Tamo dole đavoli se kote (ex zrakoplovna baza Željava)

IMG_2723

Bivša zrakoplovna (tj. vazduhoplovna) baza Željava bivše JNA s podzemnim aerodromom poznatim pod imenom objekt 505 Klek sigurno je najmistificiraniji vojni objekt bivše vojske bivše države, što nije ni čudno s obzirom na veličinu tog zaista impresivnog objekta, za kojeg epitet ‘kolosalno’ nikako nije preuveličavanje. Upravo kao takav postao je “meta” mnogih, uglavnom, muški entuzijasta pošto se uglavnom heteroseksulani muškarci vole vojsku i zavlačit se u tunele (psiholozima ostavljam da posegnu za Freudom).

O Željavi su pisali mnogi, a posebno preporučujem članak druga Nedorečenog  gdje je dosta opširno i zanimljivo opisao povijest baze Željave, tehnikalije, itd., a također reporučujem i zeljava-lybi.com, koji je čitav jedan “pokret” entuzijasta vezanih uz ‘kult’ aerodroma Željava. Osvrnuti ću se samo kratko na povijest Željave, za podrobnije info preporučujem gore navedene linkove.

Daklem, Željava je bila vojna baza i podzemni aerodrom i kao takav kompleks bio je najskuplja vojna investicija u SFRJ – cifre koje se spominju su razne, najvjerojatnije oko 8.6 milijardi američkih dolara, s tim da moramo imati na pameti vrijednost dolara – danas bi po nekakvom izračunu inflacije to iznosilo nevjerojatnih 57 milijardi dolara! (računajući razinu inflacije od puštanja aerodroma u pogon 1968. do danas). Dakle u aerodrom je ulupano trenutni hrvatski inozemni dug i pokoja auto-cesta. Drugi skupi vojni objekt poslije Željave je baza Lora u Splitu, a treći atomsko-ratna komanda (ARK) u Konjicu, gdje je drug Tito u slučaju nuklearne apokalipse trebao komandovat studentima u TO brigadama koji bi jurišali na brojnijeg i najmoćnijega neprijatelja.

Aerodrom je pušten u pogon 1968., a u bazi je bio smješten lovačko-avijacijski puk s dvije eskadrile, tako da je u bazi bilo oko 50 aviona tipa MiG-21 (aerodrom je rađen po mjeri dvadesetjedinici, što se vidi i po ulaznim kapijama 2, 3 i 4 koje imaju na sebi profil vertikalnog stabilizatora spomenutog aviona. Sam drug Tito je bio nekoliko puta na aerodromu, a pogotovo je jugoslavenski Area 51 bio impresivan nesvrstanim drugovima kada smo bili vođe slobodnog dijela svijeta kojeg su vodili ubojice, silovatelji i kanibali. Tako je , između ostalih, na Željavi s drugom Titom bio i sudanski predsjednik, a na Željavi su bili i vojni predstavnici Kuvajta i JAR-a.

1991. je došao i rat, u kojem je bila pojačano uključena i baza Željava, tako da su MiGovi sa Željave borbeno djelovali u slovenskom operetnom ratu, a borbeno su djelovali i na Zagreb kada su raketirani Banski dvori s ciljem atentata na predsjednika RH Franju Tuđmana i predsjednika Vlade SFRJ Ante Markovića. MiG-ovi sa Željave su presreli helikoptere MUP-a RH koji su išli u Knin uspostaviti ustavno-pravni poredak, pilot Emir Šišić je poletio sa Željave i oborio helikopter promatrača misije Europske Zajednice kod Varaždina ubivši petero promatrača. Rudolf Perešin je sa Željave svojim MiG-om prebjegao u Klagenfurt.

1992. u svibnju JNA napušta  objekt i diže ga u zrak sa 50t eksploziva i time završava priča o elitnoj bazi. Snažna rečenica ocrtava članak s hr wikipedije:

Rušenje objekta bilo je znak da se konačno urušava i čitava država jer je njegovo definitivno napuštanje i totalno uništenje značilo da se odustaje od postojeće geostrateške osnovice, odnosno da dotadašnja država nepovratno mijenja svoj izgled.

I ne da je promjenila izgled, nego je više nije ni bilo. Nakon odlaska JNA, Lika postaje dio tzv. Republike Srpske Krajine, tako da i Željava ulazi u sastav te para-države, a kako se jedan dio aerodroma nalazi u BiH koja 1992. postaje samostalna i međunarodno priznata zemlja, aerodrom postaje crta razgraničenja, zbog čega je i danas teško “onečišćen” minama. Bazu tako kontrolirala Vojska RSK, a u njoj se nalazila logistika XV. ličkog korpusa, vešeraj i skladišta.

1995. vojno-redarstvenom akcijom Oluja oslobođena je i Željava. Danas je još uvijek pod ingerencijom MORH-a, otpisana kao “neperspektivna”. Spominjale su se moguće “revitalizacije” Željave, od preinake u civilni aerodrom Bihaća (odustalo se), vojne baze (odustalo se zbog državne granice)  pa sve do špilja za uzgoj gljiva, iako ja osobno ne bih želio jesti gljive pune PCB spojeva i radioaktivnog americija (iz dojavljivača dima).


 Kao što sam već spomenuo, aerodrom se nalazi na granici RH i BiH, stoga da je najveći dio u Hrvatskoj, a manji dio u BiH, tako da smo se javili policiji na GP Izačić, gdje su nas ljubazni službenici policije upozorili da ne silazimo s asfalta zbog mina kojih je puno (navodno je ovo jedno od najminiranijih područja i u BiH i u RH). Pitali smo policajce kako će biti od 1. srpnja, odnosno od ulaska Hrvatske u EU i Schengenske granice koja će ovdje biti. Nikakve – rekli su nam policajci, režim kretanja po području ex baze Željava ostaje nepromijenjen.

Od GP-a preko Ličkog Petrovog Sela došli smo u selo Željava, a time i u bazu gdje su nas na ulazu dočekala avioni F-84 Thunderjet i Douglas C-47 Skytrain. Novinari HRT-a su jednom prilikom rekli da se radi o avionima partizanske eskadrila (avijacije) iako se zapravo radio o zrakoplovima koje je FNRJ dobila kao vojnu pomoć sa zapada.

IMG_2682
Douglas C-47 Skytrain
skytrain
Zrakoplov je pripadao 679. trenažnoj eskadrili (Crni Labud) koja je bila bazirana na Plesu u periodu od 1966 do 1976. Amblen nestao uslijed nečijeg iživljavanja vatrenim oružjem.

IMG_2679

IMG_2678

IMG_2677

IMG_2676

IMG_2673

IMG_2671

IMG_2670

IMG_2664

Nedugo po našem dolasku na aerodrom, na mjesto sa zrakoplovima-spomenicima, pojavila se i patrola granične policije u Land Roveru, koja nas je vjerojatno došla pozdraviti i upozoriti po dojavi kolega s GP-a. Upozorili su nas na mine i zmije (oni su prije susreta s nama naišli na zmiju od 1.5m), rekli su nam da ne ulazimo u otvore i da ne silazimo s asfalta. S asfalta nismo silazili.

IMG_2683
Ulaz 1

Taj dan je bio vrel u Lici, temperatura je bila preko 30C, a kada smo došli pred Ulaz1 u objekt Klek sablazni hladni vjetar nas je ohladio u sekundi. Zbog već spomenutog PCB-a i americija, prije ulaska u utrobu Plješivice stavili smo zaštitne maske na lice, obukli čizme, upalili lampe i ušli unutra.

IMG_2693
Likvidatori bio-roboti
IMG_2684
Pogled s Ulaza1

IMG_2695

IMG_2696
Uslijed razaranja aerodroma, ovakvi prizori nisu rijetki. Vjerojatno nas je policija zbog ovog upozorila da ne ulazimo unutra, zato što konstrukcija više nije sigurna i postoji realna opasnost da ti padne komad armiranog betona na glavu.

IMG_2697

Znao sam da je Željava velika, međutim nisam preko videa i fotografija mogao pojmiti zapravo koliko je to veliko i impresivno zdanje. Hladno, jezivi zvuk koračanja i rastopljenom plastificiranom podu, zvuk vode koja kapa sa svoda daje i crnilo daju poseban osjećaj horora. Kasnije smo raspravljali o tome da li bi se tko usudio sam ući korz jedan, a izaći kroz drugi izlaz. Nismo baš sigurni…

IMG_2698

Impresivno je sada kada je razvaljeno, a kako je bilo tek kada unutra nije bilo ni traga prašine, ni vlage i kada je sve bilo osvijetljeno i uređeno…

IMG_2699
Razvaljena armatura. Koliko je čelika u ovoj planini?
IMG_2702
Još jedan razlog zašto su se maske pokazale korisnima. Unutar kompleksa je nevjerojatna količina vlage (vjerovatno zbog nedavnih velikih kiša), ali i velika količina prašine, tako da po tunelima gotovo lete sitne čestice mokre prašine, tj. blata. Slikanje s blicom po ovoj “blatnoj” magli je bilo nemoguće.
IMG_2705
Često se nalaze ovakvi štahovi s ovim cijevima, pretpostavljamo da se radi o cijevima za dovod kerozina zrakoplovima.
IMG_2706
Metalni žetoni i nekakva staklena vuna. Nismo dešifrirali o čemu se radi.
IMG_2711
Zračnica kotača tačaka. Prvo smo mislili da se možda radi o zračnici kotača MiG-21, ali smo brzo uvidjeli da je premala. Unutar kompleksa više ne postoji niti gram bakra, stoga da je vrlo lako moguće da se radi o ostatku prijevoznog sredstava lovca na sekundarne sirovine.
IMG_2712
Sigurnosni ventil. vrlo lako moguće za dovod kerozina iz onih cijevi
IMG_2713
Ratna zaostavština. Vojna jakna čudnog deznena, vrlo lako moguće ostala nekom zaboravnom četniku.
IMG_2719
Armatura kod Ulaza2
IMG_2728
Pogled na Ulaz2 izvana
IMG_2732
Ulaz 2
TBB_31
Pravac našeg kretanja unutar objekta Klek je markiran žuto

Policija nas je upozorila da ne idemo na ulaz 4, niti daleko na piste. Iako po kartama koje sam gledao br. 4 nije u BiH, u neposrednoj je blizini granice i nije teško “zalutati” u susjednu BiH čime je povećan rizik od naljetnja na patrolu bosanskohercegovačkog DGS-a (Državne granične službe), a budžet krhke BiH jedva čeka da se napuni kaznama ilegalnih imigranata iz Hrvatske.

Što reći na kraju?  U svakom slučaju impozantan i kolosalan objekt koju teško mogu dočarati i fotografije. Na LYBI-Željava stranici oni Željavu zovu “Spomenik ljudskoj genijalnosti (…i gluposti)” što je zapravo jako dobar opis cijelog tog fenomena. Tolika količina bačenog novca je odličan prikaz paranoje sistema. Avijacija koja je imala 130 MiG-21 aviona rasula se brzo, stoga da im je HV oborio 40 aviona. S druge strane, danas hrvatska avijacija ima dva takva MiG (koji su već u ono doba, prije gotovo 25 godina bili zastarjeli) i to je pitanje da li rade. Od paranojne države do države koja ne mari napravili smo puni krug.

Što će biti kasnije sa Željavom? Vjerojatno ništa, ostat će spomenik tom paranojnom sistemu. Kroz koju godinu priroda će uzeti svoje, piste će prekrit trava, a tuneli će ostati uspomena na neka davna vremena kad su ratovi bili hladni, a ideologije vruće. Tek poneki entuzijast će ući u utrobu Pješevice pokušavajući shvatiti umove iza kolosalnih umjetnih pećina.

 

U slijedećem postu – Ličko orlovo gnijezdo (ex radarski položaj na Goloj Plješivici)

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

6 thoughts on “Tamo dole đavoli se kote (ex zrakoplovna baza Željava)”

  1. Aerodrom je otvoren 1968. godine i u njemu su bile smještene 3 eskadrile, 125. lovačko – avijacijska eskadrila, 124. lovačko – avijacijska eskadrila i 352. izviđačko – avijacijska eskadrila. Rudolf Perešin je bio pilot u 352. iae.

  2. Mi smo obišli sve do ulaza 4 – tamo se odvalilo hrpa kamena sa stropa i zbog toga ne žele da ljudi ulaze unutra. Bili smo i u OC Zvezda. Tamo na slici gdje je Mig iz 352 imaš zapaljeno vozilo nekog lika – više se ne sjećam kako se tamo našlo.
    Na onoj gumi (vjerojatno električnog vozila) se vidi rupa koju je napravio OG 🙂
    Planina iznad nije minirana, niti oko pista, niti oko zgrada koje si slikao vani između ulaza 2 i 3, a pogotovo ne u kasarni Željava. Između ulaza 1 i 2 imaš u brdu uklesan kontrolni toranj – imaš slike na zeljava-lybi gdje su se penjali ljudi po tome.
    U iščekivanju recenzije objekta 99 🙂 Otkrij nam, jeste ulazili u tajni tunel tamo 🙂

    1. Mi smo ostatak Kleka ostavili za drugi put.
      Za mine ne znam, linija razgraničenja između HR i BiH odnosno nekad između Bihaća i RSK je sigurno zasijata, a gore na Plješivici isto ima brdo mina prema Bosni. A o tome, sutra više… 🙂
      Kontrola leta se ne vide pošto se Lika razbujala, treba doći na zimu ili proljeće/jesen iako se ja, fala lijepo ne bih vero do gore, još da mi padne neko sranje na glavu. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *