Ruski sat

Ne znam koliko se mojih dragih čitatelja može sjetiti mog posta od 26. rujna prošle godine pod nazivom Quelle heure est-il? što bi značilo, ukoliko bi se prevelo sa francuskog jezika: “Koliko je sati?”.
E pa, sjećali se ili ne ja ću vas malo podsjetiti.
Naime to je jedan podugačak post, pisan u klasičnoj maniri, Jimbo sjedi u boksericama, ne smeta mu niko kraj njega, boca Cole Light mu na stalu i oj, editore blože bijeli trpi misli moje. Takav dakle jedan podugačak post u kojem sam ja zbrda-zdola napisao nekoliko nevezanih misli u vezi ručnih satova.
Naime ja volim ručne satove.
Jako.
Međutim bio sam vlasnik dva neispravna ručna sata. I ondak sam tako kukao u tom postu kako bih ja želio imati sat i kako je meni rođendan za 4 mjeseca (sada već za nepuna 2).
I u tim svojim ofirnim kukanjima, spomenio sam i jedan ruski sat, tenkovski ruski, Vostoka (iliti Boctoka kako bi braća Rusi napisali na ćerilici). Ja sam naime veliki fan tenkova, Rusije i satova pa je to jedna predivna sinergija koja je stvorena samo za moju ruku. To je sat koji kad čovjek vidi pomisli: “To je ruka za tenkistu koji je uništio dvanaest čečenskih baza ili Jimba!”
Baš takav.

I uglavnom kukako ja tako, oćem ja Tag Heuera, oću Vostoka, oću Nauticu kadli meni se javi moja seka iz Amerike i kaže kupit ću ti ja sat.
A ja presretan ko malo dijete.

Jutros zvoni neko na vrata, ovo moje razmaženo pseto laje ko blesavo, a ja guram glavu u jastuk i psujem sve po redu. Subota je pusti me da spavam, neću platiti RTV pretplatu, ne želim kupit kalendar s likom sv. Bonifacija, nemam ništa za maškare…
Međutim bješe to poštar. Subotom. A mogao sam i pomisliti da je to poštar jer je zvonio dva puta. A zna se da poštar zvoni dva puta.
ZINGGGGGG.
Pas laje.
ZINGGGGGG
Pas i dalje laje.
Tišina.

Ali subotom poštari ne nose poštu.
Ali nose pakete.
Pas maters, a ja mu nisam otvorio.

Ipak brzom intervencijom, uspjeo sam se na pošti dočepati paketa koji je došao from United States of America.
A u njemu ruski sat.
Ajme što sam bio sretan.

I tako otvorim paket koji iz pošte u Virginiae do mene u Slavoniji bio otvoren sigurno jedno 17 puta, a u njemu sat u zelenoj kutiji na kojoj piše “VOSTOK”.
Izvadim sat a on i kuca. Ruska mehanika. Rus je to napravio tako da ga ne moraš navijat, nego se na trešnju (ne voće, nego ono… kak se to kaže, glagolska imenica jel, od tresti) ruke sam navija. Iako ima i mehanizma da ga možeš navijat ako hoćeš. Iako nema potrebe jel.
Na gornoj slici je ono moje rukica s mojim brand-new Vostok Komandirskie satom. Sa siluetom tenka i to ako me moj amatersko poznavanje tenkova ne vara, legendarnim T-34 modelom, ponosom Crvene Armije iz WWII.
Sat je super jer je turbo jednostavan. Ruska mehanika, silueta tenka, petokraka, tri cagera i prikaz datuma.
I ništa ti više ne treba.
Moj zadnji sat, koji je bio meni jako drag sat i obožavam taj sat, samo je eto silom prilika pokvaren, bio je sat koji je imao trinaest miliona opcija. Gledaš sat, vidiš kulturni japanski sat s cagerima (grozim se inače digitalaca ručnih). Koji ima tri tipke sa strane. Koje se mogu koristiti na šesnaest različitih načina.
Taj sat je, a sve uz pomoć samo tri cagera, imao 13 milijuna opcija. Memorija vremena u različitim zonama, kalendar, tahimetar, tempomat, kronograf, ABS, USB, švicarski nož, 20% manje mliječne kiseline… imao je sve! Ja ne znam kako je Japanac uspio to sve nagurat u njega. I to sve sa samo tri cagera. Najgore od svega je bilo što sam ja znao koristi ga samo kao sat, odnosno da vidim koliko je sati.
Al moj VOSTOK. Pogledam, znam koliko je sati. Otporan je na trešnju, a na nju se još i navija. Daklem dupli kombo. Vodootporan je i izdržava 30 metara dubine.
Daklem u slučaj da spašavam odbjeglo dijete ili janje koje je upalo u Miljacku, mogu slobodno zaroniti u dubine velebne Miljacke bez da prethodno skidam sat i tako gubim dragocjeno vrijeme.
I piše na njemu Sdelano v Rossija na ćerilici.
A iza piše MADE IN RUSSIA BOCTOK.

Možda ne bi bilo zgoreg na napišem nešto o Vostoku jel.
Vostok znači, vjerovali ili ne – Istok, a to nije slučajno.
Naime Vostok je nastao tako što se pod naletom nacističke agresije na Rusije, Prva Moskovska tvornica satova preselila istočno od Moske u Tartastan.
Odmah po završetku rata, Vostok je počeo proizvoditi satove za sovjetsku vojsku, tako da su 1980. dostigli godišnju proizvodnju od 4.5 milijuna satova.
Satovi za vojsku su nosili oznaku “ZAKAZ MO SSSR”, što bi u prijevodu značilo “Po zapovijedi ministarstva obrane SSSR-a” (šta ti je ruski… oni kažu tako puno u tako malo riječi…) i bili su podvrgnuti rigoroznoj kontroli kvalitete.
Eto to je ukratko o Vostoku, a ja se samo još mogu zahvaliti sestri na ovom poklonu.

Fala seko!

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *