Jimbova sarma ® v. 1.0

Jučer sam vidio ispred jednog velikog trgovačkog centra vidio pezejca. Dobro sam ga ošmekao jerbo se ovakav klasik rijetko može vidjeti na našim ulicama.
Bio je besprijekoran. Nigdje hrđe na njemu, ko nov! Odmah sam se zaljubio u pezejca. Dok sam zavirivao, na stražnjem staklu vidio sam papir na kojem je pisalo „Prodaje se“. Poljska limuzina, S klasa nekadašnje socijalističke elite, prodaje se za 2500 KM (oko 10 tisuća kuna). Uz to vlasnik poklanja i dijelova u vrijednosti od 1000 KM. 25 godina star. Prešao tek nešto preko 30000 km. Malo! Original lak.
Gledao sam čežnutljivo u pezejca kad je izašao vlasnik i rekao da ga prodaje za 2000 pošto mu idući mjesec ističe registracija i da ima za njega novih dijelova vrijednih preko 1000 maraka koje je kupio prije par godina u Mađarskoj (pumpa za vodu i još svašta nešto).
Htio sam ga kupiti ali mi je falilo nešto preko 1900 maraka… a da ga kupim… stavio bih SB – JIMBO registracije na njega. Tablice sa nazivima inače su rezervirane za vlasnike raznih SUVova i sportskih auta, ali ja bih malo promijenio tradiciju i nakačio na PZ-a personalizirane tablice. Lupio bih dvije crne štrafte po njemu i velikim masnim slovima napisao na zadnjem staklu – PANONSKI PREDATOR.
Međutim san o Jimobilu 1.0 prestali su onog trenutka kad sam se sjetio da bi obaviti šoping.

Jesen je došla na naša vrata u pravom stilu, hladno je a to znači samo jedno. Vrijeme je za sarmu!
Međutim, kako sam udaljen stotinama kilometara (dvije da budem precizniji) i državnom granicom od roditeljskog gnijezda odlučio sam se za dosad najsmjeliji korak dosad na području kulinarstva. Odlučio sam sam napraviti sarmu!
Može li smotani student koji ne zna ni jaja napraviti kako spada napraviti sarmu? Bez asistencije iskusne ženske ruke?
Jedan je način da saznamo!

O sarmi sam pisao već u nekoliko navrata kao kraljici jela, al nije zgorega se posjetiti jednog mog posta od prije 3 godine kada sam stao u obranu sarme pred blijedom kopijom – filovanom paprikom.
Filovana paprika je blijeda kopija, to sam već rekao, može ju svako napraviti, čak i potentni muškarac sa samo jednom rukom. Onda to doduše postaje silovana paprika.
Međutim, sarma… e to je umijeće.

Pa ne bi bilo zgorega reći koju riječ o sarmi.
Sarma je nacionalno jelo u Armeniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Grčkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Makedoniji, Moldaviji, Rumunjskoj, Srbiji, Sloveniji, Ukrajini i šire.
Riječ sarma dolazi od turske riječi “sarmak” što znači „smotati“ ili „zaviti“.
Ovo super ljekovito jelo popularno širom istočne Europe pravi se na razne načine. Kod nas se sarma pravi na slijedeći način.
Uzima se kiseli kupus u koji se zavija mljeveno meso s dodatkom riže.
Ondak se to stavi kuhati par sati i voila! Sarma!
Ne zvuči pretjerano teško….

Pa da vidimo kako je ispala Jimbova sarma ® v. 1.0

Sarma svuda, sarma oko nas,
S Grbavice jedva čujno dopire tvoj smrad…

INGRIDIJENTI
1 kg mljevenog mesa
Preporučujem svinjetinu, međutim nisam bio raspoložen da se bacim u potragu za svinjetinom pa sam kupio junetinu.
Vegeta
Crvena paprika
1 jaje
Šalica riže

+ ono što sam ja zaboravio:
Slanina (pojeo), kobasica (nemam), luk crveni i malo bijelog (zaboravio)


Najbolji je kupus iz vlastite radinosti, međutim kako je u današnje vrijeme jako teško naći dobar kamen onda nije zgoreg koristiti se kupovnim kiselim kupusom.
Meni je pravo dobar onaj ogulinski kiseli kupus, mislim da se tako zove, a odličan je također i onaj što ga pravi kombinat iz Svetog Ivana Zeline.
Međutim našao sam samo ovaj bosanski kupus. Poslužit će i on.
Stoga ako sarma loše ispadne mogu uvijek optužit kupus. Čak nije ni semberijski.

U meso dodati jedno jaje, malo vegete i malo mljevene paprike. Po starom šokačkom receptu “kolko ide”.

Kako ja uvijek nešto zaboravim, srećom sjetio sam se na vrijeme ovaj put, dodajte malu šalicu riže u meso.
I onda opet sve to fino izmjesiti.

Kad je smjesa gotova, možemo počinjat sa zavijanjem.
Zvoni meni komšinica na vrata i pita mene – “Izvini student, al šta to zavija kod tebe u stanu?”
A ja spremno odgovorim: – “To ja sarmu zavijam.”
Loša fora, idemo dalje.

Na ispruženu šaku položimo list kiselog kupusa, tako da na zapešću bude početak korijena. Na taj dio tada se stavi ćuftica mesa (na slicu suviše velika, kasnije sam se već bio upraksao) i onda se to jednostavnim potezom zarola.
Dijelovi kupusa sa strane se zaviju untar sarmice.

I nakon nekog vremena dobijete ovakve fine smotuljke, kod mene raznih oblika i veličina. Ali za prvi put nije loše.

U lonac se stavlja sarma. Potom se nalije voda da prekrije sarmu.
Ovdje je kod mene nastao prvi problem.
Tipično.
Naime, uopće nisam razmišljao imam li adekvatan lonac za sarmu. Pa sam uzeo ovaj za koji se ispostavilo da je suviše mal.
No dobro…
Staviti na najjaču vatru da sarma prokuhati, potom smanjiti na mali plamen i čekati… ja sam odlučio da to potraje 2 i po’ sata.

2 i po sata kasnije…

Daklem, problem je očit. Malo su mi se sarme odmotale.


I kakva je Jimbova sarma ® v. 1.0?
Za prvi put… odlična!
Nije se raskuhala i bila kao pašteta, nije bila sirova, bila je taman!
Međutim nije bila slana koliko bi trebala biti. Problem je u tome što sam sarmu kuhao na električnom dijelu štednjaka (već gotovo godinu dana se pokušavam natjerat da kupim plinsku bocu) pa sam često dodavao vode (jaka ringla) čime se rasol dosta prorijedio.
Ali za prvu sarmu ja sam zadovoljan!
Pratice makes it perfect kažu naši anglosaksonski prijatelji, tako da će druga biti sigurno fenomentastična.

Konklužn.
Dokazao sam da smotani student može napraviti sarmu.

Cheers!

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *