Ličko orlovo gnijezdo (ex RP Gola Plješevica)

IMG_2857

U sklopu bivše zrakoplovne baze Željava, na vrhu Plješevice (Gola Plješevica, 1647.61 m) nalazio se radarski položaj uvezan u sustav PVO-a JNA VOJIN (vazdušno osmatranje, javljanje, izviđanje i navođenje) ili pojednostavljeno rečeno – oči jugoslavenske avijacije. S vrha Plješevici tako je JNA mogla promatrati zračni prostor velikog dijela Italije (najzanimljivi zbog NATO baze Aviano) i dijelova Madžarske (snage Varšavskog pakta). Unaprijed se zahvaljujem drugu Darkiju na nekim zanimljivostima koje ću ovdje iznijeti.

Na Goloj Plješivici su se tako nalazila dva radara – britanski Marconi S-600 dometa 600km i radar za mjerenje visine S-613 koji su bili smješteni u dvije saćaste kupole (S-600 u većoj) napravljenim od duraluminija i presvučenim posebnim tkaninama koje su čuvale opremu od oštrih uvjeta ličke klime. U sklopu radarskog položaja nalazio se i meteo-radar, heliodrom, trokatnica alpskog tipa napravljena od armiranog betona u kojoj su bili smještene vojničke prostorije, a ispod položaja prokopan je sustav tunela s nekoliko izlaza oko vrha, u kući i na samom radarskom mjestu.

Kao što sam spomenuo ranije, radarski položaj Gola Plješevica je bio u sklopu aerodroma Željava, te je kao i takav dočekao rat 1991. Kad je JNA napustila aerodrom Željava, također je i odlučeno da će napustiti i RP Gola Plješevica, ali uz 6-mjesečni ‘moratoriji’ dok se ne obuče pripadnici Vojske tzv. Republike Srpske Krajine da samostalno koriste infrastrukturu. Pokazalo se da je obuka četnika propala misija, tako da RP ostaje u sklopu 51. bataljona VOJIN-a na teritoriju tzv. RSK. Dostupni vojni dokumenti iz tog vojnog perioda pokazuju da su na RP-u bili prisutni oficiri i vojnici iz Srbije (toliko o tezi o građanskom ratu) koji su se žalili na izuzetno teške uvjete ličke planine. Kakvi su uvjeti na Pješivici pokazuje i jedna tragična priča iz perioda JNA. Naime trojica vojnika su išli na RP u terenskom vozilu Pinzgauer tijekom zime. Negdje na cesti vozilo se pokvarilo, dvojica vojnika su krenula da se jave straži, a jedan je ostao uz vozilo. Kada su se vratili, naišli su smrznutog vojnika u Pinzu.

Uz 51. b. VOJIN-a na RP-u se nalazili su se i pripadnici VRSK (vjerojatno i VRS) koji su borbeno dijelovali prema Bihaću koji se odlično vidi s vrha Plješevice. Ipak, ni muslimanske snage nisu ostale dužne Srbima. U nekoliko navrata pripadnici 5. korpusa Armije BiH borbeno su djelovali prema RP-u, a jednom su se privukli i Zoljama djelovali po radarima.

U vojno-redarstvenoj akciji Oluja Gola Plješevica je oslobođena, a prvi su na vrh došli pripadnici MUP-a Bosne i Hercegovine koji su ubrzo predali položaj Hrvatskoj Vojsci. U paničnom pokušaju bijega, srpske snage su pokušale uništiti položaj – zapaljena je nafta i aktivirane su mine i eksploziv koji im je bio na raspolaganju. Betonska kuća je uslijed toga uništena iznutra i devastriana, radari su oštećeni – u MORH-u su novinarima Jutarnjeg dali izjavu da je radar teško oštećen od strane bivše JNA, kao takav demontiran i uz ogromne napore pripadnika Oružanih snaga RH je popravljen visinomjer koji se i danas koristi u nadzoru zračnog prostora, dok su ostali dijelovi radara otpisani.

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. i de facto završetka rata, u Hrvatsku i BiH dolaze međunarodne snage za implementaciju mira (IFOR). U sklopu svoje mirovne misije kanadska vojska je imala malu bazu na Goloj Plješevici gdje je bilo uvijek prisutno pet vojnika koji su se periodično izmjenjivali. Kako je betonska kuća bila devastirana, Kanađani su koristili podzemne tunele kao svoju bazu. Kanadske snage su na Goloj Plješivici boravile 9 godina, od 1995. do 2004.

Nakon odlaska Kanađana, bivši RP je napušten, okolina je minirana, a sudeći po kanadskim dokumentima od mina nisu očišćeni ni pojedini dijelovi kompleksa.


Na brdsku/planinsku cestu za Golu Plješevicu dolazi se magistralne ceste između Plitvičkih Jezera i Korenice. Planinska cesta se na dijelovima račva na više cesta tako da je lako moguće zalutati (što se dogodilo i nama), ali nam je uvelike pomogao MTB trail sa stranice takeadvature.com kojeg i ovim putem preporučujem svim entuzijastima zainteresiranim za bivši RP. Put je dugačak 15 km, a uspon je 930 metara. Makadam je relativno OK i za osobna vozila, ali nekoliko kilometara prije vrta cesta postaje loša i potrebno je terensko vozilo (ovdje pri ‘terensko vozilo’ mislim na vozilo s većim clearanecom). Naravno, ovo se odnosi na uvjete kada je cesta suha  i kada nema snježnih nanosa.

Kako je Plješevica granica Hrvatske i BiH nekoliko puta smo ilegalno ušli na područje Bosne i Hercegovine, a i sam vrh je, koliko je vidljivo iz topo karte ARKOD-a, granica:

topo

orlovognijezdo
Betonska kuća (koja se vidi navodno i iz Korenice) neodoljivo podsjeća na Hitlerovo Orlovo gnijezdo na njemačko-austrijskoj granici.
IMG_2750
Pogled na Liku s Plješevice

IMG_2751

IMG_2754
Civilni radio-relej u relativnoj blizini RP-a. Na snimkama MUP-a BiH iz 1995., po oslobođenju Plješevice čuje se rad generatora na releju što pokazuje da nije uništen.
IMG_2756
Prilaz RP-u. Zabranjen prolaz uslijed mina. U pozadini se vidi Bihać.
IMG_2757
Welcome to Hell, što bi rekli Kanađani. Tromblon na samom ulasku u kuću.
IMG_2759
Još ratnih arefekata – kutija za rakete 90mm za ručni bacač granata M79 Osa
IMG_2760
Unutar kuće
IMG_2761
Nekadašnja kuhinja
IMG_2762
Glavni hodnik
IMG_2763
Filter plinske maske u dnevnoj sobi
IMG_2765
Pogled na Liku s prozora dnevne sobe
IMG_2766
Pogled #2
IMG_2767
Devastirano stubište
IMG_2768
Metalni vojni ormari, obijeni i prazni

IMG_2769

IMG_2770
Ostaci rambo keksa! Keks je proizvodio bjelovarski Koestlin, a djelio se vojnicima uz sljedovanje suhe hrane. Ni sladak, ni slan, bezukusan bio je omiljen među nama klincima zbog “gardističkog”, odnosno maskirnog pakiranja. Inače, Rambo keks je imao svoju svrhu – “začepio” bi vojnika tako da dotični ne bi imao u borbi problema sa, da prostite, sranjem. Kasnije su dobili, naravno, mitsku dimenziju – pa su u Lici mljevenim rambo keksom “solili” cestu koja se odmah otopila, a vojnici na Velebitu su ga koristili umjesto hepo-kocki.
IMG_2771
Nekadašnji toalet
IMG_2772
Limeni sanduk

IMG_2774

IMG_2775
Dnevna soba
IMG_2776
JNA čizma, tzv. “četnikuša”. Malešan vojnik.
IMG_2777
Pogled na ulaz iznutra

IMG_2780

IMG_2778

IMG_2779

IMG_2781

IMG_2782
Bihać na dlanu
IMG_2783
Ostatak radara, radio-fara, odašiljača, ko zna čega…

IMG_2787

IMG_2863
Pogled na piste Željave i obližnja bosanskohercegovačka mjesta. Crvena linija označava otprilike državnu granicu. Slika je reprezntativnog karaktera – stvarna granica ne odgovara predstavljenoj slici.
IMG_2789
Kupola gdje se nalazio Marconi. Poslije Oluje su kupola i radar razmontirani.
IMG_2790
Pogled s kupole na manju kupolu (S-613), kuću i ulaze u tunele i bunkere
IMG_2792
Ostatak zastave RH
IMG_2793
Rupa s pogledom u podzemni kompleks s radarske kupole
IMG_2799
Potpis ročnika iz 1989.
IMG_2804
Trigonometrijska točka

IMG_2803

IMG_2805
Kanadski ostatci. Kad ti nešto upadne u oko da se središ.
IMG_2806
Jedan od ulaza u tunel

IMG_2807

IMG_2808
Ulaz u predprostoriju podzemnih tunela
IMG_2809
UN-ovski bijeli kontejner, prostorija unutar prostorije za potrebe kanadskog IFOR/SFOR-a
IMG_2810
Kanadska zaostavština. Come on down – silazak u tunel.
IMG_2811
Sustav tunela je u relativno dobrom stanju
IMG_2814
Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. U ovom slučaju, vrata su otvorena i u tišini.
IMG_2815
This way – još kanadskih putokaza
IMG_2818
Čovrište prema teretani, toaletu i sobi s agregatima

IMG_2819

IMG_2820

IMG_2821

IMG_2822
Slika Plješevice, u potpisu skupnici i desetnik koji su boravili u zimu 2000/01. Nažalost, Kanađani su na svoju sliku našarafili ormar s osiguračima kojeg nismo uspjeli skinuti da vidimo čitavu sliku.
IMG_2823
Čini se da je infrastruktura JNA dobro koristila kanadskim vojnicima.
IMG_2824
Bench u teretani
IMG_2825
Iznad teretane
IMG_2826
Homoerotske crtkarije kanadskih buildera

IMG_2827

IMG_2828
Pain is pleasure – gay parole na vratima teretane
IMG_2831
Popis inventara u skladištu čistača
IMG_2832
Vrata toaleta
IMG_2833
Soba s agregatima

IMG_2835

IMG_2836

IMG_2838
Vrata prema izlazu gdje su Kanađani napravili “patio”, odnosno BBQ PIT iliti roštiljsku rupu.
IMG_2840
Ventilacijski sustav
IMG_2841
Još kanadske zaostavštine. Vjerojatno se radi o pročišćivačima vode.
IMG_2843
Stepenice za ulazak u/izlazak iz betonske kuće
IMG_2844
Natpis da je prostorija minirana, vidjeli smo tek po izlasku iz prostorije.
IMG_2845
Izlazak na patio/ BBQ Pit

IMG_2846

IMG_2847

IMG_2848

 

pljesevelika

slika
Ovu kartu sam “posudio” od Jutarnjeg, pošto nisam mogao naći bolju. Iako mi se čini da nije baš najbolje napravljena, poslužit će. Zeleno je označen naš pravac kretanja, s označenim sobama koje smo našli u tunelima.
IMG_2855
Stijena “Lička kapa”

IMG_2856

IMG_2858
Saski kralj Friedrich August II. kao hrvatski planinar 1845. popeo se na Golu Plješevicu. Ovo je spomen ploča u tu čast.
IMG_2859
Heliodrom

IMG_2861

IMG_2865

Gola Plješevica je u dobrom dijelu pandan Hitlerovom Orlovom Gnijezdu (Kehlsteinhaus) u Berchtesgadenu. Sličnosti je puno – i jedno i drugo su ostavštine totalitarnih režima, Berchtesgarden je na granici Njemačka-Austrija, Plješevica na granici Hrvatska-BiH. Orlovo gnijezdo je na 1800m nv, Gola Plješivica 1600m.

Njemci su od Hitlerovog ljetnikovca napravili turističku atrakciju, denacificiranu i lišenu svakog spomena brkatog bečkog molera. Mi bi s druge strane mogli napraviti istu stvar, stoga da ostane brand Josipa Broza koji je već sada jak. Zašto se kuća ne bi sredila da se napravi ekskluzivni restoran i hotel za najhrabrije, a tuneli urede u starom JNA stilu za sve turiste željne daška povijesti? Nema puno planina na čije se vrhove može doći automobilom, ili barem terenecem, a put na Plješevicu bi se mogao srediti za autobus koji bi vodio turiste na vrh samoupravnog DSZ i ONO gnijezda. Za bogate Ruse mogao bi se osposobiti i heliodrom.

Dr. Sean M Maloney, profesor povijesti na Kraljevskoj akademiji Kanade na svojoj stranici objavio je odličan tekst o Plješevici i Željavi pod nazivom “Tito’s Eagle’s Nest and Zeljava Military Airport” u kojem odlično i u tančine opisuje RP Plješevica, čime se vidi da je boravio na licu mjesta, a tako u jednom dijelu kada opisuje sustav tunela kaže:

“To the left of the entrance door is a square chamber which is used for accommodation: it was probably used as executive quarters for Tito.”

Naravno, drugu Titi nije ni padalo napamet da boravi po nekakvim ličkim planinčugama, drugu Titi je pojam odmora bilo namakanje guzice na Brijunima, što mogu shvatiti. No, kako bilo da bilo, poanta ovoga je to da se ljudima vrlo lako može prodati priča o Titovom orlovom gnijezdu. Zamislite marketinga: Dođite na planinu gdje se drug Tito skrivao od NKVD-a! Ili još bolje: Popijte kavu na samom frontu Europske Unije – i onda turisti stave nogu preko žute crte koja označava granicu pa se osjećaju kao da su na granici dviju Koreja.

Ja bi platio za kavu u Ceaușescuovoj vikendici, kontam zašto ne bi neki Švabo pio kavu kod Tite, gledao Liku i Bihać i gazao po tunelima gdje se skrivao drug Tito. Komunisti su prodavali i gore laži.

 

U slijedećem postu: Vila izvor – vila za maršala kojeg nema

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

11 thoughts on “Ličko orlovo gnijezdo (ex RP Gola Plješevica)”

  1. Stari mi je radio gore na odašiljaču godinama. Da vidiš šta je zima i snijeg. Zgrada je zidana koso kako se vidi kako bi odbila buru i nanose vjetra, Ima sliku gdje sige od leda i snijega stoje okomito pod 90 stupnjeva na tornju. I to su negje metar dugačke. 🙂

  2. Nije Plješevica već Plješivica. Riječ plješiv je stara hrvatska riječ za ćelav. Drugo značenje je onaj koji je bez drveća, bez vegetacije ili ogoljen. Vrh planine je bez vegetacije odnosno ćelav je. Naziv Plješivica bi u prijevodu značio Ćelava gora iliti Golgota Naziv Plješevica je došao od pravoslavnog stanovništa u Lici koje su naselili Turci.

  3. Nije Plješevica već Plješivica. Riječ plješiv je starohrvatska riječ i označava onoga koji je ćelav, bez vegetacije ili ogoljen. Prijevod naziva Plješivica bi bio Ćelava gora ili Golgota po bibilijski.

  4. Podatak da su radari razmontirani nakon rata nije točan. Razmontirani su već 1991. godine. Ja sam 1991. gledao dalekozorom (a vidjelo se i golim okom) dizalicu koja je skidala kupole radara, a onda vjerojatno i radare. To sam negdje i pročitao.

    1. Samo jedno kratko pitanje, odakle si to ti gledao dalekozorom skidanje kupole i kada je to bilo(koji mjesec) 1991. ? JA sam bio u ekipi koja je skidala kupole u kolovozu 1995. pa te lijepo molim da ne lažeš i laprdaš gluposti. Dizalica je bila 40-tonska Tatra od firme iz Ivanić grada,a demontaža svih sekcija kupole(velike) je izvođena pomoću Tamića s korpom od Elektre Bjelovar. Mala kupola je demontirana sa skela koje smo montirali u unutrašnjosti. Ovih dana me ulovilo pa čitam i gledam sve šta mogu naći o RP PLJEŠIVICA pa mogu reč da je malo istinitog u svemu napisanom. Jimblog je korektno napisao svoj prilog vjerovatno koristeči provjerene informacije ali je on jedan od rijetkih! Ostali prepisuju tuđe gluposti i prepričavaju razne glasine. Zato vas molim da ne pišete gluposti jer na taj način uništavate i ono što je korektno napisano!

  5. Kao netko tko je proveo tamo 10 mjeseci, tijekom ’94-te i ’95, mogu samo reći da ti ne stoji ona teza o Srbijancima. Sam radar je držala 1. četa 51. bataljona (i tada se tako zvao) VOJIN ZiPZO VRS, sa sjedištem u BL. Sve “Bosanci”. Izuzev jednog starijeg vodnika, on je bio (iz) Hrvat(skog) primorja. 😉 A centar veze je bio u nadleštvu 15. K SVK iz Korenice. Sve Ličani. Bio sam nazočan kada se desio napad zoljama, kako kažeš, mada je procjena oficira bila da su u pitanju BTT. Jedan mladi čovjek ’74-to godište je tom prilikom lakše ranjen u nogu. @Val-ov navod da su radari skinuti tijekom ’91-ve nije točna. Za vedrih noći vidjela su se svjetla Novske i, malo dalje, Zagreba. Bar su tako tvrdili bolje upućeni. A u vrijeme bistrih dana, kojih je bilo jako malo, u daljini su se nazirale Alpe …

    Srdačan pozdrav, V.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *