Ja sam Roka iz Crnog Potoka

Kad sam bio klinac, a da, vjerovali ili ne i ja sam nekad bio klinac ,razne legende su se pripovjedale o strašnom mjestu zvanom Crni Potok. Zapravo Crni Potok i nije strašno mjesto, niti se nešto strašno pripovjedalo o njem, međutim samo ime Crni Potok meni kako klincu je davalo osjećaj jeze i straha. Ja sam imao u glavi napušteno selo gdje jašu bezglavi konjanici na skeletonskim pastusima, a kroz pola sela teče crna tekućina – Coca Cola.
Crni Potok. Black Creek.

Zapravo Crni Potok je selo na Dilju, kraj šume Cerovac, 15km od Slavonskog Broda, a svoju sudbinu fantomskog sela doživjelo je 1964. za vrijeme velikog potresa kada je selo oštećeno. Kako pripovjedaju moji stari, selo je još od prije bilo osuđeno na propast, poslije završetka WWII. Komunikacije se sa selom su bile loše, voda i struja nikad nisu došli a poslije potresa lokalni političari odlučili su da je bolje da se cijelo selo raseli nego da se popravi, opskrbi vodom, strujom, telefon i poveže sa svijetom. I tako nekad, kažu lijepo selo, se osulo, Crnopotočani se rasuli po Bukvolju, Ješeviku, Kindrovu, Oriovčiću i dalje, najuporniji su ostali da bi selo po popisu stanovništva iz 1991. imalo 5 stanovnika, a 2001. 0. (1948. po popisu bilo je 110 stanovnika)
Za više o Crnom Potoku preporučujem post kod kolege blogera DivanSkitnje.

Ja kao veliki pustolov, filantrop, humanist i jebivjetar odlučio se nakon 10 godina premišljana na dugi pohod ka Crnom Potoku. Na put ka Crnom Potoku vodio me moj veliki drug (fakat je velik, viši je od mene), također filantrop, humanist, dipl. povjesničar i planinar. Ima čovjek šešir planinarski i sve. Penjo se po Iranu i štatijaznam. O Darkiju se radi uglavnom. Znate ga.
I uglavnom tako nas dvojica krenusmo iz Ješevika ka Crnom Potoku.
Ja sam se malo potrudio pa putem evrovizijskog prijenosa imam satelitsku snimku kako doć do Crnog Potoka od poznatih velebnih mjesta Oriovčić i Ješevik.

Dakle ako ipak ne znate doć do Ješevika ili Oriovčića, ja ću vam reć kako. I to odma sad. Dakle u Ješevik (ili Ježevik kako svuda piše, a svi kažu JeŠevik) dođete tako što dođete u Bukovlje (izlaz iz Slavonskog Broda ISTOK) i onda preko Vile Igrača dođete u Ješevik (u Bukovlju postoji putokaz za Ježevik).
A u velebni Oriovčić. Dakle ovako. Izlaz iz Slavonskog Broda i to, hajd nazovimo ga SJEVER, dakle kod velebnog kružnog toka, dođete na cestu ka Našicama i dalje Mađarskoj, Ukrajini i šta ja znam gdje sve već ne. Dakle kad dođete u velebno selo Grabarje, postoji putokaz za Oriovčić skrenete tu i onda opleti kroz dokle ide.
Iz Ješevika je, koliko mi se čini, najbrže, tj. najkrače. Dakle put vodi kroz šumu Cerovac koja je relativno OK i možda bi se čak i terencem ili traktrom moglo doći do sela da šumarija nije napravila pizdariju pa posjekla brdo hrastova i ostavila ih da leže na dobrom djelu puta. Uglavnom 4km kroz šumu samo naprijed.
Iz Oriovčića se pak može i biciklom, pogotovo ako imate kakav moderan bicikl sa brzinama, dobrim ripnama i zvonom dakle samo kroz selo pa cesticom i tom trasom i gore-dolje, gore-dolje i tako se vozite i vozite i onda kad dođete do djela gdje se trasa cijepa (desno i lijevo, kod obilježene kote men se čini 73 ak sam dobro pročitao sa stupa) samo desno dolje i spustite se u velebno fantomsko selo Crni Potok.

Mi smo se kao pješaci-rekreativci odlučili za put kroz Cerovac gdje sam se ja jednom davno bio kao lovac-junior.

Na putu kroz šumu našli smo na štenca, tri mjeseca starog koji se izgubio ali smo ga uspješno vratili vlasnicima – u Crni Potok. Iako sam napisao da je Crni Potok napušteno mjesto, u Crnom Potoku ipak ima ljudi.
Naime sada u Crnom Potoku živi gospodin Jerković iz Oprisavaca koji ovdje uzgaja svinje, nekad prije i koze al kako sam kaže ne ide. Nakon 4km šetnje kroz šumu dobro dođe rakija kojom su nas domaćini pogostili.
Dolazak u Crni Potok bi preporučio svakome ko voli takvu vrstu obilazaka, napuštena sela ili recimo filmove poput Deliverancea. Iskustvo je apsolutno odlično.
Malo smo upali u divan s domaćinima, gorespomenutim g. Jerkovićem, njegovim sinom i 4-5 unučadi koliko ih je bilo. Tu su, kažu, otkako je Meter župan (Jozo Meter, op.a.), dakle po mom sječanju nekad od 1991. ako se ne varam.
Uzgajaju svinje i kažu da u Hrvatskoj postoje samo još tri takve “farme”, prirodni uzgoj, organska svinjetina.
Pa ukoliko trebate svinjetinu, još ktome domaću ne hranjenu koncentratima i pizdarijama, dao sam malu reklamu. Na Brzoj Cesti u Brodu se možete predbilježit za pečenke i/ili debele svinje.

Od nekad, kažu lijepog sela, ostalo blato do dupeta.

Derutna kuća, uz Crkvu naj “očuvaniji” dio sela, na fasadi piše 1941. Misli smo da je škola u pitanju, ali konzulitiravši se sa svojim starima rekoše mi da Crni Potok nije imao školu. A gdje su mali Crnopotočani sticali osnovno obrazovanje ostaje i dalje ne razjašnjeno.

Popivši rakiju za rastanak, pozdravili smo se i otišli dalje preko Dilja ka Ljeskovim Vodama.
I ipak nije Crni Potok fantomsko mjesto, već samo jedno u nizu brdskih sela koja su otišla u nepovrat.

 Toliko o Crnom Potoku od mene. Pustolovima i ostalim dokoličarima u blizini Broda preporučam, ostalim u neblizi Broda opet preporučam onda neko fantomsko selo u njihovoj relativnoj blizini.
Ko zna… možda za koju godinu i napravimo Blogersku Olimpijadu Fantomskih Sela.