo. Ja bi si to kupijo da imam para. Ima knjiga. Dobro je. Ide. Ima cura.

Nastavak priče o kulturi jebeš ga
Igrom slučaja ili slučajnom igrom što bi rekli naši stari djedovi koji su lovili ribu na Savi dok je Sava bila granica između Otomanskog i Habzburškog carstva, a sunce ih slobodno grijalo pod tuđinskom zastavom, našao se ja na jednom kulturnom hepeningu da ne kažem eventu. Ili iventu neznam ja dal postoji taj izraz kroatiziran.
Promocije, tribine, okrugli stolovi… sve su to mistični pojmovi koji bi trebali označavati podizanje općeg kulturnog nivoa i izgradnje građanskog društva, što opet označava jedan mistificijran pojam. Kod nas u regionu (popularno poznatom kao: ex-jugoslavija, zapadni balkan, balkan, jugoistočna Europa, Alpe-Dunav-Jadran regija, SEE, Adria-region, Đeđerlija-Triglava-Đerdap-Jadran regija, et cetera…) sad je mnogo tih pojmova kojima se ljudi furaju a da recimo niko ne konta zapravo šta je to ali to je na zapadu trend pa je i kod nas trend. Recimo neki od tih pojmova su: građanska hrbarost, građansko društvo, demokracija, et cetera i tako dalje i bliže i šire i uže.
I hajde jel naravno ti svi razno-razni hepeninzi imaju svoju neodoljivu šablonu koju ću ja pokušati u kratkim crtama ovdje dolje napisati.
Mjesto održavanja
Urbano, raja oće samo urbano. Klubovi, knjižare, coffe-šopovi, galerije a najčešće kombinacija svega. Ono što je specifično da takva mjesta i u RH i u BiH uvijek imaju neko neodoljivo dvosmisleno ime u vidu kakvog anagrama ili rebusa nekakvog. Zašto tako pitate se e pa to vam je zato što samo briljanti umovi, tzv. “intelektualna elita”, može rješiti takvu zapetljanu i nadasve dosjeltljivu začkoljicu.
Interijer. Eh to je isto jedna neodoljiva šablona. Interijer bi se mogao opisati kao: suvremen/moderan/rustikalan/klasičan/ruralan/urban/”namjerno” kič/minimalistički/šaren/jednobojan/prostran… (nepotrebno precrtati, najčešće nije ni zgoreg sve ostaviti).
Tzv “intelektualna elita”
Medijski eksponirane ličnosti, univerzitetski/sveučilišni profesori, studenti u tankericama, feminisiti, šovinisti, ljevičari, desničari, disidenti you get the point…
Sjede svi naravno neku kulturno obučeni, neki u revoltu (marte, vijetnamke i šta ti ja već znam). Šta se pije na hepeninzima. Pa recimo to isto varira. Najčešće je to neko skupocjeno vino koje se toči u super luksuznim čašama. Konzumacije otprilike izgleda ovako: raširena šaka, čaša se drži za grlo kažipstom i srednjim prstom, podizajući šaku gore dolje i naravno uz odvratan klišej konzumenta koji kaže: “ovo vino ima specifičan buke mediteranskog pinot noire. Oštar, pak jasan”
Surova istina je da butelja koju je konzument platio onoliko koliko bi platio litru vrlo kvalitetnog škotskog viskija u nekom marketu, zapravo dalmatinski bučkuriš koji je neki težak gazao prljavim nogama. Još bolje vino se može kupiti na magistrali dolje na jadranu za 15 kuna per litra.
Sam događaj iliti hepening
Najmudriji od mudrih se skupe i onda nešto raspravljaju. Najčešće to nema veze s pameti. Međutim što je nešto teže za shvatiti odnosno ako je uopće neshvatljivo tim je hepening dobio na težini. Hepening se završava bjesnim aplauzom i općim podizanjem jednog kulturnog nivoa i građanske svijesti. Nešto ko u Diablu kad nabrijavate lika. Pa imate perkove. Kažeš imam 57. level kulture, 62. građanske svijesti.
Posljedice. Država je otprilike još uvijek na istom nivou. Nema promjene. Nula
Gdje sam ja u cijeloj priči?
E ja… hajd da sam došao prije tjedan dana pa kad sam imao dugu kosu pa se mogao infiltirat tamo mešu anrhiste/revolucionare i buntovnike s mnoštvo razloga. Ovako sam bio pravo sjebativan. Nisam imao tankericu, već jaknu iz Fisa. I smeđe neke cipelice, što kaže Strizy “prave šoferske”. I naravno novopazarske leviske. Iz Fisa, jašta.
Kao usran bez papira, tako sam se otprilike osjećao. I samo mi se vrtila jedna stvar po glavi: da mi je popit konjak, da mi je popit konjak, da mi je popit konjak.

Poslije sam otišao na hip mjesto gdje izlaze mladi, popijo dvije loze, vratio se Domu svome, otuširao se i lego spavat. Za mene je pojam kulture knjižnica. Amen.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *