Kako je McDonalds instantno uništio Veliku Čekaonicu

U Slavonskom Brodu gradi se McDonalds. Vijest je to koja je naišla na dosta zanimanja mojih sugrađana, dovoljno da je prenesu svi (ili barem svi?) lokalni portali, kao i službena  facebook stranica Grada Slavonskog Broda (odnosno gradonačelnika). Iako bi se pravi komunist-marksist kao i pravi kapitalist-libertijanac zapitali (i to s pravom) kakve veze ima neki privatni fast-food pajzl sa (polu)službenim gradskim glasilom, moram priznat da je to prvoklasni PR event. Dali smo građevinsku dozvolu McDonaldsu! Jer McDonalds je ipak više nešto od običnog fast-food pajzla o čemu je zapravo i bit cijele ove đabalesku misli kako ćemo i dalje vidjeti dragi moj čitatelju. No prije mog viđenja McDonalds kulture (iako, možda je bitno za ovaj tekst napomenuti – nisam gledao film The Founder) još nekoliko lokalnih opaski. Prvo je to što, iako je vijest dočekana s podosta zanimanja, vjerujem da bi ta vijest odjeknula s puno više entuzijazma tamo u zlatno Ćaćino vrijeme prije jedno 10-12 godina nego sada kada Brod pati od nekog post-Detroitovskog sindroma. Slično je to kao s Europskom Unijom. Koliki god je napaćeni Hrvatski narod čekao svoju ulaznicu u svijet europske uljudbe, brate to je toliko trajalo da kad su nas napokon primili ljudi su na kraju mogli samo reć „fala kurcu“ (da prostite). Jer brate – Den Haag, generali, zelena svjetla, avisi, poglavlja, piranski zaljev, ZERP… to je toliko trajalo da kad su nas napokon primili na kraju mogli samo reć – ajde brate da je i ta Santa Barbara više završila. Da smo pak u EU ušli recimo tamo 2001. to bi bilo ja mislim Oluja 2.0. U 10 godina smo napravili sve! Ovako brate, nikad izaći iz te Velike Čekaonice. Na tragu te misli je i taj McDonalds. Da su ga napravili tamo neke 2005-6 to bi bio znak da smo od neke industrijske socijalističke prčije napokon ušli u svijet slobodarskog svijeta. Ovako kad ti je pola raje po Irskama i Njemačka, taj McDonalds ti i nije neka fora.

Drugi ovako zanimljiv fenomen je sama reakcija mojih sugrađana. Najveći krimen interneta je što je svakoj budali dao mikrofon u ruke. Pa svi misle da imaju što reć pa prave Jimbloge, imaju fejsove i tvitere, ali najgora stvar je zapravo što vidite da su ljudi zapravo jako loši i zločesti. I nepismeni, dakako. Kad gledate onda komentare na lokalna događanja onda s tugom čitate s kakvim ljudima dijelite životni prostor. Reakcija je svakakvih, ali ipak mi je najjača stvar kako ljudi i nakon gotovo 30 godina od sloma komunizma i dalje ne kontaju kako ovaj novi vrli svijet funkcionira. Tako se neka gospođa zajapurila da koji vrag mi pravimo McDonaldse kad nama trebaju vrtići i bolnici! Država d’uradi nešto! Tako me je prije par godina nasmijala isto reakcija jedne gospođe kada se, baš eto silom prilika, u relativnoj blizini gradilišta McDonaldsa iz ove priče zatvorio jedan super-market. Zatvorio se granap u dubiozi izmjena stotina vlasnika stotina trgovačkih lanaca – na kraju balade je trgovinu posljednji vlasnik proglasio nerentabilnom i metio ključ u bravu, pa sada na parkingu tog nesretnog Presoflexa/Metroa/Getroa raste trava iz asfalta. A jedna gospođa koja je izgubila trgovinu u kojoj je svaki dan kupovala kruh i mlijeko je zavapila: „Škandal! Trebamo ići pred Mjesnu Zajednicu da ponovno otvore trgovinu!“. Država d’uradi nešta!

Lično&osobno nisam neki ljubitelj McDonaldsa, iako ta franšiza ima neku neobjašnjivu hipnotičku karizmu. S druge strane moram biti iskren da relativno često i znam otić u taj nesretni McDonalds. Poslom sam relativno često u Osijeku i isto tako relativno često jedem u onom McDonaldsu u Drinskoj. Šta ja znam – zgodno mi je, imam gdje parkirat, a i ako sam baš u jakoj žurbi mogu auto naterat kroz onaj drive in pa daj mi odma da sažderem to sranje u autu. I iako znam da su porcije nikakve i da se neću najest i da ću ostavit brdo para, ali gotovo svaki put odem jest. Moj drug Strizibua je odlično dekonstrurirao McDonalds: kad uđeš unutra, onaj miris te već čini nervoznim i gladni ste i hoćete jest, da, da, pomfrit, Big Mac, njam, njam. I onda kad to sažderete, taj miris toliko zasmrdi da što prije moraš otić iz McDonaldsa, odma, odma – fuj! Ima nešto totalno kapitalistički-instat-giljotinski u tom. Znači nema Velike Čekaonice. Odmah, ali odmah dobiješ jest. Pojeo si? Bjež van! A danas vam je sve tako u instant kulturi. Hoćeš nešto? Eto ti odma, a sad razguli i traži nešto drugo!

Upravo je tako McDonalds razbio komunizam, tj. Veliku Čekaonicu. Naravno, ne mislim u doslovnom historijskom smislu, već na jednoj apstraktonoj ideološkoj razini. I claim, *snif*, that McDonalds destroyed Great Waiting Room, as we can see in Freudian analyisis *snif* and Lacan *snif* theory and leninist prinicples, I claim! Tj., kladim se da bi drug Žižek bio na tragu moje đabalesku misli. Najvjerojatnije ne, ali nema veze.

Komunizam je Velika Čekaonica jer u svojoj samoj biti ima taj eshatološki karakter čekanja tog besklasnog društva. Ok, sad smo u kurcu, jebiga, socijalizam je to, ali polako doći će besklasno društvo i vječno proljeće i svima će bit do jaja i mi ćemo pokazati da smo bili u pravu. I sve se u tom prokletom socijalizmu čekalo. Pukne ti cijev u stanu? Normalno, čekaš 15 dana jer u cijelom Dresdenu ima samo 2 vodoinstalatera – jedan radi lokalnom partijcu cijevi u lovačkoj kući, a drugi je normalno prebukiran. Zašto ih nema više? A burazere, zato što je većina ljudi utekla za bananama na Zapad, a ostali rade za STASI. Stoga čekaj. Oš kupit stojadina? Uplati pare brate i čekaj 52 mjeseca da dođeš na red u Kragujevcu. Ti bi stan? Napiši se brate na spisak u preduzeću i netko će te pozvati za 7 godina i dat ti ključeve garsonjere u Lenjinovom naselju. Daj mi kruva! Stani u red brate! Nema, al bit će. Stani i čekaj. Benzin? Nema brate, stani i čekaj. Litra krvi za litra benzina.

Sve se u tom prokletom komunizmu čekalo. I onda zamislite u finalu Sovjetskog Saveza, u zadnjim mjesecima postojanja, nakon što je narod 70 godina stalno čekao neki kurac, dođe McDonalds i u Moskvi otvori ogromni restoran. Prvi dan je došlo 30 hiljada ljudi! I da bi stvar bila još smješnija, naravno da su morali čekati u ogromnom redu na Puškinovom trgu kad ih je bilo mali milijon. Al zato kad su došli na red dobili su odmah burger. E, odmah! Ne čekaš ništa. Naručiš, platiš i dobiješ. Zato im i nije bilo teško dati trodnevnu plaću krvavo zarađenu u kombinatu za proizvodnju vojnih čizama s periferije Moskve za jedan šugavi McMeni. Dobiješ brate odmah! Mind blown!

Međutim u instant kulturi nema ćeifa. Kad čovjek nešt čeka, onda se brate ćeifa, a mi smo recimo baš narod koji voli ćeift. Možda se zato kod nas i taj komunizam dobro uhvatio. Uhljebiš se na poso brate i onda do penzije ne mrdaš. Dobiješ stojadina ma ima da te odvede 10 puta u Makarsku! U instant kulturi – brate jes konzumiro? Jesi? Razguli!

Davne 1988. otvorio se na Slaviji u Beogradu McDonalds i to je bio prvi Mek u istočnoj Europi što je u ono doba bilo jednako prvi Mek u socijalističkom svijetu. Beograđani su bili toliko ponosni da su recimo uljudbenoj braći Hrvatima to nabijali na nos. Kao eto mi ko lafo neka mittelojropa, a Mek došo u Beograd. Urbana legenda kaže da su Delije tamo krajem 80-ih pjevali Torcidi: „Mi imamo McDonalds, a gde je vaš?“. Ja sam u suton eseferjot bio dijete, al se sjećam da se pričalo o tome da u Beogradu ima McDonalds. I zamislite onda, djecu tamo iz neke provincije odvedu na ekskurziju u Beogradu, na Dedinju puste suzu za drugom Titom i onda pravac Slavija po dašak Amerike! A da da, nisu ih vodili na falafel nesvrstane braće Arapa, nego na Big Mac. Međutim, kažu da je McDonalds u Beogradu bio popriličan izazov za osnivače i rušitelje Velike Čekaonice. Naime, kako to kod nas biva jerbo smo mi balkanjerosi kafanski narod, ljudi su znali pojest i onda sjedit, pušit i srat po vlasti kako je red i običaj. Al nema toga u McDonaldsu. Jes konzumiro? Jesi? Razguli! Kažu da su u Beogradu obučavali osoblje kako da diskretno poteraju ljude nakon što su jeli. Šta sad ti tu imaš smrdit i trošit prostor. Razguli brate, konzumiro si!

Prije skoro 10 godina bio sam prvi put u Ameriki i otišao sam u Starbucks. Ne znam što se točno dogodilo, ali nakon što sam dobio kavu našao sam u autu sa papirnatom šalicom u rukama. Ti bi sjedio i pio kavu? Ma razguli! Pij kavu i radi! Pij kavu i vozi! Razguli! Prije nešto više od pola godine bio sam tako u Frankfurtu na Majci i otišao sam popit kavu u – Starbucks. Ponukam iskustvom iz Amerike, nisam se dao otjerat. A, ne! Sjeo sam, a kraj mene su sjedili ljudi i radili! Jedan je srko kavu i programirao, drugi je srkao kavu i nešto piskarao kao ja sada… nitko nije srao kako je država u kurcu i država d’uradi nešto! Znači to je kapitalizam i slobodno tržište. Najradije bi otišao u Mjesnu zajednicu i reko – vratite kafanu!

Kako već ranije rekoh ima McDonalds tu neku hipnotičku karizmu koju je teško objasnit, dal meću heroin u hranu pa navuku ljude ili blještave reklame vuku ljude k sebi kao ulične svjetiljke crne leptire. Sjećam se jednom prilikom tako, bili smo na maturalcu u Grčkoj. Došavši u Atenu, autobus je stao u neposrednoj blizini McDonaldsa, i onako jedno valjd 80% autobusa je odletilo u McDonalds kao da se đabe dijeli. Nije baš da je McDonalds nama Hrvatima bio neka nepoznanica, pošto je kod nas u zemlji od 1996.,  a epizoda u Grčkoj je bila, ako me sjećanje ne vara, davne 2001.  Pošto sam ja uvijek bio pošten čovjek kontrarevolucionar poveo sam svoju ekipu protestno u autohtni grčki fast-food pajzl koji se zvao Quick Pita, a koji je bio u suštini ko McDonalds samo s girosima. True story. Međutim sjećam se ja, davne 1996., pazite rat tek završio, nas žena u Zagrebu pita dal se u Brodu još puca (?!), mi teška poslijeratna sirotinja, a mater sestru i mene odvela u McDonalds. Ko da te sad Scotty teleportira na Enterprise, ne znam kako bih drukčije opisao. AMERIKA, BURAZERE!

Međutuoa, nije slučajno to bilo te 1996. Rat je u Hrvatskoj završio i država staje na svoje noge. Odma dolazi McDonalds. Odma. RTL i ostala sranja sa Zapada će tek doć kad se novi-stari-komunisti opet vrate na vlast, kakve li ironije. No 1996. McDonalds je u Zagrebu, čim se prestalo pucat, McDonalds je došao (iako je nas žena pitala dal se u Brodu još puca). Zašto ovo spominjem? Na tragu misli o hipnotičkoj karizmi McDonalds, pa i onoga s početka kako je to udarna vijest u nekoj truloj hrvatskoj provinciji poput Slavonskog Broda, McDonalds je definitivan znak mira i stabilnosti. Da, zvuči kao bullshit, međutim ima tu nešto. Neki tip je postavo „McDonalds teoriju o prevenciji konflikta“, znači neku totalnu neznanstvenu kvazi-analitičku teoriju (poput ovog mog o komunizmu kao Velikoj Čekaonici) koja u suštini kaže: države koje obje imaju franšizu McDonaldsa ne idu u rat jedna protiv druge! Taj ekonomist Friedman (a nije Milton, da se ne bi zajebali) sad to razlaže kako su to demokracije bla-bla-bla, stabilne zemlje i takve zemlje ne idu u rat. A ako imaš McDonalds franšizu onda si stabilna i demokratska zemlja. Zato i Brođani vole što se otvara McDonalds u Brodu. Jer smo napokon i mi neki stabilni i demokratski kurac, a ne neka prčija. A pošto Požega nema McDonlads onda im se možemo rugat, pa i otić šnjima u rat i pokorit ih, žene odvest u hareme, a muškarce da sastavljaju tenkove u Đuri. Ne kuže to Brođani svjesno, nego podsvjesno na nekoj freudovsko-lacanskoj razini, I claim *snif*.

No, da se vratim na teoriju prevencije konflikata zlatnih lukova. Pazite, McDonalds se u Hrvatskoj otvara 1996. Hrvatska i SR Jugoslavija se tada međusobno priznaju. Rat je gotov. Der Krieg ist vorbei! I mi sad normalno putujemo u Novi Sad na karađoletovu šniclu iako nas u Bajakovu bodu u oči plakati na kojima piše: „Operation Storm is pogrom“, a braća Srbi dolaze kod nas na more iako im mi tu i tamo gurnemo koji auto u Jadran s rive. Ali mir je, a faktor te stabilnosti je – McDonalds! Na tragu te kvazi ekonomsko-sigurnosne teorije valja istaknuti ovo: McDonalds u Europi još nije otvorio franšize jedino na Kosovu, Albaniji i Makedoniji. A imamo osjećaj kad bude grunilo na Balkanu da će baš tamo grunit! Znači nije da u tome baš nema nečega.

No s druge strane, jebiga, treba bit realan pa se sjetit da je slobodni svijet bombardiro Srbiju i Čačak iako su imali McDonalds, tako da ono, malo ta teorija onako skroz pada u vodu. Iz obijesti su onda braća Srbi razbili McDonalds kao personifikaciju zapadnjačke ekspanzije pa je Uprava beogradskog Meka bila primorana na zlatne lukove metit šajkaču kao znak srpskog patriotizma. To je kao u onom vicu kad je Albanac u Prištini tamo 90-ih sreo prijatelja Albanca sa šajkačom na glavi pa ga priupitao šta mu je to, a ovaj odgovorio – kosmodisk! „Kosmodisk?!“ „Da, kosmodisk. Otkad ga nosim, ne bole me više leđa.“ Možda je to sa beogradskim Mekom ono što vele – iznimka potvrđuje pravilo. Ali svejedno, kad god se ceo svet uroti protiv srpstva (tako poslije 1999., Mek su opet kamenovali kad je Amerika priznala Kosovo) Mek najebe jer je – personifikacija trulog zapada. Međutim, I claim, *snif*, McDonalds nije personifikacija trulog zapada – McDonalds JEST Zapad. True story.

I na kraju još jedna kratka znakovita opaska umjesto logičnog zaključka. Dakle, McDonlads dolazi  u Slavonski Brod. Slobodno tržište i kapitalizam napokon i trulom Brodu daju svoj seal of approval. Stabilizacija, demokracija i ukidanje Velike Čekaonice u Slavonskom Brodu gotovo 30 godina nakon pada komunizma (iako bolje da su napravili kakvu tvornicu, bolnicu ili vrtić, država d’uradi nešta!). No, što tjedoh reći. McDonalds se gradi na mjestu gdje je bila drvena čeka. Ne, ne radi se o lovačkoj čeki, nego se radi o mjestu gdje su tokom cijele godine bili smješteni prodavači i rezači ogrjevnog drveta. Znate ona ekipa s kamionima punim drva i onim smiješnim samohodnim cirkularima koji izgledaju kao da su ispali iz Mad Maxa. Otkad znam za sebe oni su bili tamo, tu je gradski lumpen-proleterijat dolazio i kupovao 3-4 metra drva da se ogrije oko kaljevih peći u svojim socijalističkim stanovima tijekom hladnih slavonskih zima. Bili su tamo od kod zna kad (stariji Brođani će znat) do prije mjesec dana. A onda su ih otjerali. Gradskom uredbom, akcijom komunalnih redara, šta ja znam kako – samo su došli jedan dan i rekli im – momci, razgulite. Posljednji relikt vidljivog socijalizma u gradu otjerao je McDonalds. Scary shit, a?

HAVE A NICE DAY AND PLEASE COME AGAIN.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditPin on PinterestDigg thisShare on TumblrPrint this pageEmail this to someone

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

One thought on “Kako je McDonalds instantno uništio Veliku Čekaonicu”

  1. Ha, ljudi u Brodu se bune na sve što je novo (uglavnom stariji i manje inteligentni). Dobar primjer su kružni tokovi, baba zove Dusparu u emisiju i kmeči kako hoće semafore nazad, to što se kroz grad proveze 17 puta brže to je nebitno jer koji klinac će nama kružni tokovi…

    Da se bar odmah kraj mekdonaldsa oće otvorit i Subway i KFC i sve te pizdarije pa nek prigovaraju budale ako hoće, bar će šačica ljudi imat pouzdanog poslodavca i u miru zaradit za “koricu kruva.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *