Za kraj. Sutra pocinje Ramazan. Ustvari veceras. To je definitivno najljepsi mjesec u godini. I ja ,koji uzgred budi receno nisam musliman, mu se jako jako radujem. Grad tada ima poseban smek. Neki nepoisivi mir, ma ne mir…rahatluk..e rahatluk tu sam rijec trazio. Neki posebni rahatluk je u zraku. Nema nervoze, nema standardnog jebavanja majke i uze familije na svakom cosku, nema proklinjanja zivota, drzave i svega ostalog… Uvijek sam govorio da je bez obzira sto moji slave Bozic i Uskrs ramazanski Bajram najljepsi i moj najdrazi praznik. Svima koji se spremaju za ramazanske praznike zelim Ramazan Serif Mubarek Olsun. Eh ja…u zdravlje…i ne lomite mi bagrenje…
Ovo je drug Bidon napisao prije gotovo 3 godine. Potpisujem njegove riječi.
E sad još da je navuć druga Bidona da mi plati one loze obečane u Aquarius iako nisam ispunio njegov quest… a mogo bi komotno, on je sad zaposlen gospodin čovjek a ja i dalje student… pišem ovo sve zato što znam da će on to pročitat ovih dana kad mu bude dosadno na poslu, pa se možda zažali nadamnom pa počasti tim lozama…
Nego… počeo Ramazan noćas.
Iako nisam musliman, ili kako drug Bidon reče bez obzira sto moji slave Bozic i Uskrs ramazanski Bajram najljepsi i moj najdrazi praznik . Ja ću pak reč, jedan od.
Prije otprilike 3 godine ja sam se doselio u Sarajevo i to baš u vrijeme Ramazana. I pravo mi je prirastao srcu.
Ramazan je mjesec islamskog posta i odricanja i jedan je od pet stupova Islama (stupovi islama: hadžž, zekat, salat, šahada, ramazan… odnosno u istom poretku – hodočašće, milostinja, molitva, ispovjedanje vjere i post). Bitan je po tome što je Ramazan vrijeme kada se slavi objava Kur’ana.
To je ukratko o Ramazanu…
Uglavnom, kad sam ja doselio u Sarajevu počeo je Ramazan nekako u to vrijeme i tako mi je prirastao srcu.
Za vrijeme Ramazana, posti se od jutra do večeri, odnosno tokom cijelog dana.
I kako je u to vrijeme mrak padao nekako oko… čini mi se 5-6 sati, i u to vrijeme je bio iftar (večernji objed čime prestaje dnevni post) i onda su nam popodnevna predavanja završavala ranije, odnosno često smo imali sat manje što je mene razveseljavalo.
- Ovo sam ja uslikao
Ondak se sjećam kad sam prvi put otišao na kulu Vratnik gore.
Kula Vratnik vam je gore iznad mezarja Kovači, iznad Vječnice… gore od Baščaršije se zapičite onom cestom gore od Sebilja pa nekako dođete do gore… ja se uvijek izgubim kad god idem tamo kroz one mahale.
Elem, gore kad se popnete, to vam je onaj “Das is Walter” vidikovac… tamo je valjda svaka sarajevska grupa snimila barem jedan spot
Uglavnom… Dr. Gadura, dok je još bio student a ne doktor, mene je iz svojih sadističkih poriva nakon šetnje po čitavom gradu natjerao da se popnem gore.
I sjećam se da kad smo se gore popeli da je baš bilo vrijeme iftara i da su pucali iz topa da obilježe vrijeme za iftar.
Vjerovatno najgore od svega je bilo to što se gore popela masa raje sa hranom da iftari a nas dvojica nismo imali ništa a ja sam umirao od gladi.
Svejedno bilo je lijepo gledati Sarajevo ko je uranjalo u mrak.
Ili ramazanski somuni. To je jedna od super stvari kod Ramazana. Nije mi nikad bilo jasno zašto prave tako turbo dobre somune samo u vrijeme Ramazana, al opet… ne možeš svaki dan ni jest božićne kolače, pa jel?
Te prve godine moje u Sarajevu, sjećam se, na prvi dan Ramazanskog Bajrama je pao prvi snjeg u Sarajevu, taman kad sam se ja vraćao kući iz grada, a bio sam se zapio pravo s drugom Bidonom negdje u gradu dolje…
Sjećam se kao da je bilo jučer kad sam se vraćao iz City Puba, koji je na Baščaršiji, a ja sam išao na Bistrik i morao sam Miljacku preći…
I uglavnom renovirala se latinska ćuprija (ex- Principov most) i ja sam prelazio takav popit preko nekog pomoćnog mosta…
Elem, dok sam ja prelazio preko mosta pao je prvi snjeg, odnosno MOJ prvi snjeg u Sarajevu… i bio je pravi onaj snjeg, onaj… kako bi reko… pahuljasti, e, s onim pahuljicama velikim što se zaljepe za jaknu i kolko god to smješno zvučalo imao sam onaj feeling kao kad Badnjakom uveče padne snjeg pa bude bijeli Božić…
I eto tako sam ja uglavnom zavolio Ramazan i Bajrame iako nisam musliman.
Je… sad se sjećam… sutra dan sam bio kod druga Bidona na bajramskom ručkom i sjećam se da sam jeo teleće medaljone i baklavu (šta je Bajram bez baklave?!)… e, šta ti je pamćenje, a?
I za kraj da citiram još jednom druga Bidona:
Svima koji se spremaju za ramazanske praznike zelim Ramazan Serif Mubarek Olsun!
