Neki dan sam primjetio na jednoj zgradi velikogVućka nacrtanog. Novog. Nije ga bilo prije tjedan dana sigurno.
I onda sam razmišljao, šta-kako-gdje, da se moj vršnjak pojavi tako iznebuha na zgradi.
Dođem kući, upalim TV kad ono Vućko crtić. Zgodan crtić. Vućko smotan ko ja po zimi, skija po nekoj planini i onda onako smotano uleti na Baščaršiju i odleti u neku ćevaparu.
Al najjače mi je bilo na lokalnoj TVSA, novinarka ide i pravi anketu po Ferhadiji. Naleti na neku djevojku i upita ju:
– “Znate li vi ko je Vućko?”
A ženska onako gleda, gleda i kaže:
– “Ma možda kad bi ste mi rekli prezime…”
Baš sam se slatko nasmijao.
Vučko je maskota XIV. Zimskih olimpijskih igara koju je dizajnirao slovenski dizajner i ilustrator Jože Trobec. Izabrali su ga čitatelji jugoslavenskih novina nakon natječaja u kojem je bilo predstavljeno još pet finalista – vjeverica, janje, planinska koza, dikobraz i snježna pahulja.
Nego evo upratim tako na vijestima da se održava jubilej – 23 godine od Olimpijade. Nije mi jasno kakva je to obljetnica – 23 godine.
Ako je netko dokučio zašto baš 23. godišnjica – nek ostavi komentar.
A ja se, vjerovali ili ne sjećam obljetnice 10 godina od olimpijade. Dakle ja sam onda imao 10 godina. To je bilo 1994. godine i to ratne. Gledao sam dnevnik HTV-ov i bio prilog kako Srbi na “srpskoj planini” Jahorini prave obljetnicu.
Tamo su skijali fol neki skijaši i čak su palili i nekakav olimpijski plamen. I onda su neki pred kamerama SRNE u plaču pričali kako su teške ratne godine.
I onda poslije toga snimci kako srpski topovi udaraju po gradu. Baš onako sportski. Spustiš se niz Jahorinu i onda onako u skijaškom odijelu sjedneš za top i opališ par plotuna po gradu.
Elem, 8. veljače, tj. prekjučer na Koševu, odnosno stadionu Asim Ferhatović – Hase, zapaljen je u 15.44 olimpijski plamen. Točno kao prije 23 godine i gorit će sve do 19. veljače, kada su i službeno zatvorene 14. olimpijske igre.
Pa eto da se pridružim i ja olimpijskom duhu.
Dakle, 14. zimske olimpijske igre održane su u Sarajevu, glavnom gradu tadašnje SRBiH, SFR Jugoslavija.
Sarajevo je organizaciju zimske olimpijade dobilo u konkurenciji s japanskimSapporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg.
Odabir Sarajeva kao mjesta za 14. ZOI bio je prvenstveno političke naravi. Kako je onda bilo u modi bojkotiranje Olimpijskih igara (Ameri i još 62 zemlje su bojkotiraliljetne olimpijske igre 1980. u Moskvi, a 1984. će Istočni blok, izuzev Rumunjske, bojkotirati ljetne igre u L.A.-u), odluka je pala na Sarajevo kao grad koji se nalazio u tada nesvrstanoj Jugoslaviji.
Međutim, glavni motiv je bio da se OI, simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima održi u gradu koji je vezivan za izbijanje prvog svjetskog rata.
I tako XIV. ZOI su po prvi put održane u jednoj socijalističkoj zemlji (i do sada jedine).
Za XIV. ZOI kažu da su bile najljepše igre do tada održane.
Gosti iz cijelog svijeta (u prodaju je pušteno 250 tisuća ulaznica, od toga 200 tisuća van Jugoslavije) bili su prezadovoljni olimpijski igrama i atmosferom koja je vladala tih 11 dana u gradu.
Jedna od zanimljivih priča je i ta da su lokalni šaneri uspjeli nekom Amerikancu “prodati” Viječnicu.
Druga priča, također zanimljiva je i urbana legenda (ne možemo potvrditi autentičnost priče) kada je jedan Amerikanac, oduševljen igrama poslao svom kolegi razglednicu i napisao da je u Sarajevu zakon.
Ovaj je odmah pohitao na aerodrom kupiti kartu i tražio je kartu za [kapađebo].
Kada mu službenica na šalteru nije mogla naći taj grad u kompjuteru on je ljutito rekao da je tamo sad Olimpijada i pokazao joj razglednicu na kojoj je pisalo, na ćirilici – CAPAJEBO.
Od sportaša je ostao domaćinima zapamćen slovenski skijaš Jure Franko koji je prvi osvojio prvu olimpijsku medalju za Jugoslaviju na ZOI-u (srebro u veleslalomu).
Domaćini su ga bodrili sa transparentima: “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka.”
Najveće zvijezde sarajevske Olimpijade su bili sudionici natjecatelja u umjetničkom klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju u plesu. Taj par je ostao upamćen kao jedni od najomiljenijih i naimpresivnijih pobjednika u umjetničkom klizanju u olimpijskoj povijesti.
Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. stoljeća.
Sportovi na XIV. ZOI Sarajevo:
Alpsko skijanje
Biatlon
Bob
Brzo klizanje
Hokej na ledu
Sanjkanje
Nordijsko skijanje:
Skijaško trčanje
Nordijska kombinacija
Skijaški skokovi
Umjetničko klizanje
Demonstracijski sport je bilo paraolimpijsko skijanje.
Organizacija 14. ZOI koštala je 142,6 milijuna dolara, a polovina prihoda bila je ostvarena od prodaje prava na televizijski prijenos.
Sudjelovalo je 1272 sportaša iz 49 zemalja, a sa ZOI je izvještavalo preko 4500 novinara.
Nakon 14. ZOI, Sarajevu je, uz olimpijske objekte, ostalo 2850 novoizgrađenih stanova, više hotela a bilo je otvoreno i 9500 novih radnih mjesta.
Izložba o olimpijskome Sarajevu obišla je 1640 gradova bivše Jugoslavije i 1800širom svijeta.
I tako uz sve gore napisano, samo se možemo nadati da će se Sarajevo izboriti za organizaciju Olimpijskih igara 2014, na 30. obljetnicu XIV- ZOI i 100. obljetnicu sarajevskog atentata.
