Bucharest, not Budapest

IMG_3347

Vjerovali ili ne, mnogo ljudi brka Bukurešt (Bucharest) s Budimpeštom (Budapest). Fenomen je započeo kralj popa, rahmetli Michael Jackson kada je bukureštansku publiku 1990. pozdravio: “HELLOOO BUDAPEST!!” Od te sudbonosne ’90 do današnjih dana i redovitih gostovanja stranaca greška se potkrala mnogima: tako i Blaze Bayleyu (Iron Maiden), James Hetfiledu (Metallica!!!!), Lennyu Krawitzu, itd… Doduše, tako je i Goran Bare pozdravio Orahovicu sa “Đe ste Đakovo”, al to je već drugi par opanaka. Uglavnom, najveća zbrka se dogodila 2012. na finalu lige Europe, kada je 400 navijača Atletica Bilbaoa umjesto u Bukureštu završilo u Budimpešti! Kreneš iz Baskije u Istočnu Europu i završiš na negdje sasvim šestom mjestu. Strašno. Tako sam ja jednom krenuo u Beograd pa završio u Mostaru, ali i to je treći par opanaka.

bucharest-not-budapest-1

Rom čokoladice, rumunjski brand kao ajmo reć Krašove bajandere, nešto je nasličnije našem Rumku (uzgred budi rečeno, gdje su nestale Rumko čokoladice?) ili Rum pločicama također našim, tj. Kandidovim. Ništa spektakularno, čokoladica s rumom, za one s istančanim ukusom (poput mene). E uglavnom Rom čokoladice (što je ovako zanimljiva neka igra riječi, logička šala, sinergistička kalabura – čokoladice s rumom (ROM) umotana u rumunjsku zastavu – i još k tome rumunjska!), tj. njihov marketing je napravio zanimljivu kampanju koja se zvala (a možda se zove i još uvijek) Bucharest, not Budapest. Počeli su s džambo plakatima na aerodromu u Bukureštu (You are in Bucharest, not Budapest) i istim takvim i u Budimpešti (You are in Budapest, not Bucharest). Pa su se kampanji pridružili i hotelijeri, gradonačelnik, turističke agencije i svašta nešta. Čak je i Blaze Bayley nazvao i rekao: “Tio sam ja reć Bukurešt, ali sam se zajebao. Roadie su krivi.”

Inače Rom čokoladice se proizvode od 1968. i, kao što sam rekao, svojevrstan su rumunski brend kao Pionirov plazma keks i omotane su u rumunjsku zastavu. I kao što smo već ranije ustvrdili, imaju inovativan marketinški odjel. I onda su oni skontali nešto što se zove “sindrom reaktivnog patriotizma”. A to vam je ukratko ono – sjede brodski studenti u kafiću u Zagrebu i rantaju cijelo večer kako je Brod zaostao, mračan, loš (da ne kažem “u kurcu”) i onda naleti slučajno jedan lik iz Tribunja i kaže: “E da, imam ja preko lita brođane u apartmanu, taj Brod van je stvarno u kurcu!” E onda se Brođani ustanu i razbiju tog Dalmoša ko gajbu. Jer: “Šta on ima srat po Brodu!” E to vam se zove “sindrom reaktivnog lokal-patriotizma”

A šta su napravili vrle marketinške njuške iz Roma? Uzeli su najjači dio Romovog branda (rumunjsku zastavu) i zamjenili je – američkom! A slogani u kampanji ispod novog Roma omotanog u zvijezde i pruge bili su slogani: “Let’s build America here”, “The american dream now in romanian chocolate”, “Patriotism won’t feed you”, “The taste of coolnes”. Prvi dan su imali valjda 17 tisuća negativnih komentara. I anti-reklama je reklama, ili što bi Milić Vukašinović rekao novinarima: “Piši šta hoćeš, samo meti sliku.” Uglavnom, da skratim priču, na kraju je rumunjska zastava slavodobitno povratila svoje mjesto uz slogan: “Strong Romanian taste, 42% filling and 100% love for the country”. Rumunski level patriotizma skočio, skočila prodaja ROMa. Živila Rumunija, Živio Rom, Živila Budimpešta!


Nakon što sam u 509 riječi objasnio da se nalazim u BUKUREŠTU, a ne BUDIMPEŠTI, mogu krenuti dalje s posljednjim nastavkom svog magičnog putopisa kroz vlašku zemlju.

U Bukurešt smo došli oko 8 sati uvečer po lokalnom vremenu (kod kuće je bilo 7, odnosno 19). Vidno umoran nakon Transfagarasana, vidno isplašen nakon što su mi kočnice izgorile na dvije iljade metara nadmorske visine i čujno smrdljiv jerbo smo se kuhali u crnim kolima bez klime na +30C, lagano sam bio na rubu živaca boreći se s bukureštanskim prometom. Istočnoeuropski sindrom – grad od 3 milijuna ljudi ima jedno 6,7 milijuna vozila. Tako je u Slavonskom Brodu, ima jedno 60,000 duša, 113 tisuća vozila i 27 parkirnih mjesta. Još uz sve to me ona koka iz GPS-a izvozala ko malog majmuna (ubr., otkud taj izraz?): Te ajd desno, pa uzmi treći izlaz, pa hajd lijevo, pa drži se ravno, pa skreni dolje, idi gore, vozi ravno, drži se pravo, vrti se gore, opa opet smo tu, ajmo sad probat lijevo, ajd sad opet lijevo, e i tu smo bili, ajd sad desno… Ali opet… budimo realni, bolje i to da Vas koka vozate nego da se sami navigirate a ne znate ni gdje idete! Iako sam ja znao. Hostel se zove, čini mi se Byzantia, ili tako nekako srpsko, a u njeg smo išli po preporuci druga G., poznatog iz sada već poznatog e-mail vodića kroz Rumunjsku. Sluđen sam došao na recepciju gdje je neki dida pozvao svog modernog unuka koji me izvijestio: “NO ROOM FOR YOU!” Naravno da sam ga pitao da mi nešto preperuči, na što mi je moderni unuk dao vizitku. Nisam se puno premišljao, uzeo sam i pažljivo prekucao adresu s vizitke gospođi u GPS i zapjevao: “Odvedi me, pod zemlju, nebo, nije važno, sljedbenik sam tvoj!”

Malo smo se vrtili – pod zemlju, nebo, nije važno (čini mi se da sam tri puta pročitao GARA DE NORD, što bi trebao biti njihov Glavni Kolodvor, iliti hauptbaaaanof po naški) i došli pred oblakoderčić (u Brodu svaka zgrada koja ima više od 2 kata je neboder, a ako ima recimo 10 katova onda je to soliter – takva 3 u Brodu imaju). Ušao sam unutra čvrstog stava kao agent Sekuritatea i rekao: “Helo!” Naravno da drugarica rumunka nije pričala engleski, što mene nije ni najmanje omelo da pričam engleski, kao što ni nju nije ni najmanje omelo da ona priča rumunjski. To je sigurno bilo smiješno za gledat, mi smo stvarno vodili konverzaciju na jezicima koje ne razumijemo, jedino što meni nije jasno sada kada razmislim zašto nisam pričao hrvatski. Uzeli smo dvokrevetnu sobu, ako se dobro sjećam 150RONa za noć (258HRK). Solidan hotel, klima, telka, uredno, čisto, otoman, kupaonica i pogled na bukureštanske krovove.

 

WP_20140804_012
Pogled na bukureštanske krovove

Obavezno izaći u van u stari centar grada i napiti se ko svinja. Noćni život kreće tek iza 23h pa do cca 05h

~ G-ov e-mail vodić kroz Rumunjsku

Stari centar grada (Centrul vechi) samo mu ime i govori što je, a osim toga što je stara jezgra Bukurešta, je i centar svih događanja noćnog Bukurešta. Jedan od najatraktivnijih dijelova Bukurešta nije bio pogođen, ili barem nije stigao biti pogođen Ceauseskovom sistematizacijom, odnosno bezočnim demoliranjem/građenjem megalomanskih ideja Genija s Karpata. Bukurešt inače zovu “Parizom Balkana” ili “malim Parizom” zbog arhitekture. Tijekom 20-ih i 30-ih godina Bukurešt je bio, što bi rekli ovi mladi “brija”. Rumunjska je nakon balkanskih ratova, emancipacije od Austrije i Turaka, ujedinjenjem Vlaške, Transilvanije i Moldavije postala velika i možemo reći značajna zemlja. [cow_johnson general_bgcolor=”black” general_color=”white” general_font=”Tahoma”]geography-of-moldova0SAT GEOGRAFIJE

Moldavija je regija na sjeveroistoku/istoku Rumunjske, također naziv Moldavija se koristi za ex-SSSR republiku, iako bi pravilno trebalo biti Moldova, uglavnom i Moldova je rumunjska zemlja samo eto silom prilika otišla drito pod rusku/sovjetsku kapu, a danas je najsiromašnija europska zemlja s odbjeglom ruskom SAO Krajinom zvanom Transnistrija na istoku zemlje. Glavni grad Moldove zove se Chișinău iliti Kišnjev.[/cow_johnson]

 Tako je interbellum period, iliti međuraće po naški, bio zlatni period za Bukurešt kada se u toj balkanskoj metropoli živjelo na visokoj nozi. Reklo bi se da je Bukurešt bio hip metropola na Balkanu. Tada nekada je i mladi Nicolae Ceausesku izučavao opančarski zanat i revolucionarnu filozofiju u swingin’ Bukureštu.  Tako nekako u tom periodu procvata, frankofilski nastrojeni Rumuni, zbog zajedničkih romanskih veza, furali su se užasno na francusku tako da je Bukurešt počeo dobivati konture poput Pariza u Art-decou, Bauhausu i neo-klasicizmu. Onda je došao i rat koji dosta toga pouništavao, ali ipak je Causesku bio najpogubniji po prekrasnu bukureštansku arhitekturu.

U staroj jezgri je sačuvan štih starog Bukurešta, uz bakanalije novog Bukurešta. Naime, stara jezgra je uz arhitektonske znamenitosti također i jezgra noćnog života Bukurešta. Nakon lutanja od bulevara Dacie po Bukureštu, nekako smo uspjeli nabasati na staru jezgru. Bilo je oko 23h i bilo je, nako-nako ljudi. Sjeli smo u nekakav birc i naručili po Ciuk (nekakav domaći Heineken) i tako malo judikali dok je oko nas bio otužan broj ljudi. Kao u Brodu subotom recimo (a ovo je bio ponedjeljak). Nakon par piva smo odlučili da krenemo dalje, a onda… što bi rekli indijci ALL HELL BROKE LOOSE. Party, party, party! Zaboravite bajke o plažama Novalje, zaboravite bajke o splavovima Beograda, zaboravite bajke o birtijama Babine Grede. Noćni život, ali ono brija nad brijama je u Bukureštu. To ljudi, to diskača, to birceva, tu cuge, tu crnaca-makroa koji vam pokušavaju uvaliti kurve. Ma rock’n’roll. I još najbolja stvar od svega, sjediš tako u žiži svega, prolaze lijepe curice u kratkim haljinama, a ti piješ pintu za pintom engleskog alea i uopće se ne sikiraš kolko ćeš popit. Jer košta ko neko polubezvezno stranjsko pivo u Brodu. Oj Rumunjsko zemljo, zakon si.

Oko 4 izjutra smo se vrnuli nazad u hotel taksijem. Nagurani u Daciji taksist nam je pokušao uvaliti kurve “I know the place”. Pokušavao sam mu objasnit, da fala ljepa, ali de me vozi u hotel. “Just sex. No bullshit. No massage like old town. Just sex. You pick. If you don’t like go home. On girls, one hour. 400 lei” Iako ni dan danas nisam siguran dal je rekao: FOUR hundred lei ili ONE hundred lei. Vjerojatno i bolje da nisam saznao.

Izjutra smo se pozdravili s lijepom drugaricom u hotelu, pomećali stvari nazad u Mečku i zaputili se prema:

WP_20140805_002OVOME!

Radi se, naravno, o rumunjskom parlametnu, drugoj najvećoj administrativnoj zgradi na kugli zemaljskoj (prva je Pentagon) i najtežoj zgradi na kugli zemaljskoj. Brought to you by Genius of Carphatians. Priča dakle kaže sledeće: Otišao Ceausesku kod drugova diktatora na daleki istok, u Kineziju i DR Koreju. I onda kad je vidio sve tamo kako je tamo tek sve velelebno i kako narod vole Maoa i Kim Il-sunga, morao je to imati i kod kuće. Mislim pogledajte samo ovo, ajd zamislite da dođete u Pyongyang na arirang a sto iljada ljudi skače, pjeva, raduje se i izigrava piksele u vašu čast. Mislim da to mora ostaviti nekakvo megalomansko ludilo po svakog čovjeka. Sreća pa je Tito relativno brzo otegnuo papak kad se vratio iz Pyongyanga, ko zna šta bi naši morali praviti u Jugoslaviji. A kako je bilo drugu Nicolaeu pogledajte putem evrovizijskog prijenosa:

I stvarno, ajd sad ti budi normalan poslije toga.

Kad se drug Nicolae vratio sa svoje turneje, odmah je pojačao radove na kultu ličnosti. Svidjeli se Nicolaeu velebni bulevari Pyongyanga i sletovi pa se odmah prihvatio mistrije i mješalice. Raspisao tako Ceausesku natječaj za izgradnju Casa Poporului (Kuće naroda), odnosno današnjeg Parlamenta. Javili su se mnogi arhitekti, ali je natječaj dobila Anca Petrescu koja je tada imala samo 28 godina. Njezina tajna je bila u tome što je napravila maketu zgrade s kojom se Nicolae volio igrati (baš onako kao se Führer volio igrati sa Speerovim maketama). Anca je vodila tim od 700 arhitekata. 

[cow_johnson general_bgcolor=”black” general_color=”white” general_font=”Tahoma”]
CEAUSESKU I NJEGOVA RUMUNJSKA
Ceaucescu

Socijalistička, odnosno komunistička Rumunjska je sigurno bila najluđa europska zemlja u drugoj polovici prošlog stoljeća, naravno uz jedan jedini i neponovljivi DDR. Poput DDR-a, i Rumunjska je imala brutalnu i efektnu tajnu policiju – Sekuritate. Nadzor građana je doveden do perfekcije, oporba se vješto držala pod kotrolom kao i sloboda govora. Tako npr., ako ste u Socijalističkoj Rumunjskoj htjeli imati pisaći stroj, morali ste dobiti posebnu dozvolu Sekuritatea, stroj bi se registrirao i Sekuritate bi uzeo primjerak tiska sa stroja. Pokvareni stroj se morao nositi u Državnu službu bezbednosti da ga stručni kadar uništi, tj. da uništi tipkala-slova. 

Ceausesku je, opsjednut povećanjem broja Rumunja u cilju da stvori industrijaliziranu naciju, zabranio kontracepciju i abortuse. Djevojke u školama, žene u tvornicama su bile podvrgnute nasumičnim ginekološkim pregledima da se utvrdi da li su trudne ili jesu li nedavno izvršile pobačaj. Kazne su bile zatvorske. Desetine tisuće žena u Rumunjskoj je umrlo zbog ilegalnih i nestručnih pobačaja.

Ceausesku je vodio nesvrstanu politiku unutar bloka, tj. bio je blokovski odmetnik od ruske sise, iako je to gledano iz današnje perspektive bio jedan od njegovih načina da spriječi vlastitu de-staljinizaciju. S drugom Titom je napravio velebnu branu na Đerdapu. 80-ih godina, vidjevši da su krediti koje je dobio sa zapada nepovoljni (o čudnog li čuda), odlučio je vratiti sve novce. Tako je Rumunjska izvozila gotovo sve da bi vratila dugove, što je izazvalo nestašice hrane i energenata. Što je najbolje od svega – uspio je to napraviti netom prije svoj smrti.

Uz druga Nicolaea, čvrstom pesnicom je vladala i njegova žena Elena, priprosta rumunjska seljančica koja je odustala od škole u ranom puberteu. Ipak to ju nije sprečavalo da bude vođe rumunjske znanstvene zajednice i to po principu – vi istražujte, ja potpisujem. Klasična komunjarska oštrokondža poput Jovanke Broz ili Mire Marković, po nekima je bila zapravo pravi vladar Rumunjske. Na vlastitu djecu je huškala agente Sekuritatea i bojali su je se svi iz Ceauseskovog kruga. Kada su se Nicolae i Elena našli pred cijevima kalašnjikova u Trgovištu na Božić 1989. kažu da je za svaki metak koji je Nicolae dobio Elena dobila dvadeset. [/cow_johnson]

Ceausesku nije htio napraviti samo velebnu zgradu – želio je od Bukurešta napraviti grad za “novog socijalističkog čovjeka” (nešto poput Germaniae?). 1/5 Bukurešta je sravljena sa zemljom i to stari centar iz art deco perioda i tih fazona, oko 30 tisuća domova je naprosto razoreno, oko 25 hramova je razoreno (najviše pravoslavnih crkvi, nešto protestantskih i nekoliko sinagoga). Ispred parlametna je napravljen bulevar “Socijalističke pobjede” (danas Bulevar jedinstva) koji je okružen Građanskim centrom (Centrul civic). Bulvear je, tko bi rekao, ko bi li se nadao, nešto veći od pariškog Champs-Élyséesa.

IMG_3357

Na izgradnji Palače radio je ogroman broj radnika, a svaki komad koji je bio u zgradi – zlata, mramora, tepiha, tkanine – morao je biti Made in Romania. Zgrada ima 1100 (tisuću i sto) soba. Na internetima postoje točni podaci o tome koliko zlata, mramora i ostalog se nalazi unutri. Inače, ono što je u cijelom projektu bolesna broja je slijedeće: unatoč općoj nestašici svega jer je Rumunjska izvozila – sve, proizvodnja megalomanska projekta državu je stajala 70% BDP-a!

Ceausesku na svoju nesreću nikad nije doživio završetak svog projekta života. Završio je pokošen rafalom iz kalašnjikova kao jedini komunistički diktator koji je svrgnut na silu u Europi. Rumunjima je u amanet ostavio osiromašenu zemlju, razvaljeni glavni grad, poluizgrađenog monstruma od palače i agente bivšeg Sekuritatea da ih vode u demokraciju (zvuči poznato?). S druge strane ostavio im je uglavnom svima vlastitu nekretninu (Rumunjska je prva zemlja u EU po broju stanovnika koji imaju vlastitu nekretninu neopterećenu kreditom, druga je, vjerovali ili ne – Hrvatska) i čiste račune u inozemstvu.

Rumunjima tako i danas Palača Parlamenta izaziva dvojake osjećaje. S jedne strane ih podsjeća na Ceauseskov teror, nestašice hrane, redove pred mesnicama, a s druge stane su ponosni na rumunjsko svjetsko čudo.

IMG_3365Truneja po Palači postoji i zbog velikog interesa turista uglavnom su najave za turneju oko 2 sata ranije.

IMG_3366
Dambovita

IMG_3368

IMG_3369

IMG_3370

IMG_3371

IMG_3390

 

 

IMG_3392
Bulevar Socijalističke pobjede odnosno Jedinstva
IMG_3394
Jose Luis Torrente: Mision Bucarest

IMG_3396

IMG_3397

IMG_3398
Kapitalizam na Ceauseskovom čedu

IMG_3399

IMG_3400
Tako vam izgleda Ceauseskov Bukurešt za novog socijalističkog čovjeka. Nije to davno izgrađeno, ni prije 30 godina, međutim nikad nije završeno kako spada, ili kako bi rekao jedan inostrani bloger: kao nezavršena lego kreacija. Centrul civi, namjenjen komunističkoj eliti, danas je izbor umirućeg rumunjskog srednjeg sloja

IMG_3407

Bukurešt, poput Pariza (a i Pyongyanga) ima svoj slavoluk pobjede. Nakon sat vremena tiskanja s pregustim prometom u Bukuršetom, trubljenja, žestokog gestikuliranja, psovanja, okretanja, navigacijskog zabluđivanja i ostalog, došli smo i vidjeli ovo:

IMG_3410

 

IMG_3414
Sudbonosni trenutak kada zbog pregrijavanja motora na +30 u crnom autu našiljite grijanje do daske.

I to bi vam, lipi moji, bio kraj sage DŽIMOVOG ČAROBNOG VODIČA KROZ RUMUNIJU – PREKO DŽIMOBLJA. Još bi se tu dalo pripovjedati o Craiovi i Đerdapskoj klisuri i mnogo lipih stvari. Ali o tome drugi put. Rumunjska, Bogu fala, nije predaleko, pa će biti i još putopisa i vodića. Manje povijesti, a više gastronomije. Ali deco zapamtite, škola je bitna. Prvo škola, a onda zabava! Živi bili!

FIN

[cow_johnson general_bgcolor=”black” general_color=”white” general_font=”Tahoma”]
SAMO ZA ODLIKAŠE – RUMUNJSKA NA JubiTo! 

174264maxim_26985800

Autobiografija Nicolaea Ceausescua

Izgubljeni svijet komunizma – rumunjska revolucija i život u komunističkoj Rumunjskoj

Reportaže o revoluciji 1989.

Michael Pailin’s New Europe – Palača Parlamenta u Bukureštu

Bukuršetanski memoari – Casa Poporului

[/cow_johnson]

 

 

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

One thought on “Bucharest, not Budapest”

  1. Dugo nisam naišla ovdje, al brate dragi, sad sam se načitala!!
    ajmo, šta se čeka s ovim nastavkom o Rumunjskoj?
    Toliko te milina čitat da je to čudo jedno. De piši malo češće!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *