Rat je odsustvo mira.
Po svim zakonima logike to je definicija.
Međutim, što je mir? Tako da smo primorani dalje tražiti definiciju rata.
Pa što se onda ne obratiti sveznajućoj wikipediji koja kaže:
Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
Vrlo dobra defininicija.
Ili kako bi to Barbara Bush, majka Georgea W. Busha i supruga Georgea običnog Busha kratko definirala:
War is not nice.
I da indeed, war is not nice. Možda za neke i jest, međutim globalno-moralno war stvarno nije nice.
War je zajebana stvar.
Međutim ja nemam snage, volje a bogami ni vremena da pišem o ratu i anti-ratu pa da onda vi čitatelji i ja autor veselo skakučemo cyber livadom mog bloga kako kakvi napušeni hipici.
A livada upicanjena ko’ Old Trafford, kako bi rekao moj novi privremeni cimer Šiljo.
Međutim činjenica je jedna, a to je da sada, u ovom trenutku u svijetu se vode 23 rata.
Najsvježi rat je ovaj između Izraela i Libanona.
Malo sam razmišljao i skontao da se ja podobro sjećam početak nekih ratova u svom pa eto kratkom životu.
Za najnoviji sukob izmešu Izraela i Libanona međutim saznao sam poprilično kasno. Konflikt između Libanona i Izraela počeo je 12. ovog mjeseca a ja sam, vjerovali ili ne to saznao jučer. Dakle, 15.
3 dana malo ignoriraš medije i odma neki rat izbije.
To me podsjetilo ne jednu priču iz nekog Kunderinog romana ili novele (više se ni ja ne sjećam) kad se neki student nalio ko’ stoka i spavo tri dana u svojoj vikendici. Uglavnom prespavao je Staljinovu smrt i onda je onakav mamuran ustao i bilo mu je čudno što nemam nikoga na ulicama i on je onakav nikakav tumarao do zgrade Fakulteta gdje je u apsolutnoj tišini zatekao neku djevojku koja je nijemo kao kip stajala u stavu mirno.
On onakav spaljen i sjeban se opali smijat nakon čega su ga uhapsili i izbacili s fakulteta. Pa se ti smij, bajo moj, kad Staljin umre.
Uglavnom on se povukao u nekakav seljački idealni život, uzgajao paradajze i pijo Becherovku i uglavnom nije mu bilo loše. Iako je recimo mogao bit doktor na praškoj klinici kakvoj.
Tako sam i ja prije nekog vremena pisao kako ću prespavati apokalipsu il tako nešto.
Prvi rat, odnosno početak prvog rata kojeg se sjećam bio je, ubijte me ako mislite da lažem, je početak Zaljevskog rata. 1990., ja klinac, mati me sprema da me vodi u kindergarten, sabah zora oko 6 izjutra ja sjedim na kauču u dnevnoj sobi i gledam jutarnje ekstra vijesti o invaziji Iraka na Kuvajt. Eto… pamtim to kao da je bilo danas. Pogotovo se sjećam kasnijih CNN-ovih noćnih snimaka, onih zelenkastih, pustinjskih borbi.
To je ujedno i medijski najpopračeniji rat do tada u kojem je javnost doslovno bila bombardirana ratnim vijestima.
Navodno je Pustinjska Oluja kasnila 8 sati zato što su novinari CNN-a čekali opremu.
Drugi rat koji je usljedio poslije Zaljevskog rata je bukvalno došao u moje dvorište. Međutim da me netko pita kako se sjećaš početka rata… nemam pojma.
Sjećam se jako dobrog famoznog osječkog crvenog fiće, međutim ono što je za mene obilježilo početak rata bio je dan kada je pala kasarna JNA u Brodu. Puškaranje, pucanje i The Real McCoy ovaj put ovdje dolje na ulici a ne na prašnjavom rizovom televizoru.
Treći rat kojeg se sjećam je, ako se to može i nazvat ratom, je Operacija Udružene Snage, godina je 1999. Ja se vraćam iz grada gdje sam bio na kafanjuri, ulazim u stan a na TV-u specijalne vijesti, udario NATO Srbe.
Sutradan sam zakasnio u školu i kao razlog kašnjenja sam naveo: “Pratio sam početak NATO operacije Udružene Snage na SR Jugoslaviju.” Nikad gluplji izgovor nisam dao u životu. Međutim opravdali su mi kašnjenje (!?).
I četvrti rat kojeg se sjećam bio je napad US of A na Iraq. Bilo je negdje oko nekoliko sati u noći ili čak ujtro i mene priteralo pišat. Krenem ja bacit piš onakav snen iz kreveta, kad u dnevnoj sobi upaljen TV i oni ludi simultani prevodioc prevodi CNNov special report.
Pišnio sam na brzaka i početo prati početak rata.
Zanimljivo je kako ljudi zapravo doživaljavju početak rata. Ali tuđeg rata, ne svog.
Eto tako smo mi sjedili kadli odjednom dolazi kolega.
– “U jebote, udarilo po Haifi pravo.”
– “A ko’ ratuje? Izrael i Libija jel?”
– “Libanon.”
– “Libija – Libanon, to je isto jel?”
– “Ma jok ba. Libija – Gadafi… Libanon – Bejrut, znaš….”
– “A, ja, dobro si.”
…
Jel se kaže Irak il Iran? 
Međutim hajmo se sad prebacit recimo u 1991., zaratilo u Jugoslaviji.
Zemlja je recimo Brazil, supruga i suprug piju kavu.
– “Draga, zaratilo u Jugoslaviji.”
– “A jel? Ko’ ih je napo? Rusi opet?”
– “Kako Rusi opet?”
– “Pa jel ih nisu napali prije 20 godina?”
– “Ma ko, ženo Božja?”
– “Pa Sovjeti.”
– “Kakvi Sovjeti, ženo draga?”
– “Ma znaš kad se onaj spalio?”
– “Jan Palach? To je Čehoslovačka.”
– “A jest, jest… pa koja je onda Jugoslavija?”
– “Tito, znaš… oni.. jebiga šta ja znam…”
– “Ma znam da… Ma neće dugo to trajat…”
APENDIX (totalno nevezan za gornji dio posta)
Tužil bum net.hr, nekad poznat kao iskon.hr i to ni više ni manje nego za copyright.
Poglećte:
