Zaboravio sam riječi rahmetli babe Atifa u rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan

Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku.

Poštovanje vjerni pratitelji Jimbloga. Sad bih se trebao početi pravdati neodržavanje bloga, međutim ovo je moj blog mogu radit na njemu šta oću a ako mogu radit šta oću to onda znači da mogu i ne radit šta oću pa se ja tako neću pravdat.
Uvijek sam bio pobornik one “ako pišeš blog – pa piši ga jebem te ja” al eto vjerovali ili ne ali u posljednje vrijeme nisam imao vremena. Doduše… uvijek se moće naći pola sata dnevno za blog ali eto jednostavno il nisam imao potrebe il inspiracije (iako se meni inspiracija rađa tek kad otvorim editor… najčešće).
I uglavnom eto tako… ustavne promjene u BiH su doživjele fijasko, ne nazire se rješenje iranskog nuklearnog pitanja, cijena nafte je i dalje zajebana, penzioneri će svoj dug dobit slijedeći mjesec iako se nezna odakle pare… Kraš je na putu da dobije fair trade certifikat… vijesti dakle ima, za čega naravno postoji i nekakav news portal pa da se sad ja tu jel.

U mom studentskom životu nema ništa novo… okinio sam bosanski po jubilarni 8. put. Bio sam prošli weekend na ćevapima u Travniku.
E mogao bi vam možda koju o Travniku oprićat…
Pa eto silom prilika kolega jedan iz doma je iz Travnika i uglavnom godinama ja kukam njemu kako hoću da me vodi na najbolje ćevape na svijetu (koji su naravno u Travniku).
On nije doduše iz Travnika, već iz Dolca n/L (na Lašvi valjda?) odakle su mnoge poznate ličnosti. Prva poznata ličnost je dakako Ivo Andrić, nobelovac srpsko-bosansko-hrvatski. Druga poznata ličnost je žena koja je patentirala Vegetu a sada živi u Koprivnici odnosno Križevcima, tamo gdje je sjedište Podravke (uvijek brkam ta dva grada). Od drugih poznati osoba navode se: treći predsjednik SAD-a, tetka Billa Clintona, daidža Niela Armstronga, Napoleonova ljubavnica… Kažu da je tajna u zraku. E da i Ćiro nije iz Doca nego iz susjednog sela. Ćiro Blažević jel.
Uglavnom petak bješe i to prošli potrpamo se mi u Scuda (Fiatovo dostavno vozilo) i naravno mene dopadne da se vozim od Sarajeva do Travnika u tovarnom prostoru, što je dakako opasno, ilegalno i krajne neudobno. Vjerovali ili ne uspješno sam stigao do Nove Bile gdje sam patio od ukočenja lijeve noge, desnog guza i blagog potresa mozga jer je kolega da izbjegne udar u pješaka kod klasične gimnazije u Visokom nagazio na kočnicu a moje tjelo koje se slobodno kretalo po tovarnom prostoru zaustavilo se kada je glava udarila u “zid”.
I da, vidio sam piramidu kod Visokog.

Uglavnom kako bilo da bilo u Novoj Biloj smo ostavili već gore spomenuto vozilo i uputili se ka Travniku putem ilegalnog Taxia, i to nas četvero na stražnjoj klupi nekog prastarog Audija koji je proizveden nekad još dok je Abba bila u modi.
U Travniku jeli smo dakle najbolje ćevape (kod Harija) i pili Lutvinu Kahvu na Plavoj vodi koja je poznata i po tome što tu počinje Andrićeva “Travnička hronika”.
Uglavnom moram priznat da me se dojmio život Travnika… urbano!
Recimo kad smo mi bili baš je bila parada maturanata. Mažuretkinje, muzika… slike u izlozima i svi nekako urbani. Recimo to je ono što Brod nema. Onaj neki urbani štih. O čemu sam i ja nekad doduše pisao.. iako je Travnik vidljivo manji grad teritorijalno i po br. stanovnika, ali očigledno da je veći grad po pitanju… he… pa grada… urbanosti. Neznam kako bih to nazvao.
Od rock’n’rolla do turbo-folka. Sve je tu. I ja sam sve vidio. Ha.

U subotu idem u Kraljevu Sutjesku. Ovaj put nosim fotoaparat. Pa eto… mogao bih napraviti kratku-foto priču kad se vratim… bumo videli.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *