Historia est mater mercaturae

Povijest je majka trgovine

Kada je Željko Komšić dobio na izborima za predsjedništvo BiH, i kada je ušao u zgradu Predsjedništva u Titovoj ulici broj 16, prva stvar koju je napravio nakon što je objesio sliku Josipa Broza zvanog Tito u svom novom uredu, otišao je potražiti original Daytonskog sporazuma – dokumenta koji u poslijeratnoj BiH predstavlja ustav zemlje (iako Bosna nema, takoreć, “klasični ustav”). Osim što predstavlja i ustav, Daytonski mirovni sporazum, punim imenom Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini je, kao što mu i ime govori, mirovni ugovor kojim je prekinut krvavi rat u Bosni i Hercegovini.
Na nemalo iznenađenje Željko Komšić je utvrdio da u arhivi Predsjedništva dokumenta koji za BiH znači gotovo isto ono što je za SAD deklaracija neovisnosti – nema! Zamislite da se Barack H. Obama zaputio u Kongresnu knjižnicu u Wahington DC-u nakon Busheve smjene i tamo naišao na prazno mjesto gdje stoji deklaracija neovisnosti.
Normalno je da bi odmah optužio iluminate, masone, Nicolas Cagea, Dana Browna, slobodne zidare, osječki lobi i ostale za krađu. Možda bi čak optužio i republikance i bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha.
No na takvu smjelu kriminalnu radnju ne bi se usudio nitko, čak ni osječki lobi jer takve stvari se ne događaju u normalnim državama.
Predsjednik Željko Komšić je obavjestio medije i pretpostavljam nadležne institucije o nestanku dokumenta iz arhive, no koliko sam upućen po izvještajima iz medija – dokument do današnjeg dana nije pronađen. Zadnje što se zna o dokumentu je to da je završio u rukama predsjednika Republike Srpske, poznatog šamana iz Gagarinove ulice u Novom Beogradu, Dragana Davida Dabića koji se sada trenutno nalazi u pritovoru ICTY-a u Den Haggu, kraljevina Nizozemska. Za što je DDD, poznat još kao i Radovan Karadžić koristio bosanski primjerak Sporazuma, dali je stavio pod nogu stola u svom novobeogradskom stanu da mu se ne klima astal, ili je dokument koristio kao podlogu dok je pisao o “tihovanju” – do danas je nerazjašnjeno, ali i nebitno na kraju krajeva. Možda taj dokument i nije bio kod Raše, već se možda nalazi u nečijoj privatnoj kolekciji.
Ono što je sigurno je to da se ne nalazi gdje bi se trebao nalaziti – u arhivi Predsjedništva BiH.

U Sarajevu je, kao što je poznato počeo WWI, odnosno dogodio se atentat koji je bio povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Na mjestu gdje je Gavrilo Princip, mladi strani student u Sarajevu, kao i ja sam danas, izvršio atentat na prijestolonasljednika Franza Ferdinanda (s tom razlikom da ja ne izvršavam atentate) postavljene su nekad stope atentatora kao spomen na ovaj nemili događaj. Kako su se u međuvremenu izdogađale nekakve države, pa i još jedan svjetski rat, tako su se izlivene stope pojavljivale i nestajale ovisno o kontekstu vremena (pa je tako Gavrilo čas bio terorist, čas patriot) da bi definitivno dolaskom demokratskih promjena stope nestale. Na mjestu gdje su nekad stajale stope, kraj nekadašnjeg Principovog mosta, danas Latinske ćuprije na zidu Muzeja sarajevskog atentata stoji ploča koja podsjeća na ovaj nemili događaj. A stopa nema.
Iako sam ja mislio da su stope nestale zbog svoje političke “nepodobnosti”, moj ex-cimer Melek, rođeni Sarajlija mi je rekao da stope nisu završile u podrumu Zemaljskog muzeja, niti da su zabetonirane kako većina ljudi smatra – nego da su za vrijeme rata završile – u privatnoj kolekciji!

No zadnja vijest o rasprodaji povijesti je toliko nevjerovatna da još uvijek sumnjam dali je nešto tako moguće.
Naime, danas na Sarajevo-x portalu našao sam na vijest kako se ne eBayu prodaje – baklja Zimske Olimpijade ’84 u Sarajevu!

eBay
Naravno, teško je reći radi li se o pravoj baklji koja je putovala kroz Jugoslaviju iz Grčke, ili je riječ o kopiji. Na kraju krajeva je poznato da ljudi prodaju svakojake “original” gluposti koje ljudi kupuju, od Jovankinih borosani do Napoleonovih čarapa, međutim opet s druge strane ako uzmemo u obzir kako bosanska baština nestaje ko halva, onda ne treba isključiti niti ovu opciju.
Googlajući malo našao sam na jedan zanimljiv tekst:

Kada je Dejan Nikolić, taksista iz Kragujevca u Srbiji, predavao oglas da prodaje olimpijsku baklju sa 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, održanih 1984. godine, morao je to da čini tri puta. U oglasniku mu nisu vjerovali. Da se šali, mislili su i njegovi prijatelji.

Ali, baklja je prešla mnoge ruke tokom dvije decenije i na kraju došla do Dejana Nikolića. Godinama je čuvao u ormaru i sada riješio da je proda.

“Sa ocem sam kao vojnik Motorizovane gardijske brigade bio u Vukovaru, u ratu. Neko iz jedinice je našao baklju i kako je imala lep rukohvat, odmah je smislio kako će je odseći i zavariti na kapiju da mu služi za otvaranje. Jedva sam ga nagovorio da mi je da”, priča Nikolić dodajući kako je njegov otac bio sportski radnik i htio je da je spase od uništenja.

Kako bilo da bilo, nama Balkancima se mora priznati uz nemar i smisao za biznis.
Baš kada je možda baš ovom olimpijskom bakljom zapaljen plamen na Koševu, lokalni sarajevski šaner uspio je prodati američkom turistu zgradu Viječnice.
DAM, DAM – SAMO DA PRODAM!

Navali narode.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *