Voltaren, 2 ujtro, blog i ja

Zub je zlo. Pa još kad boli. Pa onda krneš neku drogu tipa Voltaren. Najgore je čekat da prođe. Jebene su droge. Alkohol je bolji. Samo piješ a ono odere kad se najmanje nadaš. Odnosno odere ono a nemoraš čekat. Samo piješ i vozi… Alkoholom protiv droge. Ovo je kraj superiornog uvoda pisanog italicom.

Kaže djelovanje nakon 20-60 minuta. Čini se ko vječnost jebote.
I jest vječnost jebote. Za 20-60 minuta se može svašta napravit. Recimo moš djete napravit. Pa čak i to više puta. Ako imaš harem.
Na pragu svojih 20-ih bio sam laka roba… nikad u biti nisam kontao taj Balašev stih zapravo. Kontam šta je čovjek tjeo reć odnosno logičko-sematičku fićfirić začkoljicu kontam al jednostavno nikad nisam uspio dokučiti vremenski kontekst, odnosno šta je prag 20-ih. Početak 20-ih il kraj 20-ih? Jer jedno i drugo može bit prag jel? Prag u biti označava prijelaz a nemora nužno bit početak odnosno kraj. Pa me to uvijek jebavalo šta je s tim tjeo reć? Dal je kao mlađahni student bio jebač il već kao stari prdonja koji ulazi u 30-e?
Vjerovatno to nije ni bitno. Bitno je da je to jedna od njegovih boljih balada. Olivera se inač balada zove, album 003, godina davna 1985. Olivera, kao njegova žena. Jel. Pa je i logično da mu je to jedna od boljih balada. I opet je i logično da nije popularna. Jerbo ima ipak neku intimnu težinu. Nije pisano za široke narodne mase. Tipa Vasa Ladački, kad razdragane curice na koncertima režu vene zbog: “kada nisam s onom koju voooolem!”
I na onom koncertu je rekao da je ta pjesma pogrešno snimljena. U Queen fazonu.Ja bi pevo kao taj iz Queena ali hulahopke on nosi… a moj broj nema… imaju samo one sa šavom… nije zgodno u ovim godina.
Đole legenda. I onda je izveo onu klavirsko-violinsku verziju koja je onako baš fina. To vam je inače album Live Balade (U tvojim molitvama), godina malo manje davna 1987.

Voltaren djeluje. Ne boli više. Najgore od svega je to sad dok je završim ovaj post prestat će djelovat. Ali… heh, ali… Ja krnio za svaki slučaj dva Voltarena Rapida. Ma jašta. To je kao preporučena konfiguracija za igre. Ono čitaš system requirments i uvijek uvijek treba to poduplat da bi bio efekt pravi. Duplo više rama, duplo jači procesor i tako. Pa tako i ovo. To je inače Vnukova i logika u vožnji ja mislim ako se nevaram. Znači ako na znaku ograničenja brzine piše 60, znači da se ta dionica može proči i duplo brže. Što iznosi 120 kph, za one malo manje matematički potkovane. Kao ja recimo.
Nikad ja nisam tu matematiku volio. Bilo mi besmisleno. Što bi ja morao učiti tablicu množenja il učit računat neke gluposti kad imaš digitron danas. I to ti je školstvo naše. Kako se to sad zove nešto HNOS ja mislim. Hrvatska norma obrazovnog sustava ako se nevaram. Kad se samo sjetim da sam u gimnaziji zbog integrala išao na popravni a bruka ljudi sa završenom gimnazijom nezna izračunat kolko u cijeni otpada na PDV. 22%. Skoro četvrtina. I amen. Al jok. Svi vade mobitele pa onda kuckaju tamo postotke pa se hvataju za glavu jer 80% ljudi nezna ni izračunat postotak na digitron. A kamoli na mobitel.
Il ono besmisleno trpanje besmislenim informacijama. Kad te nešto zanima upališ Infranet, ukucaš u googleu il na wikipediji i voila evo informacije. Al ne! Bitno je da su oni tebe u gimnaziji naučili da je pravo ime Ksavera Šandora Đalskog Ljubo Babić. To je inače jedna informacija bez koje ja nebi mogao funkcionirati kao čovjek još ktome intelektualac nikako.
Al zato te niko nije naučio kako pronać neku informaciju. Pogotovo sad kad je ogromona količina informacija dostupna svakom. Pa sad je tu začkoljica u tome da treba naći RELEVANTNU informaciju. Eto recimo ukucaš nešto u Googleu. Neki pojam jel i ono ti sad izbaci onu listu linkova. Onaj čiko što je radio Google je genije. On je to super napravio da odma znaš šta te zanima. Al velika večina ljudi nezna razlučiti šta je relevantno i protivno svim zakonima zdrave logike i još zdravijeg razuma velika večina ljudi klikne na najgluplji ponuđeni link. I onda ti dođe i kaže: Nema! Šta reko nema? Kaže nema tog na Internetu! E vala kad mi neko kaže da nećeg nema na Internetu ja bi nekog ubio. Psihički. Zavezo ga na stolicu, pušto mu Teletabise, Cecu, Thompsona i Schuberta u isto vrijeme. I okružio ih sa još jedno 62 monitora na kojima bi na svakom različito bilo to što nema na Internetu. I onda bi onako u bjesu vikao: “Šta nema?! Gdje nema!!??”
Al nisu ljudi krivi opet. HNOS. Bože dragi koja je to obmana.

Hrvatska NORMA obrazovnog sustava. Kolko je ova naša država postala aktualna toj Europi mi smo počeli patiti od raznoraznih normi raznoraznih sustava. Sve mi moramo normatizirat. Sve. SVE! Ja mislim da Sanader najviše izgovara frazu: i to ću reći… i termin norma. Ja mislim da ga pitaju kolko on jaja jede ujtro da bi on odgovorio: Dva po hrvatskoj normi gastronomskog sustava za jutarnji vremenski period.A to mu je i posao na kraju krajeva jebiga. Da puno izgovori a ništa ne kaže. Al nebi on reko period neg neku hrvatsku riječ koju ja neznam al sigurno postoji. Po standardnoj NORMI pravopisa. Standardna norma? To je jednako apsurdno kao i prijenosni mobitel jebote. Cirka oko jel.
Norma čarobna riječ. Čak nam ni standard kao riječ nije dovoljno dobra. Nego, jebote lebac, norma! Normatizacija standarda. Standardizacija norme. Norme su da se mjenjaju. Nema više JUS-a jebemu.
Što se tiče standarda odnosno norme imaju ipak dvije nacije u svijetu koje su poznatije od Hrvata po tome. A to su definitivno Englezi i Rusi.
Englezi imaju svoju čarobnu normu da bi bili drugčiji od ostale europske bagre. Pošto oni na nas kontinentalce gledaju ko na stoku sitnog zuba. A oni svi in-breeded. Vald se tako piše. Pa oni imaju i svoju struju. Da da. Pa onda recimo cijeli svijet vozi desnom strane al oni moraju naopako i moraju pravit u autima volane na naopakoj strani. Otuda je i nastao onaj naški izraz Što se praviš Englez? kad ljudi sve naopako rade. Oni su jedini pametni i oni jedini znaju kojom se stranom vozi.
Pa Rusi gorespomenuti. To je da nametnu svoju superiornost. GOST famozni (Gosudarstvenii Standart). To je kod njih onaj ludi car nametnio. Pa kad dolaziš u Rusiju moraju vlakove kačit da šire tračnice. Tračnica – jedna šina u Lenjingradu, druga u Moskvi. Pa i šarafi im moraju bit veći. Zato što su oni Rusi koji imaju najveću zemlju na svijetu pa zato moraju i sve imat najveće. I šarafe i tračnice. Al hajd barem voze normalnom stranom ceste. Ne prave se pametni. Samo dokazuju da su veliki. Sebi valjda, jebaj ga…

Mislim da sam ispunio svoju normu za post.
Do viđenja dragi ljudi dobre volje, a i oni malo namćorasti.
Wozdrica

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *