Banat, Transilvanija i Vlaška, tri srca junačka

IMG_3127
Negdje na potezu Temišvar – Sibiu

Znate li pjesmu “Kada padne prvi sn(ije)g”? Ja upregnem merđana/ svog vatrenog sokola/ pa se vozam noć i dan. Uglavnom, ta pjesma je zapravo rumunjska pjesma Sanie cu zurgălăi iz 1937. godine. 1950-ih poznati američki gitarist Les Paul, obrađuje ovu pjesmu i izdaje ju zajedno s Mary Ford pod imenom Johnny Is The Boy For Me. Edit Piaf  izvodi ovu pjesmu pod naslovom Johnny tu n’es pas un ange, a također je poznata i obrada belgijskog banda Vaya Con Dios pod nazivom Johnny. Čisto ambijenta radi, pustimo u pozadini ovu verziju iz 1989:

Ako zanemarimo činjenicu da je mjesec kolovoz, rani poslijepodnevni sati na cesti između Banata i Transilvanije i da je jedno preko 30C, pjesma o konjima i prvom snijegu se baš slaže kao zgodan soundtrack kroz priču.

Odlučili smo napustiti Temišvar, međutim kao što sam ja u prošlom broju najavio, ja sam samo znao da idem u Rumunjsku i da idem u Temišvar. Naravno, znao sam da će mi i krajnja destiancija biti Bukurešt, međutim nisam imao blago pojma kako da dođem do tamo. Stoga sam našao prvu tankštelu i rukama i nogama tražio da mi daju auto-kartu Rumunjske. S vremenom sam nekako uspio sporazumjeti i uspješno kupiti kartu. Uvidom u novokupljenu akviziciju, odnosno auto-kartu uvidio sam da je prvo odredište iz Temišvara – grad Sibiu.

Rumunjske ceste (uz bugarske) su bile na glasu kao zlo&naopako europskih cesta. To znači vozite se, ispred vas rupa veličine prosječne slavonske općine, propadnete unutra i kaput. Ali kaput – odbijen točak, puko trap, razletile se kugle, izbile spone… Po mojim zadnjim saznanjima ceste u Bugarskoj su još uvijek u takvom stanju, međutim u Rumunjskoj je stvar drugačije. Nov asfalt, svuda ili gotovo svuda. Kako sam ja novopečeni cestar, onda mi je profesionalna deformacija uočavati cestarsku mehanizaciju. Svako malo-malo Hamm valjak, Voegele finišer… (dva bitna stroja koji nam omogućavaju da se vozimo po asfaltu). Tko to plaća, ne znam, ali ceste su im stvarno tip-top. Državne ceste, magistrale, glavni putevi ili kako već su kao nekakve “brze” ceste. Naime, trake su, po mojoj slobodnoj procjeni, malo šire nego u HR, ali i van svake trake ima još “malo” ceste (može se vidjeti na fotografijama u ovom postu). To praktično znači da u svakom trenutku tri automobila mogu proći cestom – ako slučajno uletite u “škare”, razmakne se ovaj kojeg obilazite, razmakne se ovaj koji vam ide u susret i svi sretno prolazite cestom bez trubljenja, jebavanje matera i ostalog cestovnog folklora. Rumunji voze dosta brzo i agresivno, kao i većina istočnoeuropljana koja se domogla kredita u talijanskim bankama za njemački auto. Na otvorenoj cesti vozi se koliko se vozi, teraj koliko misliš da možeš, i tog se Rumunji drže kao pijan plota, i oni u BMW-ovima, a i oni u Dacijama 1300. Međutim, primjetio sam da kada se ulazi u naseljeno mjesto da se obavezno odmah brzina smanjuje na 50kmh i ne prekoračuje se do izlaska iz naselja. A poslije toga opet udri Milojko. Policija navodno tolerira divljanje na otvorenoj cesti, međutim ne i u naseljenim mjestima koja su uz policijske patrole pokrivene i kamerama za nadzor prometa. Kada se penjete na brdo svaka cesta ima dvije trake za uspon. Ako mene pitate cijeli taj sustav je savršen. Kroz dosta kilometara u Rumunjskoj nisam vidio niti jednu nesreću, a možete neometano brzo putovati gotovo kao na auto-cesti. Odličan sistem, nadam se da će u nekakvim skorašnjim prekategorizacijama cesta nešto biti na takav način napravljeno i kod nas.

Kažu da Bugarska i Rumunjska skupa imaju manje kilometara auto-ceste od Hrvatske (a Rumunjska veća nego bivša eSeFeRJot). To i nije neko čudo ako znamo da je naša država upravo propala na projektu nemilosrdne izgradnje autocesta. U Rumunjskoj izgradnja auto-cesta je u toku, tako da se tu i tamo možete uključiti na neku dionicu auto-ceste koje uglavnom vode prema Bukureštu, odnosno Crnom Moru. Auto-ceste su, kako su nove, izrazito dobre, no pitanje je kakve će biti za par godina. Sistem vožnje je gotovo isti kao u Hrvatskoj, ako obilazite kamion s recimo 150km/h imate veliku šansu da će vam se za guzicu zaljepiti SUV bukureštanskih tablica (u HR obavezno ZG table) koji će sa 220km/h usporiti na 150 i panično blicati da se sklonite, jer eto, čovjeku se žuri.

Na putu do Transilvanije auto-cesta postoji od Deve pa negdje do neposredne blizine Sibiua. To je autocesta A1 koja vodi do Bukurešta, ali nestaje u Transilvaniji i opet se pojavljuje južnije u Vlaškoj u gradu Pitestiju i vodi drito u Bukurešt.

IMG_3128

IMG_3137

IMG_3160
Wir fahr’n fahr’n fahr’n auf der Autobahn…
IMG_3179
Pitoreskno transilvanijsko selo

Sibiu /Hermannstadt

Sibiu je lijep grad za obići centar i cugati.

(G-ov e-mail vodić kroz Rumunjsku)

Sibiu odnosno Hermmanstadt odnosno Nagyszeben odnosno Sibinj po govori srpski da te ceo svet razume je grad reda veličine 150 tisuća ljudi, nalazi se u Transilvaniji podno Karpata i čuven je po tome da je poznat. Kažu da je Sibiu grad s najočuvanijom gradskom jezgrom koja je još i obnovljena do 2007. kada je Sibiu bio europski grad kulture. Moglo bi se reći da je Sibiu najistočniji njemački grad, barem “na ovu stranu”, ako ne računamo onaj malo gore sjeverniji istok, Ukrajine, Volge i ostale ruske a njemačke Lebensraume. Sibiu je nekad u K&K periodu bio glavni grad Transilvanije koja je bila dio Austro-ugarske, i Nijemci su ovdje činili većinu stanovništa do tamo početka WWII, a danas čine najzastupljeniju manjinu u Sibiju i općenito najviše rumunjskih Nijemaca živi u Sibiu, a trenutni gradonačelnik Sibiua je rumunsjki Nijemac. Sibiu je jedno od rumunjskih najvećih kulturno-obrazovno-religijskih središta sa sijasetom fakulteta, kazališta, filharmonija, te pravoslavnih, katoličkih i protestantskih crkvi.

Inače, u revoluciji 1989. Sibiu je bio među prvim gradovima koji se pobunio protiv Ceauşescuvog režima – sjeme revolucije je zasijano još krajem 1986. na sjeveru zemlje u Cluj-Napoci, a kulminiralo je velikom pobunom u Brasovu u studenom 1987. kada je došlo do štrajka oko 20 tisuća radnika iz tvornice kamiona, tvornice traktora i tvornici Hidromechanica zbog smanjenja plaća i najavljenog vala otkaza. Securitate (rumunjska UDBA) je brzo savladao “huligane” i situacija je opet bila idilična u socijalističkoj Rumunjskoj, ali ne zadugo – 2 godine kasnije pobuna je krenula iz Temišvara i glasom Slobodne Europe i predajom željezničara došla u Sibiu koji je blizu Brasova. Ovaj put Securitate nije mogao svladati huligane, jerbo se sada huliganima priključila i vojska, no o rumunjskoj revoluciji i padu Ceauşescovih u idućem broju DŽIMBOVOG MAGIČNOG PUTOVANJA KROZ RUMUNIJU PREKO DŽIMBOLJA! NB: Za više informacija o revoluciji 1989. u Sibiu preporučam ovaj dokumentarac.

U Sibiu smo došli dosta kasno, oko osam sati navečer, a ako uzmemo u obzir da sam sjeo za volan u 2 ujutro, onda je to stvarno poprilično kasno. I tu smo odlučilo prespavati – posredstvom eurovizije i intervencijom druga G., uzeli smo sobu u pansionu koji se prigodno zove, oh, kako drukčije nego Transilvania. Dvokrevetna soba za noć inače dođe 130RONa, odnosno 220kn što je poprilično povoljno za izrazito urednu dvokrevetnu sobu s WCom i tušem, radnim stolom, telkom i ostalim namještajem koji ide uz to. Također je u relativnoj blizini centra, a ni taksi nije skup.

IMG_3207

IMG_3209

IMG_3211
Na ovoj fotografiji možemo vidjeti tri zanimljivosti: 1) – registracija mi ističe u veljači 2015., 2) registarska oznaka za Sibiu je istao kao i za Slavonski Brod – SB, 3) rumunjski sistem razvoda žica preko zraka, svugdje u Rumunjskoj zapetljano

IMG_3212

IMG_3213
Ulica Nicolae Bălcescu koja vodi prema glavnom trgu/trgovima

IMG_3214

IMG_3215

IMG_3216
Piata Mare, odnosno ako sam nešto naučio od rumunjskog onda bi to trebao biti Veliki Trg
IMG_3223
Međunarodno smotra folkola 2014. Sibiu

IMG_3226

IMG_3231
Zapadnjačka dekadencija na istoku – hipici, hipsteri, vegetarijanci… operite se, nađite posao i pojedite hamburger i manite se tih dajguza!
IMG_3235
Transilvanijski dugodlaki zubo

IMG_3236

 

IMG_3238
KUD “Vlad Tepeš”, Drakulovo Gornje

IMG_3249

 

Sibiu je stvarno dobra grad za obić i cugat. Kod Rumunjske, uz prekrasne žene i istu takvu prirodu, najbolja stvar je što možete sjest na glavni trg, naručit pivo i cugat bez straha da će vas oprat po novčaniku kao hrvatska porezna. Istok je zakon zato što tu naše pare nešto vrijede. Da se razumijemo, nigdje na kugli zemaljskoj nije toliko jeftino kao što je istočna Europa prikazana u filmu Eurotrip osim možda u zemljama Indijama, dalekim Pakistanima. Dobar je to osjećaj, sjedit na srednjovjekovnom saksonsko-transilvanijskom placu, ljepoti kakve nigdje ne možeš naći u našoj mitteleuropskoj velebnoj zemlji (dobro, osim u Varaždinu), sjedit i pit pivo bez straha da ćeš morati idući mjesec preskočit platit osiguranje za auto, struju i posmrtnu pripomoć. Zapadna Europa je super, samo mrzim to što po tim Italijama uvijek moram pit pivo po nekim zabitim uličicama gdje sjediš na gajbi od cole, a pivo ti daju iz onog putničkog coolera. A ovdje… sjediš i piješ Ursus, Timisoreanu, Ciuk ili Carlsberg, Tuborg, Beck’s, a platiš pivo kao i Žuju u nekom bezličnom brodskom kafiću poput onih u koje ja zalazim. Ista stvar je i sa klopom. Naravno, cijene su po nekakvim vlaškim zabitima kud i kamo jeftinije, tako da se uz naš standard Rumunjska čini kao idealno mjesto za odmor.

Vodići kroz Rumunjsku kao top turističke destinacije navode gradove Brasov i Rasnov, srednjovjekovne utvrde s Drakulinim dvorcima. O tome, drug G. u svom famoznom mejlu kaže:

Oni gradovi Brašov i Rašnov su turistička šminka sa “drakulinim dvorcima” u kojima je jednom bio i popio i posro se. Laž i obmana…

Pošto su se do tada njegovi savjeti pokazali zlata vrijednim, Brasov i Rasnov nismo posjetili nego smo ostavili za možebitni drugi dolazak u Rumunjsku.

U idućoj epizodi DŽIMOVOG ČAROBNOG VODIČA KROZ RUMUNIJU – PREKO DŽIMOBLJA Jimbo donosi priču kako je prešao Karpate, zujali meci ko rojevi ‘čela! 

A continua…

 

 

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

2 thoughts on “Banat, Transilvanija i Vlaška, tri srca junačka”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *