Aj kolika je Jahorina planina (part #2)

Ti češ s njime da ideš na Jahorinu,
Tamo je lijepo i zdravo, štaviše.
A ja ću ostati u prljavom gradu
I ustima hvatati kapi kiše

Zabranjeno Pušenje: “Kažu mi da novog frajera imaš”, album: Dok čekaš sabah sa šejtanom (ploča 2), Jugoton 1985

Mislim da sam danas tek prokontao gore naveden stihove, iako sam već bio jednom na Jahorini (vidi ovdje)
Krenušmo iz nedjeljnim jutarnjim suncem okupanog Sarajeva ka Jahorini, olimpijskom centru udaljenim nešto manje od 30 kilometara od Sarajeva.
Dolazak na Pale je značio ulazak u nekakvu mitsku maglu i snijega u tragovima.
Penjanje pak na sami olimpijski center je bio zanimljiv, zato što smo u jednom trenutku kroz gustu debelu maglu penetrirali u turbo sunačnu snježnu šumu gdje se količina snijega proporcionalno povećala s visinom tako da je to na samom kraju uzraslo u borbu između mene, volana, auta, ljetnih guma i debele snježine.

Bilo mi je žao kad smo se dopeljali dogore i gledali na maglu koja je prekrila dolinu podno romanijskih planina.
Žao mi je što inače nemam auto i ne mogu češće ovako pobjeći iz prljavog grada.
Onda mi je bilo žao kad sam gledao juniore naše ski reprezentacije (Hrvatske, jel.) kako treneiraju i kasnije kad je neki skijaš proletio kraj mene jerbo nemam ski opremu a ni vještinu.
Nedorečeni (jedna od gostiju iz Zagreba) je obečao da će kod patera familiasa lobirati za kola, ski opremu pa da se jedan vikend idemo razbijat.

Ove gore slike je slikao Nedorečeni koji mi je dao dopuštenje za kačenje slika na blog unutar CC licence koju obojica imamo na blogu (što god i kako god to značilo…)
Ostale slike su moje.


Meni su ove kućice planinske zakon.
Moram zaradit pare i kupit si vikendicu na Jahorini.


Nidžo je našao zanimljivu razglednicu na stolu gdje su sjedili spasioci iz gorske službe spašavanja.
Reći ću svom prijatelju s Kosova da mi ponese onu bijelu albansku kapicu, pa ću to obuć kad budem pravio svoj prvi spust. To će mi pomoć da ekstra pazim da se ne razbijem.

Ne znam čija je bila ideja da se skinemo u kratke rukave na minusu.
Al znam da izgledamo kao i ta ideja.
Idiotično.

Nidžo i ja ispred našeg rentanog autića, zadnji pozdrav prije vraćanja…

I eto nas nazad u prljavom gradu
Da hvatamo kapi kiše.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *