Petak je dan za metak

Znam da postoje razni putevi ka sreći
Al’ za zajeb nema puno vremena
Nema ni mjesta za mala maštanja
U gradu bez praštanja

Kao pravi zadnji papak
Kao snjeg u proleće
Kao Bosna bez mira
Kao usran bez papira
Kao uljez osjećam se

Zabranjeno pušenje: Ja nisam odavle
Album: Ja nisam odavle, 1997.

Petak je dan za metak, to svi znaju. Ko ga neuspije ispalit, a zna se ko, luzeri ko ja, onda petak provode luzerski. Razni su načini za provest luzerski dugo očekivani petak a ja sam eto to ublažio na najmanji mogući način pa sam otišao u kino. Tako da ću malo recenzirat šta sam gledao.
Vežite se polijećemo, a možda i nećemo.

War of the worlds (2005)
Redatelj: Steven Spilberg
E vako dakle odma da poćnem. Čito ja na vnukblogu da je film sranje pa reko ajd da ja pogledam film pa da mogu mirne duše srat po filmu. Kao što sam nasilu moro odgledat prvi dio Gospodara.
Dakle Rat svetova (prijevod je bio srpski) je film katastrofe elijeni napadju svi bježe, loš otac koji ipak voli svoju djecu iz prošlog mu razorenog braka i tako.
E sad dakle tu nema neke klasične priče zašto nas elijeni napadju već je klasična koljaža oni sisaju ljude i špricaju ih ko gnojivo po okolini a ljudi bježe. Klasičan scenario filma katastrofe iz 50-ih snimljen 50 godina kasnije. Dakle nema tu nikakve filozofije velike. Što je dobro po meni.
Uglavnom Tom Cruise je to men filno odglumio, a vjerujem da je film u kurcu gledat na kompu i ili TV-u već je kino tu bitan faktor pošto Steva voli te efekte. Naravno kino sa certificiranim Dolby soundom. Pa kad ono opali da se streseš pravo.
Znači film je ludilo za gledat u kinu. Puno ima krvi i tako Steva je to pomeni jako dobro snimio.
Scene kad vojska napada elijene je napravljen men prvoklasno. Ma film je pravo dobar za pogledat u kinu. Baš je loood.
Pravo se nabriješ kad ga gledaš ima i strašnih situacija, čak se čulo i dijete u kinu koje je u pola frke reklo: “Mama, jel me ti voliš?” Gwahahhahaha.
E pohvalna je i gluma kćerke lika Toma Kruza (Dakota Fanning). Djete je to pravo dobro odglumilo.
E sad Vnućko je imao opaske na neke nelogičnosti kao što je kad je opalio EMP a lik snima kamerom elijene. E pa Vnućko dragi, jes ti vidio da je to Sony kamera? E pa vala jest. Sony je otporan na trešnju, vlagu, udare VBR-a i EMP. To ti svako dijete zna u Japanu. Tako da je to i reklama za Sony bila mala.
Ja na prijevod nemam nikakvih zamjerki pošto je bio srpski a dobro su to meni Srbi preveli nema šta nije bilo riječi tipa sitnozor, al je bilo zato: “Ray, bre, nemožeš da se skrivaš! Bre!”
Uglavnom ako ne tražite filozofiju od filma nego koljačinu i dobre efekt, trk u dobro kino i pogledajte ovo.
Jedino je crnjak što je Tom Cruise preživio. Al imati će vjerovatno traume cijeli život.

Barbershop (2002)
Redatelj: Tim Story

A ‘black’ film with a soul. It can be done 
Kažu komentari na IMDB-u. S čime se ja mogu slobodno složit. Ovaj film sam dakle gledao na VHS-u, a uzeli smo ga u videoteci tako što smo vidjeli da je izašao i drugi dio pa smo skontali da je onda prvi dio morao zadovoljiti minimum kvalitete kad se krenulo u snimanje drugog dijela.
Barbershop iliti brijačnica po naški bi se mogao okarakterizirat kao crnački “Dim”.
Nije klasični crnački fil đe se psuje na sve strane, već je kao što su i gledatlji rekli: “Crnački film sa dušom”.
Radnja ukratko. Neki lik je nasljedio brijačnicu od ćaće koji to nasljedio od svog ćaće. Njemu se to neda radit pošto je posao nerentabilan, prodaje ga lokalnom mafijašu da bi onda skonto šta barbershop znači za loklanu zajednicu. To je mjesto okupljanja ljudi, gdje se razmjenjuju ideje, gdje se razgovara….
Nama je to možda i čudno za shvatiti s obzirom na našu kulturu kafana kao takvih okupljališta raje.
Solidan film. Pogledat ako vam se dadne. Malo za promjenu od klasičnih crnačkih filmova.

Cellular (2004)
Redatelj: David R. Ellis

Dobar film nekakve B-produkcije. Ubacili Kim Basinger da pokupe nekakvu gledanost. Ipak dobar je film. Pravo. Vidi se kolko su mobiteli značajni u današnjem svijetu.
Radnja ukratko. Neku žensku otmu neki likovi, ona sklepa telefon pokidani i slučajno nazove nekog lika na mobitel i on nju izvlači iz govana. Pa tu imamo korumpirane policajce, dobrog policajca koji treba u pemziju, trka u porscheu i nevjerovatno prisustvo Nokija u cijelom filmu. Obavezo pogledat.

Tolko od mene. Eto tri filma. Sva tri gledaljiva. Poprilično.

There will be no one to stop us this time!

Sarajevo, kristalna sećanja
Sarajevo, od blata i snega
otari mi inje sa očiju i cela
izađi iz mene, izađi iz mene 

Ekatarina Velika: Sarajevo
Album: S’ vetrom uz lice, 1986.

Rat! Rat je na sve strane ratuju svi i separatisti i oni koji oče i oni koji neće i svi su tu na sve strane i puca se i Jediji su tu i kancelara oteo general sad su svi u svemiru.

Tako nekako otprilike počinje ovaj Star Wars najnoviji treći dio Osveta Sita zove se čini mi se a možda i ne. Nije ni bitno kako se zove na kraju krajeva. Uglavnom bijo i ja u kinu jučer da pogledam taj film, reko sebi ako sam ih sve gledo što nebi ni pogledo ovaj a nisam ni bijo dugo u kinu a volim ja kino ako su stolice udobne. A u Apollu jesu.
I uglavnom tako kako je ipak otišo i ja u Kino da vidim taj film svi kažu da je dobar pa šta bi se ja na kraju pravijo pametan pa da ga ne pogledam. Ijonako sam jedan od rijetkih koji nije gledao Gospodare Usranova. Pardon, prstenova.
Film počinje klasično ono In a galaxy far far… kako već. I odjednom ona muzika (TA NA NA NA NAAAAA NA NA NA NA NAAAA NA NA NA NA NA) i veliki logo STAR WARS!!!! Ja se odma naježio. Jebiga seljak ostaje seljak štaš. I na kraju sam se naježijo opet kad su pustili tu muziku. Seljak i dalje ostaje seljak.
Uglavnom u filmu se puca na sve strane i to ono nabrijano pravo vidi se da je tu Đoka Lukas uparijo dve AMD mašine da mu to renderiraju jer baš se vidi da je to pravo nabrijano. Možda čak i tri!
Uglavnom puca se i to je dobro. I lijepo je prikazano pucanje. Nema šta. Ima malo neke romantike i sentimentalnih nekih, da ne kažem patetičnih trenutaka a i to je dobro. I ajd fabula je OK ono ipak je to sad razrješilo sve misterije jer je to ključni nastavak koji povezuje ove moderne s onim napušenim nastavcima sa evoksima iz 80-ih.
Međutim sad nešto srat kako je to genijalan film bilo bi pravo bezveze. Neću da pravim spojler (s-p-o-i-l-e-r) al ijonako svi znaju da je Anakin Skywalker Darth Vader. Prešo čoek na mračnu stranu. Prenelo ga. Al to je stvarno debilan trenutak u filmu.
Ovako je to nekako išlo:
SITH LORD: Anakine!!! Argha! Pređi na tamnu stranu! Tamna strana! Argh! To je super! Svaki dan svinjetine i litar rakije! Argh!! I ubijanje!! Argh!!

ANAKIN SKYWALKER: Neću. To nije dobro. Tako ne rade Džedaji. I ja jedem samo košer hranu…

SITH LORD: ARGHA! Hajde nebudi pička! Tamna strana te zove!!! Kill! Kill! Dođi! Dođi! Bit ćeš novi majstor za klanje! A kad se budeš okreto na užarenom pjesku kao prvomajski ćevap dobit ćeš i kul nacističko odjelo s prekidačima!

ANAKIN SKYWALKER: A nebi ja!

SITH LORD: Ajde pičko!!

ANAKIN SKYWALKER: Dobro, bit ću što god vi želite….

I tako je rođena legenda. Poprilično blesavo. Mislim stvarno. Kakav je on karakter. A bijo još i Jedi. Bezveze. Pikija kad su borgovi asimilirali nisu mogli u njemu ubit volju za životom i razum. A ovog prekrenili zbog kul odjela i litra rakije. Bezveze.
Ali eto sve u svemu film je dobar, dapače i odličan, nemože se tu ništa zamjerit međutim bilo je tu po blogovima i internetu proljeva da je to genijalno super ekstra straobalno mikelanđelovski napravljeno sranja folovi golovi. Load of crap. Film je super, isplati se izgubit dva sata ma čak ga i dva put pogledat al nije sad nešto što smo čekali 30 godina. Barem ja nisam. Al dobar je pravo. Pogledajte. Svakako.

I nemojte preć na tamnu stranu. Ma kolko god bilo vruće.

Četvrtak

je dan za dokumentarce, to svi znaju. Kako u ljetnoj šemi hateveja nema ništa, vjerovatno zato što je Đelo Hađiselimović zaboravio nešto odabrati prije odlaska na urlaub.
Sreli se James Bond i Đelo Hađiselimović u birtiji i predstavljaju se jedan drugome:
007: Bond, James Bond
Đelo: Đelo Hađiselimović, odabrao Đelo Hađiselimović

I tako Đelinim propustom morao sam prionuti DivX rješenju i odma pogledati dva dokumentarca;

Fahrenheit 9/11
Redatelj: Michael Moor
USA 2004

Najgledanij dokumentarac, a i jedan od najgledanijih filmova ove godine u američkim kinima. Priču svi znate, naš debeljuškasti Don Quijote, Michael Moore, poznat još izBowling for Coloumbine ovaj put se obračunao sa najomiljenijem predsjednikom svijeta, mr. Geroge W. Bushom jerbo mu je ovaj na nekoj konferenciji za novinare reko: “Get a job!”
Priča počinje opšte narodnim veseljem pobjedom demokratskog kandidata, dotadašnjeg potpredsjednika USA gospodina Al Gorea.
Ali, vidi vidi, zec se divi, pa to nije čovjek živi… Neko je na FOX-u reko, Bush je pobjedio. Malo su se onda natezali, pa su bili tu i nekakvi elektorski glasovi u pitanju, pa nestali neki listići i na kraju su suci Visokog suda odlučili da će sin njihovog starog kolege George Busha seniora postati predsjednik. I eto, tako, u zemlji koja se dići najdužom demokratskom tradicijom, predsjednik je odabran odlukom sudaca. I toliko o politici: For the people, from the people, by the people…
I onda došo Buš na vlast, malo malo išo na godišnji, bum došli arapi porušili WTC, pa su malo rokali po Afganistanu, pa po Iraku i tako.
Uglavnom Moore Amerikancima pokazuje vezu između saudijske kraljevske obitelji, Bin-Ladenovih, Buša senijora i nekih multikorporacijskih tvrtki. U biti, ništa što mi već nismo znali.
Ovaj dokumentarac se ne može svrstati među klasične dokumentarce, tipa BBC-ijevih koji su isključivo namjenjeni raji IQ 100+. Ali, Moore je svoj patriotizam pokazao u ovome filmu, i kao dobar poznavaoc propagandnih metoda, ovaj film je namjenio svekolikoj raji, najviše amerikancima gdje ono pokušava ciljanu publiku šokirati i daje im jasnu poruku da Busha na predstojećim izborima treba un-instalirati s vlasti.
Dokumentarac je OK, iako ne spada u domenu onakvih na kakve sam ja navikao, ali bitno je da je Moore postigao svoj naum, a to je da ga predstavi i napravi razumljivim za avarage Joea.
Da sam ja radio dokumentarac, to bi vjerovato bilo u jedno 3-4 nastavka po 2 sata gdje bih počeo ab ovo, od rušenja željezne zavjese, politike Buša senijora i tako.
Definitivno pogledat ako imate dva sata vremena za odvojit.

Vidimo se u čitulji
Redatelj: Janko Baljak
SR Jugoslavija 1995

Vidimo se u čitulji je svojevrsna dokumentarna adaptacija Rana. Tj, obrnuto jer su “Rane” snimljene tri godine kasnije.
Ovo je priča o kriminalu u Srbiji, točnije u Beogradu. Srbija je pošteđena ratnih razaranja, ali ne i kriminala. Dinar je devalvirao u vrijednosti od 313 milijuna posto, mladi su emigrirali a oni koji su ostali nisu željeli da ih more glađu kao njihove starce, pa su se bacili u kriminal: brdo para, dobre žene i zajebancija. U Beogradu je tih godina zapljenjeno oružja dovoljno za naoružanje nekoliko divizija.
Mladi od 15-30 godina, prepoznatljivi po tome što imaju jedno 5 kila zlata oko vrata, izbrijanih glava, i po tome što nose trenerku ispod rifli, naoružani tetkama (TT, 7.65) ili škorpijonima postala su svojevrsna elita Beograda.
I tako, vidiš sranje kako je vladalo u Beogradu, hvala bogu nikad kod nas tako nešto. Za vrijeme snimanja filma, trojica aktera su poginula (završila u čitulji). Definitivno pogledat, jer se tu tek realno vidi da Srđan Dragojević u Ranama nije napravio SF priču, već je realno opričao stanje tih godina u Beogradu. U filmu se pojavljuje i famozni Arkan koji je par godina poslije isto završio u čitulji.
Također treba pogledati Do koske, film sa istom tematikom, a priča se vrti oko sukoba nove generacije i old schoola.

Obećao sam da ću kada završi anketa napisati post o Sarmi i Filovanoj paprici, ali eto to odgađam do daljnjeg vjerovatno do nedjelje koja je najbolji dan za kulinarsko-filozofske proljeve.

Vsak ima pač svoje “južnjake”

Danas sam napokon smogo vremena da pogledam najgledaniji slovenski film svih vremena “Kajmak in Marmelada”. Film je s razlogom najgledaniji slovenski film svih vremena. Jedna lijepa i topla priča začinjena pravim Đurinskim humorom. Jednostavno zakon.
Film je začinjen scenama preuzetim iz bosanskih viceva, a scena koja me je najviša nasmijala je slijedeća:
Božo (Đuro) praši tepih na balkonu. Na susjedni balkon izađe nadrkani komšija slovenac koji mu počme srat a svi ste vi isti, ubijate se, kradete… A gore na balkon izviri drugi komšija i brzo se prodere ovom: “A vi kradete more!” i brzo pobjegne nazad u stan. Jebeno.
Jedini slovenski film koji sam gledao prije “Kajmaka” bio je “Outsider” koji je do Kajmaka glasio kao najbolji slovenski film. Vjerovatno zato što se i ovdje priča vrtila oko Bosanca u Sloveniji (samo 1980. na početku kraja YU). Kolko se sjećam, a ima sigurno dobrih 5-6 godina da sam gledao taj film, film je bio OK, ali nekako slovenački sterilan.
Uglavnom definitivno preporučam Kajmak i Marmeladu svima da pogledaju.

Zgoda s pumpe: Idem danas kupit cigare, ulazim idem prema pultu kad se onaj ludi pumpađija dere na nekog lika koji je na kasi:
“A, šta’s ti neki ZEC?!”
Dođem do blagajne i skužim na pultu Durexe one Elite
“Ma de, kupovo bih ja samo jedan kad bi mogo” – prozbori ovaj tiho
“A, ONDA NEMOJ NI JEBAT!!” – prodere se pumpađija da su ga čuli u Doboju.
Lik onako brže bolje pobjegne u svoju Alfu 156 1.6 Twinspark djetelina (nek Vnućkoobajašnjava šta znaći djetelina s četir lista na alfama). Naravno da sam se moro navirit u auto da vidim “lovinu”. Neki slatkiš od curice, prava bombona.
Uđem u auto i preporučim Kreši da ih prati kad se rastanemo ako ima kakve voajerske prohtjeve za zadovoljit.