Negdje na potezu Zagreb – Slavonski Brod (autoput Zagreb-Lipovac, ex bratstvo-jedinstvo)
23. veljače 2002.
pjesma za turbo-ugođaj:
Đorđe Balašević – Lunjo
(klikom na gore navedeni link, otvorit će vam se novi prozor odakle će te imati tri opcije:
a) downloadat ovaj pjesmuljak
b) playat ovaj pjesmuljak
c) uz negodovanje kliknuti na križić i ugasiti prozor ili tab)
Vidio sam da brdo blogera stavlja ovako razno-razne pjesmuljke za ugođaj uz čitanje posta, a pošto sam ja ovako čovjek koji voli trendove pa sam i ja okačio, možda malo nespretno ali eto nek je tu.
Sjedio sam pred par noći na autobahnu sa Strizibubom. Pili smo kavu iz papirnatih čaša i šmekali cestu.
Turci su se slijevali na odmorište, štakori su kraj nas kopali po smeću.
Gledao sam u one zelene putokaze koji su svijetlili kako bi ih kamioni svojim moćnim farovima obasjali.
Kilometri i gradovi daleki.
Fale mi besciljna putovanja.
Recimo kad smo krenuli u osam navečer put Kumrovca.
Ili antologijsko Brod – Osijek – Batina – Mohacs – Pecs – Harkany – Donji Miholjac – Pleternica – Brod – Županja – Brod.
…
Sarajevo – Travnik
…
Sarajevo – Rama
….
Sarajevo – Travnik – Vakuf – Prozor – Jablanica – Konjic – Kreševo – Kiseljak – Sarajevo
Kad si ja budem mogao priuštit automobil, prestat će proizvodit ove s
motorima s unutrašnjim sagorjevanjem.
Sjetim se onda jednom prilikom na HR- Magyaron granici, u Donjem Miholjcu pri povratku iz Pečuha. Nas četvorica krkana u golfu BH tabla:
– “Odakle momci?”
– “Iz Pečuha!”
– “Da vidim prometnu!”
– “Izvolte…”
– “Šta ste radili u Pečuhu?”
– “Ma malo na ručak…”
– “Iz Sarajeva na ručak u Pečuh? Dobri ste vi momci…”
Ili jednom prilikom kad su Niđu i mene dvojica četnikolikih mađarskih vojnih policajaca na nekoj zabitoj cesti zaustavili s kalašnjikovima na gotovs.
Al sam se usro onda.
Brzo su nas pustili kad su vidjeli da nemamo ništa zanimljivo u autu.
Prije rata u Iraku, vozimo se pokraj US ambasade (dok je još bila na Zrinjevcu), dopola sam izvirio iz auta:
– “Na bacajte bombe na Iraq!”
Par minuta poslije toga prolazimo kraj Indijske ambasade:
– “Ne bacajte bombe na Kašmir!”
– “Znam ja prečac do Kreševa!” – mudro sam zaključio nekad u Bradini ili tu negdje
Vozili smo se po nekakvoj brdskoj makadamskoj cesti i jedini putokaz do civilizacije su nam bili otpaci po cesti.
Ovaj post nema poantu.
Nedostaje mi samo putovat.
Pozdrav
