Malo je, brate…

Ukoliko vam je nejasna ova slika, kliknite upravo ovdje na ovaj jubito link.

UK NATIONAL LOTTERY HEADQUARTERS
The Marina Offices, St
Peters Yacht Basin,
Newcastle upon Tyne,
NE6 1HX England

Dear Winner
We are pleased to inform you of the final announcement that you are one of our winner of the UNITED KINGDOM NATIONAL LOTTERY international Lottery programs. The online cyber lotto draws was conducted from a exclusive list of 21,000 e-mail addresses. After this automated computer ballot, your e-mail address emerged asone of three winners in the category “A” with the following winning information: You have therefore been approved to claim a total sum of Ł1,000,000 (One Million pounds sterling)

Ako ne vladate engleskim jezikom, ili vam je bilo samo mrsko čitati gornji tekst, onda ću vam ponuditi kratak summary na hrvatskom o čem se radi.
Daklem, državna lutrija Ujedinjenog kraljevstva (program međunarodne lutrije) je s ekskluzivne liste od 21 tisuće e-mail adresa izvukla automatiziranim kompjuterskim ždrijebom upravo moju adresu i ja sam sretnik koji je dobio, ni kriv ni dužan – milijun funti sterlinga.
Kad bi se to prebacilo u našu domaću valutu to bi iznosilo oko 10 milijuna i nekih 750 000 kuna.

Odlučio sam da ipak neću uzeti lovu pošto sam pročitao na naslovnici jučerašnjegJutarnjeg lista kako će Hrvati ulaskom u EU biti bogatiji za miljardu Eura.
Pa ako će EU svakom Hrvatu dati po milijardu € (to je oko 7.28 milijardi kuna) onda još neka sita od skoro 11 milijuna kuna mi stvarno ništa ne znači.
Dat ću nekom siromahu da ima natočit Tuarega.

Na jimblogov mejl u prosjeku dnevno dođe cca. 35 spam poruka, koje gmail uspješno filtrira.
Dogodi se tako rijetko da neku poruku Gmail ne uspije filtirati, kao recimo ova fenomenalna vijest da sam osvojio milijun funti sterlinga.

Čitajući ovu fenomenalnu vijest sjetio sam se djeda Trottera iz “Only Fools and Horses”, vjerovatno najbolje humoristične serije svih vremena, koju hrvatski gledatelji znaju pod nazivom “Mućke”.
Uglavnom Delboy je za prvi april saopčio djedu Trotteru isto tako fenomenalnu vijest da je osvojio na UK lutriji Jack-pot.
Djed je otišao u centar i već je popio cijelu penziju i častio kad se sjetio da on uopće ne igra loto. 

Na vijest kako su ona dvojica što su pokrenila Jubito prodala za nekakve milijarde $Googleu Jubito, razmišljali smo što bi smo mi s tom lovom.
Prvi kapitalni projekt koji bih ja napravio je taj da bi, poput pokojnog Saparmurata Niyazova, u centru Slavonskog Broda, na sred korza, napravio jedno 15-20 metarski kip sebe, od čistog zlata koji bi se okretao kako se sunce okreće.
Kupio bi ergelu Aston Martina.
Svu garderobu bih zapalio.
I kupio jedno stotinjak odjela.
Shopping lista se uglavnom odužila.
Da bi na kraju bilo:
– “Koliko ono para mi je na raspolaganju?”
– “Milijun dolara.”
– “Milijun? Malo je, brate…”

Ovi internet scamovi su zapravo vrlo zanimljiva stvar.
Živo me zanima koliko ljudi nasjedne na te štoseve.
Najjači su oni sinovi ubijenih afričkih predsjednika u državnom udaru koji traže kako da prebace milijarde novaca van zemlje i eto nude se sa lijepim provizijama.
Baš me zanima koliko je ljudi letjelo u Afriku u potrazi za svojom lovom.

Jednom sam čak i ja nasjeo na scam.
Baš prošle godine kad sam se vratio iz USA. Odlučio sam aplicirati za onu green card lottery.
I naravno ko zadnji seljak ukucam “green card lottery” u googleu i kliknem na prvu stranicu koja mi se otvorila.
Krenem ja sa popunjavanjem forumala i još kreten kakav jesam ostavim i broj mobitela (kasnije sam ga i promjenio) i dođem do tamo da im ostavim broj kreditne kartice.
Kako sam ja onaj studentski nezaposleni sretnik koji nema kreditne kartice, tu prekinem sa formularom i odem dalje lutati bespućima interneta.
Kad konj bi reko, kobili se nado zvoni sutradan meni mobitel. A nedjelja je bila i to neko nedoba, možda oko 12 – 13h.
Broj na mobitelu kilometarski, vjerovatno se radi o Skype centrali ili nečem sličnom, pošto pozivni broj nije sigurno od nijedne zemlje.
Javim se ja, kad progovori neka curka sa sexy glasom (naravno u formularu napišete spol i godište, tako da znaju kog će zaposlit da vas nazove).
Eto oni su primili moju aplikaciju, al’ fali broj kreditne kartice da mi uzmu jedno par stotina dolara pa da ja mogu otić živjet američki san, voziti se rutom 66 u brand new Mustangu, da upišem kakvu glumačku akademiju, postanem zvijezda veća od Dudikofa i Seagala, pa da sa jedno 50 godina postanem i guverner Winsconsina.
– “I don’t have a credit card…”
– “Maybe some of your friends has?”
– “Yes, yes.”
– “Can you give me card number now?”
– “No sorry. I’m in middle of my lunch. Can you call me tommorow?”
– “Yes of course. Tomorrow same time, Jimbo.”
– “Yes, yes… bye.”
Sutradan ujtro sam rano zaprdio za Sarajevo i u mobitel ubacio svoj bosanski broj.
Od toga je prošlo gotovo godinu dana, i redovito dobivam mejl od njih kako nisam ispunio aplikaciju do kraja.

Inače, za informaciju – aplikacija za green card lottery se isključivo šalje poštom u Kentucky, ako me pamćenje ne vara, i ne košta ništa.
Ove online fiktivne firme samo proslijede vašu aplikaciju na njihovu adresu a vas globe za kintu.

A sad ću se upustit u razmišljanje što ću sa miljardu € što će mi dat EU.
Ma malo je brate…