If there’s an answer to the questions we feel bound to ask

Ajmo brzo bez guglanja, iz koje fenomentastične pjesme jednog fenomenstatičnog benda je stih uzet za naslov današnjeg posta?
Al bez guglanja!
To me podsjetilo na onaj vic kada je Mujo pričao kako je igrao poker sa finim guzicama.
Pa veli Mujo:
“Igramo mi tako pokera, ostala nas samo dvojica u igri, pita me suigrač šta imam, a ja karte na stol – par dvica i par petica. Kažu onda meni, o ne, mi igramo pošteno poker, ne pokazuju se karte, vjerujemo na riječ… A kad je mene onda krenilo!”
Tako će svi bez guglanja kopirat naslov i pljusnit ga u onaj guglov prozorčić.
“Ma pa naravno, pa iz aviona bez guglanja se vidi da je to pjesma jel od jel. Genijalan spot, genijalna stvar, pa ko ne bi znao taj stih!”
Ali ja ću gospodski vjerovat da će možda netko bez pomoći svemoćnog gugla možda znati.
Kao što je Nidjo pitao u svom zadnjem postu gdje je Sutivan. A ja ko faca prava u gugl, a on mi odmah reče.
Pa na moru, naravno, gdje bi bio.

Ne znam koliko pratite googlarije, odnosno ovu napravu koju je Vnućkoimplementirao na moj blog.
Stvar je vrlo jednostavna i nadasve zabavna, prikazuje zadnjih 15 upita u Goolge koji su ljudi postavili da bi došli do mog bloga.
Gotovo uvijek ima nekakvih prostačkih upita.
Međutim meni su najbolji upiti u vidu pitanja. Kao recimo: “Gdje ima za kupit jeftino getriba?”
Fascinantno mi je kako ljudi komuniciraju sa Googleom kao da je to sveznajuća mašina sa inteligencijom.
Najbolje od svega što sve ide prema tom pravcu da pričaš sa tehnologijom.
Probudiš se ujtro i kažeš guglu: “Gladan sam.”
I onda gugl iz različith parametara određuje što jesti.
Prvo ti skenira IP adresu, da ti odredi lokaciju.
Aha, daklem recimo, Grubišno Polje.
Onda iz tvojih nedavnih searchova vidi da posjećuješ fetiš erotske stranice sa najviše tematikom žena u halterima.
Spoji se na račun banke i vid koliko ti je stanje na računu i u kojima si restoranima/dinerima plaćao karticom i što si jeo.
Potom vidi kolika je temperatura zraka i vlažnosti.
I onda ti izbaci neku buregdžinicu u Bjelovaru.
Sjedneš u autu i vidiš da imaš taman goriva da dođeš do Bjelovara i nazad (pošto je Google izračunao koliko goriva imaš, jer naravno ima uvid u bankovni račun i koliko je novca potrošeno na benzinskoj pumpi, a jednostavnim skeniranjem bloga jasno je određeno gdje se putovalo, pa time i koliko je goriva potrošeno.)
I dođeš u Bjelovar i tamo te finim burekom koji ti se baš jeo to jutro jer nisi dugo jeo burek, usluži mlada dama u suknjici sa visokim čarapama i halterima.
Šta ti je tehnologija.

Evo recimo moj prijatelj ima novi auto njemački.
Fin auto ima tehnologije u sebi.
I sjednem ja neki dan u auto, kad ono nešto pišti.
Pišti ono za pojas da se nisi svezao. Pogledam njega, on svezan.
– “Šta pišti?”
– “Pišti što se nisi svezao.”

Kako sad on zna da se ja nisam svezao? Mislim… jasno mi je za vozača. Auto kad upališ i ako se nisi svezao, logično je da će auto to znat jer mora netko pilotirat tim strojem. Ali suvozač?
A ne pišti kad nema suvozača. Al čim nečija guzica utone u suvozačko sjedalo, ono zna! Zna kurva da se nisi svezao i da sjediš u autu!
Mislim ta tehnologija je super.
Spašava živote.
I treba se uvijek vezat u autu.
Pojas glavu i bubrege čuva.
Ali gdje je tome kraj.
Recimo napravit će sad senzore u sjedalu kad ti recimo prducneš, na board-computeru ti kaže:
GASES NOT IN REGULATIONS OF EU STANDARDS.
I onda ti auto stane jerbo si se jutros najeo slanine, šunke i jaja domaćih koji nisu prošli EU normatizaciju.
I on sad zna da će te poterat negdje na pol puta, da prostite, srat, a zna opet po GPS-u da narednih rećemo, 35km nema pristojnog WC-a. Pa ti bajo, prvo sredi želudac, pa onda na put.
Što će opet dobro.
Jer ne valja na put teškog želuca.
Pa ne idem na njivu.
Nego lagano jest prije puta.
Šta ti je tehnologija.

Danas sam s Dr. Gadurom raspravljao kako je ovaj tehnološki boom napravio od stanovništva potencijalne voajere.
Na Jubito je danas osvanula snimka koji je uploadala ekipa 24 sata.
Dvoje subjekata je danas na Maksimiru, na očigled javnosti imalo snošaj.
I to je netko snimio putem mobitela, pošto danas svaki mobitel ima megapiskele, poslao to ekipi 24h, dobio neku kintu za trud, a ovi senzacionalisti su to naravno okačili na Jubito.
Naravno ne opravdavam ovo dvoje subjekata što se odnosilo na očigled javnosti.
Mislim stvarno bezobrazluka. Kao da nisu mogli to obavit negdje drugdje, a ne baš u pličaku jezera.
Bezobrazluk.
Međutim, gdje je tome kraj?
Evo recimo vraćam se ja recimo od svog prijatelja Boba. On stanuje na drugom dijelu ovog velebnog grada pa sam ga zato uzeo za primjer.
I mene sad priteralo, da prostite, recimo pišat.
Pomokrim se po nekom drvetu, prepozna me neki slučajni prolaznik i mene uslika. A ja ne slutim ništa grozno, već sam dapaČe olakšan jerbo sam ispraznio mjehur.
I onda se ujtro probudim, onakav nikakav&krmeljav, upalim naslovnicu blog.hr kad tamo na naslovnici:
POZNATI BLOGER JIMBO MOKRIO PO JAVNOJ POVRŠINI
I moja slika in flagranti.
Odjednom sto tisuća postova na temu “Smije li turbo-poznati, visok, lep&plavi bloger mokriti po javnoj površini?”
I sto milijuna raznoraznih za i protiv.
Zove me Hloverka u njen šou.
Pervan u Večernoj Školi me isprdava.
Na kraju pobjegnem u Beč sa spornim materijalom.
Šta ti je tehnologija…

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *