Pita tutorial

Došao mi je jedan kolega praviti pitu, pa sam odlučio od toga napraviti još jedan gastronomsko-kulinarski vodič za entuzijaste.
Pita može biti svašta, recimo ja bih za pitu rekao da je onaj kolač od jabuka, isto bi i amerikanci rekli, zapravo oni bi rekli pie, a mi bi preveli sa pita.
Ali ovdje je pita ovdje zapravo ono što bi mi Hrvati vulgaris rekli burek. Tak da ima burek s mesom, burek sa sirom, burek s zeljem, burek sa autobusom…
Bosanci pak se gnušaju takve nomenklature za poslasticu svojstvenu prvenstveno za njihovu državu, tako da oni kažu ovako nekako: “Sve su pite, pite, a jedino je burek – pitac!”
Što bi se reklo da je burek muška pita.
Tako npr., jel, ono što bi mi rekli da je burek od sira, on bi rekli – sirnica.
Za burek s krumpirom – krompiruša ili krompirača (ovisno lokalitetu)
Za burek s autobusom – Busovača. I tako.
A burek s mesom je burek. Samo burek.
E da.

Pravimo pitu što bi rekli ameri “from the scratch”, odnoso bez ikakvih gotovanskih dodataka, poput gotove jufke, pošto kako mi rekoše to ne valja to je bezveze i debelo. Vjerovat ću im na riječ.
I da zaboravih najbitnije, pravimo daklem krompirušu i burek (krumpir i meso).


INGRIDIJENTI (za tjesto od kojeg će se praviti jufka):
Brašno puderasto, namjensko za kolače ili pite
Malo vode
Malo soli
Malo ulja

Sol. Ili so.
Kad sam pitao koliko soli, kaže kolega: “A koliko… pa koliko ide jel’!”
Pif. Na jedno kilogram brašna, koliko sam odokativno mogao procjeniti ide šaka soli. Ženska šaka, ne međeđa kao kod mene ili kolege.

Usnimio sa da ide otprilike šalica (mala ona za kavu) ulja na ovu količinu smjese.


Vodu treba postepeno dodavati dok smjesa ne bude, da citiram: “nako.”
Međutim usnimio sam kratki edukativni clip o tome kako treba izmješati smjesu, pa ako imate relativno dobru konekciju ondak pogledajte kako se to mješa, s objašnjenjem:

httpv://www.youtube.com/watch?v=zEkGNsNoOEY

I kada to bude tako dobro da se “kači za kašiku”, ondak se to sve stavi u vrećicu (nisam dobio logičko objašnje zašto) da ostoji sat i po’ do dva, iako kaže kolega da pravi buregdžije to zamjese navečer i ostave preko noći:

Dok tijesto odstoji, nije zgorega napraviti neke predpripremne radnje…

Guljenje krumpira i sjeckanje luka…
Za takve radnje je najbolje uzeti besplatnu radnu snagu. Preporučujem civilne ročnike.

Priprema mesa za burek i rendanje krumpira za krompirušu…
Mesa pripremiti otprilike po sistemu “koliko ide” (na jednoj od slijedećih fotografija će se otprilike vidjeti koliko je to). Uz to dodati soli, malo vegete i… koliko se sjećam to je to.
U krumpir narendani dodati papra (po želji)

Razvijanje jufke je, koliko sam skontao najzajebaniji dio posla.
Ovako to izgleda na slici, međutim pripremio sam i još jedan edukativni jubito filmić da vidite kako to izgleda u pokretnoj slici:

httpv://www.youtube.com/watch?v=Z0f3LRBRqs4

Dodjevanje nadjeva.
Na ovim minijaturnim sličicama se otprilike može vidjeti kolika količina nadjeva ide na jufku.
Nako što je nadjev dodan, lagano posuti uljem. Ali ne puno ulja, pošto je ulje drastično poskupilo u zadnje vrijeme.

Nakon toga jufku treba fino zamotati, te posložiti u nauljenu tepsiju.

Pitu u tepsiji staviti u zagrijanu pečnicu na 250 stupnjeva C i peći 15ak do 20 minuta, odnosno dok pita ne dobije zlaćano-žučkastu boju…

Na slijedeće dvije fotografije pogledajte zadovoljnog kuhara s krumpirušom i burekom:

Pitu poslužiti uz jogurt

I tako se ukratko pravi pita.
Iako je potrebno uložiti puno truda, taj trud se ipak isplati kada cijelu kuhinju prožme miris svježe pečene domaće pite, a da ne pričam o simfoniji okusa…
Nadam se da će se netko i od vas ko nikad nije pravio pitu, odvažiti, uzeti oklagiju u ruke i ispeći pitu!

I zapamtite… sve mora bit na kaš’ki!

U slast!

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *