Umire li turbo-folk?!

Za ilustraciju se zahvaljujem cimeru.

Ili se još samo nije vratio s godišnjeg?

Prije mjesec dana bio sam kod svog druga Boba i spletom okolnosti prebacismo na prekosavski program neke lokalne republičkosrpske televizije. Take lokalne televizije uglavnom odlikuje muzičko-zabavni programa kojem uglavnom fali glazbe a o zabavi, ha, kako kome. Uz zabavno-muzički program tu su i proroci novog doba, sve sami plagijati jednog neponovoljivog Vidovitog Milana.
No ono što je bilo čudno za jednu takvu TV stanicu što su u svom zabavno-muzičkom programu prorijedili turbo-folk repertoar koji u pravilu čini 95% sadržaja. Narodnjak, zabavnjak, narodnjak, zabavnjak, zabavnjak, zabavnjak, narodnjak.
– “Turbo folk umire. Sve manje i manje narodnjaka puštaju, a sve više zabavnjaka. Nešto se čudno događa…” – rekao je Bob a ja nisam puno davao do njegove smjele izjave.
Umire li turbo-folk? Pif… Turbo-folk nije bio nikad jači.

U ultimativnom hrvatskom nacionalnom trash programu “Pod lipom 35” koji se redovito vikendom vrti na nacionalnoj TV postaji koji je ujedno i vlasnik ovog našeg vrlog blog servisa, turbo-folk je pomalo bez velike pompe zagazio i u nacionalni eter. I to pravi prekodrinsko/savski turbo-folk ™ – pohapane turske melodije, napaćeni momci, kraljice noći, zavijanje na mikrofon, techno-sound i trileri.
Pa je i u ovu našu zabavnu “glazbu” koja je u pravilu uvijek bila stidljivo melodijski lišena orijentalong štiha (ali s jednako zabavnim tekstom) uplovio zvuk oznojenih kafana, razbijenih piva, jeftine rakije i janjetine (s mladim lukom dakako) i to ni više ni manje nego zaslugom godfathera turbo-folka (c), jednim jedinim i neponovljivimGoranom Bregovićem.
Brega je uspio dovesti cijelu Guču i ubaciti je u album naše nacionalne zvijezde, estradne umjetnice, bivše glumice (filmske i kazališne) – Seve Nacionale.
I dok si reko keks, svi smo zapjevali: “Turbo je mašina!”

Punk je umro, rock’n’roll je na aparatima i vijeća se već dugo tko će napraviti sudbonosni “pull the plug”.
Ali turbo-folk da umre? Ne još…
Turbo-folku je ime dao Rambo Amadues, ali mu nije kumovao. Ako ćemo biti realni morat ćemo reći da je turbo-folk samo lokalizirana balkanska verzija MTV kulture. Na kraju krajeva to nosi jednaku poruku hedonizma i konzumerizma našeg doba.
Malo viski, malo koka-kola – lepe žene oko moga stola
Američki reperi voze Hummere i oko njih su lepe guzate plesačice, a naši turbo-folkaši u benveu i narcedesu okruženi sisatim plesačicama. Ista stvar, drugo mjesto.
Da o pištoljima ne pričam.

Ipak mnogo se stvari dogodilo u zadnje vrijeme na veselom nam istoku Balkana. Dobili smo još jednu državu, 7 baklju, naša slavenska braća Rusi su počeli sve glasnije i glasnije zveckati oružjem pa i ovdje na Balkanu.
A gorespomenuti Rambo je rekao da je turbo-folk “izgaranje naroda”.
Riječ “turbo” inače dolazi od istoime latinske riječi:
turbo (lat) – uznemiriti, unijeti zbrku
(Princip rada turbo-motora radi upravo na principu silom induciranog untrašnjeg izgaranja, dakle uznemiruje se smjesa potrebna za izgaranje dovođenjem još zraka. Neka me strojari slobodno isprave.)
Gledam na teveju tako kako izvjesni Tomislav Nikolić u narodu poznat i kao Toma Grobar napušta srpsku radikalnu stranku, najradikalniju instituciju u kojoj je turbo-folk kultura imala svoje političko uporište u Srbiji, otadžbini turbo-folka.
Pa se pitam, ako je turbo-folk zaista izgaranje naroda… dokle narod može goriti?
Da nije ovo posljednje tinjanje dok turbina ne izbaci ulje i završi u ropotarnici povijesti?

Gledam i tako dalje teve, ovaj put omiljeni mi program uz čašicu rakije a zove se DM SAT. Satelitski program koji 0-24 sata vrti turbo-folk spotove. Ponekad se zalete pa puste kakav novovalni klasik, zabavnjak i tako… a repertoar radi po vrlo jednostavnom principu. Mobitel u ruke, pošaljite poruku s glazbenom željom i pozdravom. Dakle repertoar diktira publika. Vrlo demokratski ako mene pitate.
Skraćenica DM ne krije iza sebe kako bi možda neki pomislili ime njemačkog lanca drogerija drogerie markt ili lokalnu oznaku za nikad ne prežaljenu njemačku marku.
Ne, DM ovdje označva inicijale Dragane Mirković, po nekima najveće turbo-folk zvijezde ikad koja je izgradila diskografsko-televizijski imperij pod imenom DM SAT.
I tako ja gledam DM sat uz čašicu rakije i komentiram turbo-folk uratke sa svojim vrlim cimerom kad on izjavi isto i što Bob prije mjesec dana.
– “Turbo folk umire. Sve manje i manje narodnjaka puštaju, a sve više zabavnjaka. Nešto se čudno događa…”
I kako ono kažu? Jednom je slučajnost, dvaput je koincidencija?
Svejedno ovaj put sam malo pokušao obratiti bolje pozornost na repertoar.
Sve više i više zabavnjaka, starog rock’n’rolla i klasičnih narodnjaka poput legendarnog i neponovljivog Jimija Hendrixa narodnjaka(r) Tome Zdravkovića. Naravno turbo-folk je tu, ali izgleda da gubi primat…
Pa zar je ovo posljednje tinjanje turbo-folka?

Ipak, postavlja se pitanje, a što je sa ekspanzijom turbo-folka u Lijepoj Našoj?
Sve velike seobe su se događale s istoka na zapad što logičnim slijedom znači da i turbo-folk ide na zapad.
Kum turbo-folka već i duže vrijeme zapadnjacima prodaje istok.
A kod nas polako ali sigurno iskače u mainstream.

Red je na nas da gorimo i da držimo još neko vrijeme turbo-folk na životu.

Ej, što volim miris aviona!

Pilotskih gostiona,
Uniforma do plafona.
Pilota tona
Ratna je sezona!

Ej, što volim miris od kerozina
Ej, Gruzija, Irak, Iran!
Hop, hop, malo, malo pa mina.
Ljulja se kabina,
Tomcat je mašina!

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *