Geografsko-gastronomski vodič kroz Europu i šire

Moram odmah reći da me na ovaj post inspirirao Pero Panonski sa svojim zadnjim postom “Toliko sam toga dozivio …”
Priča naš Pero u zadnjem svom postu kako je putovao po Beču, Grčkoj, Italiji… i meni pade napamet kako sam i ja putovao i po Beču, Grčkoj i ostalim zemljama.
Sjećam se ja Sikstinkse kapele, Schoenbruna, Vaclavih namesti, Reichstaga, Partenona, Bijele kuće….
I pade mi napamet jedan genijalna ideja, a mora da sam bio gladan, da napravim jedan geografsko-gastronomski vodič kroz zemlje gdje je kročila moja noga. Pa nadam se da će vam biti zanimljivo čitati ovo, onoliko koliko je meni bilo zanimljivo čeprkati po svom pamćenju.

Za početak pomoći će nam jedna karta na kojoj su išarane zemlje u kojima sam bio:

Daklem, ovo je karta Europe u kojoj su zašarane zemlje u kojima sam bio.
USA oliti SAD nije zašaran jerbo bi onda morao upotrijebiti kartu svijeta, a ta karta baš i nebi bila zašarana nešto posebno pa sam onda iskoristio ovako pa samo preko Islanda našarao + SAD
Postoji jedan problem s Velikom Britanijom. U Londonu sam imao transfer za Zagreb iz DC-a i službeno nisam kročio na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva. Iako sam dok sam se u shuttle krcao, stao na neku cestu, ipak mislim da se to ne pika. A i nisam tamo ništa jeo tako da nam je za ovaj vodić UK odnosno GB odnosno ENG nebitno/a.

Najbolje bi bilo da se to napravi abecednim redom.

AUSTRIJA / ÖSTERREICH

Kad bi se uzeli sve moje putovnice i brojali štambilja najviše bi bilo onih na kojem piše “Spielfeld – Österreich”.
A paradoks je u tome što mi je, Austrija tranzitna zemlja uvijek bila. Ne sjećam se dali sam se ikad zadržao u Austriji duže od 24h. Davno sam bio u Beču, i sigurno sam jeo nešto tamo… al’ očigledno da je nebitno pošto se nesjećam.
Međutim, Austrija je poznata po svojoj kavi.
Jednom zgodom, nekad u ranojutarnjim satima, ulazimo Scotty (mladi student-inženjer, čitatelji će ga se sjetit iz priče “Depolarizirana industrija”) i moja malenkost u jedan restoran na nekoj odurnoj austrijskoj tankstelli nadomak, čini mi se Salzburga. Nekakav je bio dogovor da ja njega moram počastit kavom u zadnjoj austrijskoj rupi kako kakvi gastarbajteri. A mi smo kao bili mladi gastarbajteri, trebali smo nešto kao raditi u Njemačkoj, međutim dva mjeseca smo sjedili i pili Beck’s do iznemoglosti i hodali po Frankfurtu i tako.
I uglavnom, ja ko ja, moram ja bit faca pa šprehat.
Sjeli mi za stol, došla konobarica, neka što je dobila posao u tom gasthausu nekad baš kad je izvšen anschluss Austrije.
“Grüß Gott! (Faljen Bog)” – pozdravim ja propisno po austrijskom. Ozdravi konobarica.
– “Bitte ein Kaffee mit Sahne und… (Molim vas jednu kavu sa šlagom [kremom] i…)” – taman da naručim kad me prekide kelnebarica:
– “Mit wem?! (Sa čime?!)
– “Was mit wem? (Što sa čim?) – zbunjeno pitam nju
– “Mit welche Sahne? (Sa kakvom kremom?)” – upita ona mene, a ja gledam onako zbunjen i nikakav pa rekoh:
– “Mit Schlag Sahne…? (Sa šlag kremom?)
Namršti se konobarica: – “Na, gutt. Etwas noch? (No, dobro. Još nešto?)
– “Ja… und ein Kaffee mit Milch (Da… i jednu kavu s mlijekom) – rekoh joj ja i tud nastane problem.
Naime ja sam svoj njemački, osim što sam ga malo u gimnaziji učio, poprilično kovao na porajnskom dijalektu pošto sam dosta vremena provodio u Rheinlandpfalzu. Kod njih je recimo specifično što riječi koje završavaju sa -ch izgovaraju sa [š] a ne sa [h] kako je to po Hochdeutscheu. I sad ja u po’ salzburškog kraja pričam s rajnskim dijalektom.
– “Mit wem?” – reče ona
– “Mit milššššš”
– “Mi..i… mit wem?”
– “Mit milššš, ženo Božja”
 – ja sad već revoltiran ubacujem hrvatski
 “Was ist… dieses Milššš? (što je to Milš?)” – upita ona mene, a ja gledam u nju i nemogu vjerovat da žena ne zna šta je mlijeko…
– “Milššš, Milk, Milch…”
– “Aaaaa… mit Milch!”

Dobili smo kavu, jednu s mlijekom, jednu sa šlagom a ova priča će u Njemačkoj dobiiti svoj nastavak…

BOSNA I HERCEGOVINA


Kod gospodina Neutrina sam u prvom dijelu intervjua onako ofirno spomenio gdje valja jest u Sarajevu.
Al nije Bosna samo Sarajevo. Još za dodat… Ćevapi kod Harija u Travniku i nezaobilazna jablanička janjetina. Ima toga još mnogo… eto da dodam još – nipošto u domaćinstvima nemojte izbjegavat pitu i sarmu. Bosanci su majstori za to.
Obavezno pogledati i post o bureku – Burek u svemiru.

ČEŠKA REPUBLIKA / ČESKÁ REPUBLIKA

Češka je naravno poznata po pivu. I to vrlo dobro pivo od kojeg se možeš fino najest i napit.
I stvarno sam se u Pragu napio pravo dobrog piva.
Ali što se tiče jela… vjerujem da Česi imaju dobra jela, međutim ja se sjećam da sam jeo hot dog koji sam kupio u nekoj socijalističkoj trgovini kakve se kod nas mogu još vidjeti eventualno u nekim Pizdićima, a ovakva je bila u centru Praga.
Hot-dog kao hot-dog i nije bio nešto. Nekakva hrenovka umotana u kiflu… ali ono što me je zaprepastilo je bila cijena. To je bilo nekoliko kruna, ne sjećam se ni ja koliko, ali sjećam se kad sam to konverzirao u domaću valutu da je to bilo ravno – dvije kune!
Dvije kune za obrok! Pa to nema ni u SC-u!

FRANCUSKA / LA FRANCE

Vrlo kratki boravak u Francuskoj, sjećam se jedino francuskog kruha. I nije nešto…

GRČKA /HELLAS (blog.hr ne prikazuje ćerilicu niti grčki alfabet)

Dvije stvari vezane za hranu.
Prva… neka selendra grčka na Peloponezu. Stali mi u nekom restoranu jest.Souvlaki. To je kao grčki specijalitet. Nisam skontao što ima specijalno u ražnjiću. Klasičan ražnjić na onoj dugačkoj čačkalici.
Elem, Souvlaki ko i svaki drugi ražnjić. Al ono što je bilo smješno u cijeloj priči je to kada sam ja krenio u WC dotičnog “restorana”. I naravno uđem u kuhinju. A u kuhinji neka drugarica kuharica kuha neko jelo a pored šporeta stoji sportska neka Yamaha od brat-bratu jedno 700-750cc!! Sportski motor u kuhinji!!
Onda sam se prvi put razočarao u EU.
Kasnije smo sjedili ispred restorana i gledali kako iz drugog restorana letaju tanjuri kroz prozor. Došli Njemci na feštu….
Druga stvar. Mi u Ateni u potrazi za hranom. Gladni i žedni naiđemo na fast-food koji se zove Quick-pitta (slika iznad).
Jeli Güros koji je zapravo grčka verzija Kebaba. Samo manji… Puno sretnija kombinacija od McDonaldsa u svakom slučaju.

ITALIJA / ITALIA

Čovjek bi pomislio da je Italija gastronomska meka.
Kako sam se proveo prošle godine u Italji… pogledati ovdje: “Pa ti sad kao počni nekako…”
Pogledati podnaslov pod nazivom “Talijanska hrana”
Jednom zgodom kad sam bio u Rimu hranili su nas pet dana za redom pastom. Poslije toga nisam jeo tjesteninu sigurno pola godine.
A trenutak za pamćenje?
Padova, povratak iz Rima.
Gladni i premoreni, nas trojica tražimo pizzeriju. I nađosmo.
Gledam ja u meni kao tele u šarena vrata i zamolim konobara da nam preporuči neku normalnu pizzu.
“Bene, bene!” – i odleprša on u pravcu kuhinje.
Vratio se sa pizzom na kojoj je bio – pečeni krompir!
Kasnije su me mudri ljudi koji su putovali po Italiji naučili da treba naručivati samo Pizzu quattro stagione iliti četiri godišnja doba.
U Ferrari sam imao otprilike slično situaciju sa kavom kao u Austriji. Naručio sam caffe latte a dobio nešto sasvim deseto.

LUKSEMBURG / LUXEMBURG

Velika Vojvodina Lukesmburg mi je ostala u pamćenju kao zemlja koja i nije tako velika.
Ne bih znao što je specijalitet kod njih, sjećam se da sam u nekoj slastičarni (u Luksemburgu – gradu) jeo špageti sladoled. Nije bio ništa posebno, osim što je stvarno cool izgledao.

MAĐARSKA / MAGYARORSZÁG

Mađo, zemljo obećana!
Prva stvar – langošice u Pečuhu. Mmmmmm… (slika gore)
Druga stvar – kobasice u Harkanyu. Ljute, a dobre!
I naravno nezaobliazni Vaykrem… imali boljeg sira za mazanje?

NJEMAČKA / DEUTSCHLAND

U Berlinu sam se uvjerio da je njemačka kuhinja katastorfa. Imaju neke zašećerene trave koje predstavljau salatu…
Ipak, valja izdvojiti currywurst (fotografija gore). Čini mi se da je to baš berlinski fast-food specijalitet. Zapravo ništa spektalurno… kobasica začinjena curryem. Ali stvarno fino.
I naravno kebab. Kažu da njemački Turci prave bolji kebab nego turski Turci. Ja sam ga jeo u svakavim varijatama… pileći, u jufki… i mogu reć da je stvarno odličan.
Zanimljivo… toliko proputovao Njemačku, a nikad nisam jeo one famozne bijele bavarske kobasice…
Ali prije nego krenemo na SAD, dužan sam dati nastavak priče o kavi koja je počela u Austriji.
Daklem, par dana kasnije, možda i tjedana, ko’ će ga znat, Scotty i ja se vraćamo iz neke trgovine alatom (ako nije i OBI bio) i padne nam napamet da popijemo kavu usput.
Mjesto radnje, zaboravio sam napomenuti – Bingen na Rajni.
Ulazimo u neki… pa neznam ni kako bih to definirao. Nit je kafić, nit je restoran… neka vrsta njemačkog dinera.
Dolazi konobarica, ovaj put mlada, plavooka i plavokosa. A ja sa svojim šokačkim šarmom i seksipilom:
– “Gutten tag! Bitte ein Kaffe mi Sahne…” – i sad čekam da me upita s kakvim sahne, kad ona:
– “Ok, mit Sahne. Noch etwas?” – dakle skontala je za šlag! Sad mogu mirne duše naručiti kavu s mlijekom.
– “Ja.. und ein Kaffe mit Milch.” – ovaj put na čistom Hochdeutsche. Sa -h na kraju.
– “Wie bitte? (Kako molim)” -upita ona, a meni odma mrak na oči.
– “Mit ššššššššššš. Mit MILŠŠŠŠ MILŠŠŠŠ KEIN MILCHHHH, MILŠŠŠŠŠ” – zagrmim ja
– Ok. Ein Kaffe mit MilŠ und ein mit Sahne?” – potvrdi ona
– “Jawohl!” – ponosno potvrdih narudžbu.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE / UNITED STATES OF AMERICA

Amerikanci su nacija fast-fooda kao što naravno znate. I kod nas ga ima na svakom koraku.
Moj izbor kod fast-fooda bi bio Taco Bell. Meksička verzija fast-fooda. Tacos, buritos i ostalo. Volim začinjenu hranu.
Ipak valja izdvojiti Rick’s Philly Steaks u naravno Philadelphiiji. To je kao nekakav… a šta ja znam.. nešto ko kebab i odrezak sa sirom. Stvarno odlično. Prva liga. Ima kod tog Ricka slika tko je sve jeo kod njega. Ma uglavnom nema ko’ nije. I Bill Cosby i predsjednici pa i Jimbo.

SLOVAČKA / SLOVENSKO
Dva puta prošao u tranzitu kroz Slovačku.
Jeo ništa.

SLOVENIJA

Nemam pojma šta jedu Slovenci, al znam da bi Pervan sigurno mogao od toga mogao napraviti vic.
Uglavnom sjećam se da sam u Sloveniji prvi put jeo pravu krofnu onu američku i to mi se pravo svidjelo.
U vremenima dok sam bio tamburaš, svirali smo na nekom festivalu u Metliki (dva km. od HR granice – opet materijal Pervanu za vic) i sjećam se da su nas ponudlidoughnutsima pravim američkim.
Par godina kasnije, u tranzitu prema Italiji, odnosno Grčkoj, stadosmo par kilometara prije tršćanske granice da kupimo alkohola (rakiju smo uspjeli smlatit do Zagreba).
Onda sam se uvjerio da je Slovenija na zapadu.
Trojica policajaca slovenačkih stoji za pultom na pumpi i jede – doughnutse.

Eto… nadam se da ste izdržali barem do Italije.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *