Život piše priče

Koliko Bosanaca stane u Renaulta 18?
Pa naravno 8. Možete se potruditi pa pažljivo izbrojati.
Shoot at 08-07-07, magistralni put M-17 (pravac Kakanj – Zenica)

Kad ti zazvoni telefon u 2 ujutro, a zovu starci onda ne može nikako biti dobro.
To se jutros dogodilo mom cimeru.
Brat Z je izgubio kontrolu nad autom i izletio sa ceste u jezero.
S nekih 10m visine u jezero koje je tu duboko sigurno preko 20m. Najveća dubina na tom jezeru je inače 70m.

Kazali su da je sedmi sedmi dvije tisuće i sedme najsretniji dan u godini.
Bratu Z je sigurno bio sretan. Moglo bi se reći da mu je to novi rođendan.
Iz malog Volkswagena koji je sada na dnu jezera, izvukao ga je njegov suvozač.
Obojica su prošli bez tjelesnih ozljeda.
Mali crveni Polo pak je dnu jezera. Jebeš auto, bitno da je glava živa.

Srećom u nesreći pa sam došao u Sarajevo s Krešom pa smo imali auto. Potrpali smo se i preko brda uputili se na put dug 100km.
Dovukli mog cimera do kuće, popili kavu i vratili se nazad. Malo odspavali i krenili put Slavonije.

Nedavno sam s nekim pričao o tome kako sam prestao vjerovati u slučajnosti.
Sinoć nam je došao kolega kojeg nismo dugo vidjeli, banuvši nam u stan s bocom škotskog viskija. Misli li smo da će provod biti lud i nezaboravan. Kako sa plastičnim pištoljem u ruci kao mikrofonom pjevam: Al noćas ako sluša, nek čuje boooool
Baš sam se radovao provodu.
I onda smo otvorili viski. I ja sam popio jedan shot. Nije mi nikako legao. Nije nikom legao. Pa sam popio još dva da se uvjerim. I ni oni mi nisu legli. Da bi mi netko rekao da će se to ikad dogoditi smijao bih mu se gromoglasno.
Onda sam otvorio ono famozno vino od sedam i po’ deca što ga ima litar. Otpio sam gutljaj i činilo mi se da nisam pio gore vino u životu. Gore od one “Simfonije” što se prodaje u plastičnim kanisterima i ima okus po PVC vrećici.
Tada sam definitivno odustao od cuge.
Iako je bio širok izbor alkohola još.
Ne.
Ako ne ide – ne ide.
I tako smo trijezni sjedili i gledali National Geographic.
Tada nekada je zazvonio i telefon.

Dal je to slučajnost da se mi nismo nalokali, a trebali smo se.
Da smo se nalokali vraga bi putovali preko Ivan-sedla.
Pa ti vjeruj u slučajnosti.

U Kaknju sam uslikao ovaj plakat za koridu i odmah sam se sjetio kako su oni naši akivisti goli trčali po Pamploni. A u Bosni sad ovo ljeto će bit jedno sto miliona koridi.
Moj favorit je Macan. Da imam jedno 100€ uplatio bih na Macana. Macan će garant razvalit. Razmišljam da odem na jednu od korida, ponesem fotoaprat i napravim za blog jednu reportažu. Gledao sam reportaže raznorazne na TV-u.
Turbo-folk pakao piva, rakije i ruralne kulture.
A živo me zanima tko će pobijediti u borbi desetlječa. Kakanjski ili Ilijaški Brijezonja.

Pao je u blato i osjetio cjev
vidio je facu bradatu i drsku
vidio je smrt i čuo je riječi
“Dobrodošli u Republiku Srpsku”

Kad god vidim ovaj znak (bilo u Bos. Brodu, bilo u Doboju, bilo u Sarajevu…) uvijek se sjetim ove pjesme od beogradskog Zabranjenog Pušenja.
Baš i nije neka himna za dobrodošlicu.

Pozdrav iz Slavonije.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *