U Peštu na kavu… il Budim?

19. veljače 2008., međunarodni granični cestovni prijelaz Udvar (Duboševica s naše strane).
Kad idete iz Osijeka u Mađarsku, e pa taj prijelaz.

Prošli tjedan smo bili u Pečuhu na kavi, i tako u Pečuhu smo sjedili u jednom kafiću na nekom pečuškom (?) teru (ter je trg na mađarskom, pomalo učim…) rodila se ideja da idemo dalje u Europu na kavu.
I tako razmišljajući došli smo na naprosto apsoštrumfno genijalnu ideju da idemo u Rumunjsku, točnije u Temišvar.
Već smo sve pripremili, isprintali kartu Vojvodine s ucrtanim benzinskim pumpama koje ukapljavaju auto-plin, napravili dvije rute do Temišvara, jednu do tamo, jednu nazad.. sve pod špagu.
Kad smo iznijeli naš nepogrešivi plan putovanja u Rumunjsku, bili smo napadnuti od strane mnogih da je to jednostavno nepromišljen i glup izlet u propast, da će nas narko-četnici izbacit iz auta i glodat nam kosti u šumama Vojvodine, da će nas (ako preživimo Srbiju) u Rumunjskoj napast skupina razjarenih Cigana koji će nam ukrast auto zajedno s rezervnom gumom a da će nas prebit i sadistički silovat pred kamerama i onda to prodavat na internetu.
Naravno, mi nismo nasjeli na takve provokacije i stereotipna doživljanja Istoka, nego smo si to objasnili da tako neki Austrijanci i vjerovatno nas percipiraju.
Taman kad smo se odlučili kreniti put Rumunjske, Kosovo se odcijepi od Srbije, u Srbiji demonstracije i ruta nam preko noći postade nesigurna.

I tako u zadnji čas odlučismo otić u Budimpeštu (o kojoj blago rečeno pojma nemamo) i… krenili.

Asistencija moderne tehnologije je za početak puta bila totalno beskorisna ali zabavna. GPS uređaj na slici nam je govorio put do Budimpešte, koji je od Vrpolja otprilike ovako izgledao ovako… – ravno, ravno, ravno…
Međutim zanimljivo nam je bilo slušati tetku GPS:
“Dvanajst. Cijelih. Šest. Kilometra. Uđite u kružni tok.”
I onda mi skrenemo na pumpu i tetka se jadna zbuni.
Tetka bi mogla u idućoj verziji imati i sexy mode. Hotline glasom da navigira. To bih ja eto stavio.

Ovo se za mene zove poduzetnik! VIdi se da je Mađarska Europa.
Svaka ciglana bi trebala imati MIG-21.
Jest da nema puno veze s ciglama, ali je stvarno cool.

I dođosmo u Budimpeštu!
Nidžo i ja na obali Dunava raspravljamo dal je s onu stranu Budim ili Pešta.
Još uvijek nismo našli odgovor na to. Iako ja mislim Pešta.

Mađarski parlament. Nažalost nije bio otvoren za posjetu zato što je Azerbejdžanski predsjednik došao u službenu posjet.
Zgrada Parlamenta izgrađena je od kamena bihacita izvađenog u kamenolomima pokraj grada Bihaća.

Hrvatska wikipedija daje ospežne informacije o liku i djelu Lajoaa Kosutha:

Lajos Kossuth de Kossuth et Udvard (Monok, 19. rujna 1802. – Torino, 20. ožujka 1894.) je mađarski političar koji se istaknuo u revoluciji u mađarskoj za vrijeme “Proljeća naroda” 1848. Nije baš mario za hrvatski narod i hrvatsku državnost.

U cilju mađarsko-hrvatskog pomirenja, ja mislim da bi trebalo da mi Jelačić-plac primenujemo u Khuen Hedervary ter, a oni trg Lajosha Koshuta u Ban József Jellasics trg.

Onaj kip na mostiću (iza mog oduševljenog prijatelja vegetarijanca) je kip Imre Nagya. (klik na link da se ja ne izgubim u objašnjavanju).
Bio je jedan vic koji je kolao u vrijeme mađarske revolucije, a išao je ovako:
Bila trojica likova u zatvoru, i dolazi četvrti u ćeliju i upita ih zašto oni robijaju.
– “Ja sam govorio, dolje Imre Nagy!” – reče prvi
– “Ja sam govorio, živio Imre Nagy!” – reče drugi
– “Ja sam Imre Nagy” – reče treći

Na Trgu Heroja (Hősök tere) je današnja srpska ambasada, nekadašnja SFRJ amabsada gdje se Imre Nagy sklonio i dobio azil.
Međutim mi nismo bilo na trgu heroja, jer nismo pojma imali kako se to zove na mađarskom. Hősök tere. Lako je sad, kad mi je wikipedia pri ruci…

Jedini spomenik koji sam uspio dešifirati ćemu je podignut. I to zato što, osim mađarskog, ima i natpis na ruskom.
Spomenik je u slavu sovjetskim osloboditeljima.
Zanimljivo je da je ograđen i da je ovo najbliže što mu se može pristupiti.

Izgubljen i zamišljen lutam ulicama Budimpešte.

Szent István-bazilika, odnosno bazilia sv. Stjepana, mađarskog državotvorca.

Ovo je pravi mađarski izlog! Unicum zwack, tokajac i paprika!

Moje poznavanje Budimpešte se isključuivo bazira na Balaševićevom “Budimpeštanskom snegu”, pa u jednom dijelu kaže:
Vodila me kud je htela.. Dobar sam ja gost..
Verešmarti, Citadela, I lancani most..
Zavejani Trg Heroja, gde pozeleh da je moja

Evo kod nas se vode sad te rasprave oko imena trgova, spomenika i tako to… Mislim da bi mi trebali preuzeti mađarski model. Ako kip trenutno nije ideološki podoban, treba samo nabacit nekakvu plahtu na njega da se ne vidi i to je to. Šta sad bezveze petljat s eksplozivima ili razmontiravanjima kad je ovako lakše. A ko zna, možda kip opet nekad ideološki bude podoban.

Penjanje na budimsku tvrđavu (još nisam definirao šta je Budim, a šta Pešta?). Vidite mog prijatelja vegetarijanca kako je on spreman i poletan za osvajanje vrha…

… a na vrhu vidite kako je umoran i premoren. To je zacijelo zbog ishrane koja manjka proteinima, toliko potrebnim za osvajanje mađarskih utvrda.

Pogledom sam posle dugo pratio njen trag,
Zavejanom ulicom Szentharomsag,..


Sehen sie diese Stadt? Das ist Budapest!
TAN-TAN-TAN-TA-NA-NA-NAAAAAA

Ovo treba zabilježit. Ove tri “kave” su nas izašle oko 50ak kuna, odnosno… više se ne mogu ni sjetiti koliko je to bilo u onim njihovim novcima.
Kava je bila odvratna.
I skupa.
Nemojte pit u Szentharomsag utci kavu.
Nemojte.

Back to old school. Kad nam je GPS najviše trebao, krepala nam je baterija. I tako smo lutali malo oko Budimpešte. Srećom pa karte nisu na baterije.

U Budimpeštu treba otići, Budimpešta nije daleko (pogotovo vama iz Zagreba koji gotovo cijelim putem imate autoput do gore).
Budimpešta nije ni skupa (osim kave gore u Szentharomsagu).
Mađarice su prezgode.
Parkiranje je 200 njihovih novaca za sat vremena u centru grada što je otprilike 5 kuna. Što je dosta manje od parkiranja u Bandić Cityu.
GPS uređaj treba napuniti kako spada i ne treba ga koristit do samog ulaska/izlaska iz/u grad.
Plin za auto (LGP?), ako se vozite na to je puno skuplji u Mađarskoj (180 hufova ako se ne varam za litru, odnosno oko 5 kuna za litru… u RH je 3.30kn)

Do skore kave u Europi.
Recimo u Temišvaru.

Szervusztok!

 

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *