Došli smo do kraja (auto)puta


Bješe to ne tako ni davno prije jedno tri hefte ako me sjećanje dobro služi. Uglavnom tog kobnog jutra prije tri sedmice ustanem ja i skočim sa svog kreveta na kat i odmah sjednem za konfjuteralo. To onako izgleda smješno jer čitam vijesti prekriženih nogu da se ne bih slučajno upiškio. I elem tog sudbonosnog jutra prije tri tjedna otvorim ja sarajevski portal kad li tamo vijest: “Pero Defformero” u “Slogi” – Rockeri i metalci pjevali hitove Jelene Karleuše i Seke Aleksić. A meni suze na oči, jerbo ja nisam ni znao da je koncert bio. A zadnji put sam plakao kad je Hrvatska izgubila od Turske na EP. To je bilo gadno. Ležao sam u fetalnom položaju ispred televizora, dok su ulicom prolazili banditi sa turskim zastavam izvikujući pogrdne izraze spominjući majke i raznorazne fašističko-kvislinške formacije WWII. No dobro, i to je bilo prošlo ali ovo je isto prošlo a ja tamo nisam bio.
Docnije su mi rekli da je to zapravo upravo iz razloga što nemam fejsbuk profil jer kao tamo bi dobio sve relevantne obavijesti za kvalitetno bistvovanje u ovom svijetu. Što samo potvrđuje onu evoluiranu uzrečicu – od “ni kučeta, ni mačeta” do “ni fejsa, ni spejsa”.

Hm, da… Nisam ni rekao ništa o Peri Defformeri, misleći valjda da svi znaju o kome/čemu se radi. Pa to je jedan vokalno insturmentalni sastav iz Novog Sada, koji izvodi kako sam pjevač Biške kaže “ljubavničke kompozicije”. Ono klasično tipa Toma Zdravković, ili poput modernijih ovih izvođača poput Mile Kitića (Kite Milić, haha). Samo ono što je zanimljivo da su se iz meni nekog nepoznatog razloga uspjeli infiltrirati među ove “smrtače”, to su ovi klinci što se crno nose. Masovna sarana fazon.

httpv://www.youtube.com/watch?v=P9pjPIiUTVY

I uglavnom di sam stao. Dakle tužan ja, nisam bio na koncertu, ajd sad šta je tu je, kadli eto ti njih na gostovanju u velebnoj slavonskoj metropoli Osijeku. Na UFO festivalu.
E sad je tu možebitno iskrsnio jedan problem jelte. Naime, ja sam, ni sam ne znam kako, u Osijeku postao persona non grata. Što je možda i dobro. Jer i reklama je anti-reklama, ili kako bi Milić Vukašinović rekao novinaru: “Piši šta očeš, samo sliku meti.”
Ah uglavnom ja sam prije nekog određenog vremena napisao jedan tekst o Osijeku upravo na ovom vrlom blogu i onda je jedan dobar dio Osječana zahtjevao krv. Moju. I skalp mi. Moj.
Bilo je i onih koji su stali u moju obranu, bilo je i onih koji su mi pisali. Bilo je svega. Uglavnom ja sam u Osijeku neka vrsta Ratka Mladića. Wanted Man.
I upravo sam se ja sad našao to u neobranim bostanima jerbo kako ću ja ić na UFO festival ako je moja glava ucijenjena. Samo mi još fali da me razapnu ko jedro na sred onog pješačkog mosta. Mislim pješačkog mosta… kao da nisu mogli staviti neki ponton. Ili neke čamce. Al, hajd ti znaj ludoj glavi.
I pade onda meni napamet jedna genijalna ideja. Rašo Karadžić je živio u ulici Jurja Gagarina, New Belgrad godinama takoreć nesmetano jer se bio dobro maskirao u vrača. I onda je meni također palo napamet da se i ja maskiram. Tako sam ja odlučio da skinem cvikere sa nosa i metnem leće iliti sočiva!
Sad je to cijela jedna nova priča o tome kako sam ja kupovao leće iliti sočiva u Republici Srpskoj ali o tome neću sad nego možda nekad drugi put. Isuviše bi dugo bilo.

Metio ja leće i došli mi do kraja autoputa zvanog Slavonika u taj velebni grad Osijek. Ja ko krme u Teheranu. Ko četnik kod brice. Sve mi nešto čudno. Najviše me prikinilo kad sam vidio nekog čiču s užetom kako trči prema meni. Mislio sam evo ga, ode luda glava zato što si ti tjeo slušat ljubavničke kompozicije. Kadli srećom eto išo čovjek svojim putem. Baš sam bio sav, što bi rekli ovi naši NATO partneri – edgy. Nadam se da se tako piše. Došo konobar a ja ga od straha povalim na pod, uhvatim za kragnu: “RECI KO TE POSLO?! KO TE PLAĆA!!! PJEVAAAAJ!!!”
A čovjek nas došao pitati što ćemo pit. Srećom tamo nakon nekog piva sam malo smirio živce.

Možda mi je zapravo bilo najgore kad sam išao kupit pivo. Krenem ja za šank kupit pivo, to je već bilo jelte na predstavi, i odem ja tamo mislim da je bilo trideset i drugi put u šezdeset i četiri minute. Kelnebar, piće toči, sokovi su za slabiće! Natoči on meni kad mi natoči pivo viška. Reko druže, ovo nije moje. Kaže on je je, najbolja mušterijo i onako se đavolski nasmješi. A men crnjak, mislim si ja garant je nasuo nekog otrova unutra. Đes vidio da dobiješ piće đaba. Još ja pa u Osijeku! Podvalio sam to pivo nekome od ekipe, al vidim da su dan-danas svi živi i zdravi. Onda mogu pretpostaviti da je taj kelnebar zapravo isto u nekakvom pokretu otpora protiv osječkog lobija pa da me prepoznao i pićem mi dao signal da nas još ima. Nije lako biti u orlovom gnjezdu. Ako čitaš ovo, o hrabri kelnebaru, pozdrave primi!!

httpv://www.youtube.com/watch?v=ssPPKDRcrIY

Napokon su nastupili i Pero. Ja mislim da je to najbolje muzičko osvježenje na Balkanu još otkad je Toma Zdravković izdao singl “Tužno leto”. Naravno Toma i Pero su gotovo dijametralno suprotne glazbeno-muzičke pojave, ali je osjećaj meraka i muzičko-glazbena revolucija gotovo identična. Iako su ambijenti drukčiji. Onaj bradati sarajevski skriboman što živi u Zagrebu je jednom napisao jedan tekst kako su on i tetak u nekoj kafani željezare u Zenici slušali Tomu Zdravkovića i kako su im duše plakale i tako. Zapravo jako dobar tekst. Izašao u BH danima, a zove se čini mi se Prokleta nedelja.
E sad bih i ja kao Miljenko trebao napisati nešto u tom stilu samo što ne mogu. Zašto. E pah zato što nije meni duša plakala nego se galila. I nisam sjedio u kafani u Zenici nego mas’an vrišto iz prvih redova.

httpv://www.youtube.com/watch?v=JXc5aEhdeHA

Ja se baš ne razumijem u tehničku narav glazbe i tako te stvari, ali moram reći da je po mom skromnom dojmu bilo slušat PD kao s cedeja. Fantastično.
I eto šta ja mogu reći više a da ne kažem više nego što bi rekla slika a kažu da slika vrijedi hiljadu riječi, a jedna sekunda ima 25 slika u pokretnom filmu a pokretni film ima preko nekoliko minuta onda su to zapravo zilijoni riječi.
Ima Ivo Andrić jednu fantastičnu misao o pisanju, tj. o umjetnosi pisanja i opisivanja ali sam ju sad zaboravio ali ću se prisjetiti.
A do tada evo par filmića s Youtube
Heavy metalac, to sam jaaaa,a aaaaaaa

httpv://www.youtube.com/watch?v=g60rCVA_mQo

httpv://www.youtube.com/watch?v=P4msW6cTe5A

httpv://www.youtube.com/watch?v=8dfGtRX1-Zo

ŠTO ME OSTAVI!!!!!

 

 

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *