Pilot Projekat: Tjedni komentar

Pošto sam opet odlučio oživjeti blog, a nemam snage za dnevni „urbi et orbi“, pokušat ću s tjednim komentarom (čitaj: serendanjem) pa mojne šta zamjeriti vjerni čitatelju, ovo je što bi reko naš narod – PILOT PROJEKAT.

„Narod koji ima ovakvu omladinu, ne treba brinuti za svoju budućnost“

1431962895588656598
Ovaj tjedan su maturanti generacije 2014/15 završili školu. Matura je kao kod nas „big deal“, pa se i ja sjećam da kad sam maturirao da su mi rekli: „sad si čovjek“ kao da sam do tog trenutka bio tapir ili možda tegljač. Istini za volju, sjećam se da sam se kao svršeni maturant osjećao kao potpuna ličnost, da ne kažem kao čovjek, a ne tegljač ili tapir. Imao sam 18 godina i cijeli svijet je bio preda mnom. Kada sam 10 godina kasnije diplomirao jedini osjećaj koji sam imao je bila nasušna potreba za alkoholom jer mi je trema pred diplomski ispit pojela sav kuraž i živce. Čak i u trenutku dodjele onog tuljka, kada sam na binu glavnog amfiteatra izašao u milicijskom džemperu, razmišljao samo tome kako ću maznuti desetku u kajmaku kod Zmaja u Hrasnom. Teško da sam se osjećao kao čovjek, potpuna ličnost ili ne daj Bože akademski građanin.

I tako dok sam se vraćao s posla u srijedu na ulasku u glavnu brodsku ulicu dočekale su me barikade, jerbo su zatvorili promet zbog defilea maturanata, pa sam malo zastao u svom autu starijem od tih maturanata. Mladi i veseli, podignutih čela, potpune, ali doduše pijane ličnosti, sretni i nadobudni. Stužio sam se na njima, pa sam se upito da li je tako neko davne 2002. snužden bio nad sudbinom naše generacije. Gdje će te jadne pijane budale, danas sve više roditelja više nije u stanju financirati studiranje svojoj djeci… gdje će svi oni. Valjda dalje u svijet, samo se hrabri dokopaju slave.

Inače, brodski maturanti se tematski oblače, što moram primjetiti da nije običaj u ostalim gradovima. Npr., cijeli razred se obuče u neku ličnost. Recimo moj razred se obukao u nekakve troglodite nakon što je moj prijedlog da se obučemo u Mađare jednoglasno odbačen. I u Brodu nema onog debilnog običaja bacanja brašna. Naravno sav ostali folkolor je prisutan, tako da je i Slavonski Brod u četvrtak ujutro izgledao kao Acapulco, Cabo ili Cancun nakon što ih amerikanci poharaju tijekom proljetnog raspusta. To je u biti ista kultura, maturanti i spring brake, samo što Ameri ne smiju piti prije 21. pa se raspuste gore od nas koji počnemo piti u 15oj, pa se već u 21. po prvi put pitamo da li bi bilo pametno možda prestati.

Naravno da norijada nije mogla proći bez političko-nacionalnih tenzija. Naime, u Vukovaru su maturanti Srbi na školskom dvorištu uz razglas zaigrali Užičko kolo, što je nacionalni dušebrižnički portal Dnevno.hr odmah prokomentirao sa: MATURANTI SRPSKE NACIONALNOSTI PREKO RAZGLASA PUŠTALI ČETNIČKE PJESME i VUKOVAR: MATURANTI ČETNIKUJU U EKONOMSKOJ ŠKOLI. Sve je otišlo ukurac, Draža Mihajlović je postao antifašist, a Užičko kolo je postalo četnička pjesma.
Prigodni video: Bosanski fratri četnikuju na mladoj misi mog kolege fra Jurice Periše.

Irski referendum

199a5caa-ca27-4fe0-886d-d777dc6ff6bd-620x372
Irska je postala prva zemlja čiji su građani na referendumu ustavnim amandmanima ozakonili homoseksulane brakove. Reakcije su bile zanimljive. Hrvati koji europsku politiku shvaćaju kao da je u tijeku Tridesetogodišnji rat ostali su šokirani izdajom katoličke braće s otoka koja voli popit ko i mi. Britanski Guardian ne samo da je odahnuo nego je procvijetao nakon tuge i nevjerice koju su doživjeli prije 15 dana kada su Torijevci opet dobili izbore. Reakcije su uglavnom pozitivne, a da su zagovornici ovog amandmana imali izdašnu pomoć izvana priznao je i sam britanski Telegraph koji je također s optimizmom slavio festival demokracije i ljudskih prava.

Ipak, prosječnom Hrvatu je i dalje nejasno kako je do toga došlo u bratskoj i katoličkoj Irskoj. Rezultati referenduma u Irskoj su isto što i rezulati referenduma za definiranje braka u Hrvatskoj – produkt revolta. U Hrvatskoj produkt revolta protiv vlasti koja je u vlastitoj nesposobnosti da dovede državu u red pokrenula pred-(građanski)ratno stanje igranjem na kartu ideoloških podjela u društvu. U Irskoj je taj revolt protiv same Katoličke Crkve koja si je sama zakuhala tu čorbu. Gotovo svi britanski i američki mediji donose jednake ispovjesti glasača: “Glasao sam ovako zbog KATOLIČKE CRKVE”. Naime, Katolička Crkva u Irskoj se nakon irske emancipacije od britanske čizme našla u sličnoj situaciji kao i hrvatska Crkva nakon pada komunizma: bez ugnjetavača, a to su prilike koje za Crkvu nikad nisu dobre – tako je Crkva postala samodostatna i počela se baviti feudalnim glupostima i opačinama: srećom mi u Hrvatskoj to nismo imali (u smislu opačina i najtežeg grijeha – svećeničke pedofilije, barem ne kao raširenu pojavu). RKC u Irskoj se tako ponašala kao pijani grof, sa klerom ogrezlim u pedofiliju, ustanovama s gotovo robovlasničko-sadističkim uvjetima, itd.
Rezultat referenduma irskoj Crkvi može biti poziv da se otrijezni. Ili da propadne. Dečki, snađite se.

Blaženi Oscar Romero

oscar-romeroDok se u Irskoj Crkva ponašala kao pijani grof, u Latinskoj Americi Crkva je (uglavnom) stala na stranu obespravljenih i siromašnih, što je u političkom smislu značilo stati kontra Monroove politike – politike dominacije SAD-a nad Amerikama. Rockfeller je otvoreno izjavio da treba paziti na Katoličku Crkvu u Latinskoj Americi jer rade protivno interesa SAD-a, CIA je 1970. sastavila dokument s uputama kako napadati svećenike koji su stali uz narod tako da im se prišiva etiketa marksista. 1979. Carter je naredio istragu o djelatnosti katolika u Latinskoj Americi, a 1982. je isplivao dokument u kojima Reganovi savjetnici traže napade na opredjeljnje katolika. Upravo je ovako opredjeljenje za siromahe Crkva u Latinskoj Americi platila brojnim mučenicima i otvorenim progonima.

Na dan irskog referenduma u San Salvadoru je blaženim proglašen Oscar Romero, biskup koji je svoje oprijedljenje za siromahe platio glavom nakon što je ubijen 24. ožujka 1980 na Misi koju je služio u bolničkoj kapeli. Na propovijedi je pozivao vojnike da poštuju Božje zakone i da se ogluše o režimske zapovjedi da ubijaju i muče. Ubijen je odmah po završetku propovijedi od strane famoznih „eskadrona smrti“ koje je financirala CIA.

Beatifikacija Romera opstrurirana je od pojedinih struktura katoličke Crkve, mračnog i korumpiranog dijela vatikanske kurije. Naime, latinoamerički pokreti formulirani kroz Teologiju Oslobođenja u Vatikanu od pojave nailaze na otpor kao „marksistički“, da ne kažemo komunistički. Papa Franjo kao „čovjek s terena“ pokušava promjeniti takav stav i reformirati Crkvu, ali znate kako vele – bolje da umre selo nego običaji. Sretno mu bilo.

Eurosong

screen-shot-2015-03-01-at-8-31-07-pm
Od Zagreba do Beča ima manje kilometara nego od Zagreba do Splita. I naravno, HRT (koju MI financiramo RTV pretplatom i porezima) zbog poznate situacije nije bio u stanju poslati ekipu, predstavnika niti ikoga u Beč na ovogodišnji Eurosong. U Beč! Pa majketi, pa bili smo u istoj državi! Nisam fan Eurosonga tim više što je to freak-show a ne glazbeno natjecanje, ali raja to voli. I dalje mi nije jasno kako se mogu imati milijuni za vanjske produkcije a nije moguće organizirati sudjelovanje i prijenost Eurosonga. To je valjda tradicija Radmanove Televizije Zagreb, koja je, pa jebemu mater, i tih osamdesetih bila članica Eurovizije!

Eurosong, koji inače ne pratim već godinama, ipak sam pratio i to putem twittera. Iz nekog razloga Eurosong je postao gej manifestacija. Beč je nakitio semafore sa istospolnim čovječuljcima, a mediji su fiksirani na priču oko bradate Conchite Wurst, gej prava, a naravno o muzici niti riječi. Čak je američki (amerikance inače apsolutno ne zanima Eurosong) GlobalPost napisao članak prema kojem je srpska natjecateljica Bojana Stamenov nova Conchita Wurst koja treba osvojiti prvo mjesto. Nada se i autor članka da će Bojana i Concita napraviti nekakvu suradnju u budućnosti. Naravno tu je i priča o svim teškoćama LGBTQ zajednice u Srbiji. Naravno, o muzici nema niti riječi.

Pobjedio je neki Šved čija je pjesma – a šta ja znam valjda dobra, iako gotovo svi kažu kako je Ruskinja Polina Gagarina bila bolja, ali – pa jebemu mater kako straight plavokosa plavooka Ruskinja, ej – Ruskinja, iz zemlje gdje je pederluk nezamisliv i na marginama zakona… pa kako sad može ona pobijediti? To otvoreno kažu svi mediji: pjesma ti je super, ali da nisi iz Rusije. Isti onaj GlobalPost koji je navijao za Srbiju kaže: „Ruska eurovizijska pjesma je o miru i jedinstvu. Znate, baš kao i njhova vanjska politika.“ Što bi reko naš narod: rugala se sova sjenici. I tako vam je to: Eurosong vam je politički-ideološki show. Sad su u modi pederi, za koju godinu ko zna ko.

Inače, jako me obradovalo to da su za Finsku nastupili Pertti Kurikan Nimipäivät, bend za koji sam prvi put čuo kad sam gledao dokumentarac „The Punk Syndrom“ (na HRT3 u neko doba noći, pa eto bar jedne dobre stvari gdje ide pretplata). Radi se naime o dečkima koji su mentalno retardirani i koji su oformili bend. I to pravi, iskonski, ljuti anti-anti-anti punk bend. Pravi punk i prava priča kako treba skrbiti o ljudima s posebnim potrebama. Žao mi je što dečki nisu pobjedili, ali oni su ionako prenormalni za Eurosong ekipu.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *