Kroz planine odjekuju krici

Onomad sam završio na koncertu Marka Perkovića Thompsona, u vremenima kad je bilo normalno pjevati pjesme gdje su bili smješani premijer, predsjednik i nekakve tamne ptičurine al nebitno to sad. Onda su mi ovako dvije stvari zapale za oko. Prva stvar je bila količina, takozvane izgubljene mladeži oliti omladine u crnim majcama koji su ekstatično pjevali “kroz Ljubuški kamioni žure, voze crnce Francetića Jure”, a uz njih babe koje su dizale desnu ruku u Herr Flick modu uzvikujući “Za dom spremni”. Tada sam zaključio da ekstremna desnica okuplja infanitlnu mladež u crnim majcama, a ekstremna ljevica infatilnu mladež u nešto šarenijim majcama. Odprilike jednako polupismenu.

Druga stvar koja mi je zapala ovako za oko je Thompsonov Band. Jebote, malo bandova ja koji prže rokericu kao MPT Band (il kako se već zove).
Na Strizyev nagovor skinio sam posljedni album MPT-a, “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Preslušao sam ga ‘nako ofrlje došavši do zaključka da Marko i dalje krešti dok pjeva i da njegovi kompozitori i dalje kradu dijelove stranjskih pjesama. I tako je folder s novim albumom ostao zakukuljen u dubinama mog diska. Jednom kad sam filovo mp3 player čorbom, nabacio sam i taj folder na mp3 player, ‘nako da se nađe.

Elem, krenem ja tako s fakulteta jučer ka kući, više mi dopizdilo slušat i Rebel meets Rebel i aaA Dernek Aaa playlistu i opalim Thompsonov album, pa nek svira.
Kad odjednom “Prodali su naše snove, Judini sinovi”. Mislim si ja, jebli oca svog. Kad odjednom opali “Kralje Dmitre Zvonimire!! Kroz planine odjekuju krici!!”, a prži rokerica pravo dobra.
Sjetim se onda kako sam čitao jednom na blogu najpopularnijeg hrvatskog kvazinovinara Matije Babića, koji je svojevremeno otkrio toplu vodu da Markan nekad otpjeva i pokoju ustašku, kako usprkos svemu što on misli o Markanu, on ima jebačku produkciju u rangu Metallice.
Ma jebo Metallicu kako ovi prže, kažem ja!
Meni se tako svidila ova stvar da sam navio na 25 jačine (to je jako puno na Creatovim playerima, dolazi do krvarenja iz ušiju) i nako šetao a u meni se počeo rađat neki domoljubni naboj. Jebo me svako ako me nije skoro ufatio ustašluk.

Šalu na stranu, al novi album mu je dobar. I to poprilično dobar. Usprkos tome što meni ne leži Markovo stil pjevanja (dinaridski heavy-metal) i što je dosta dijelova neofirno pokradeno. Usprkos svim kontroverzama oko Thompsona ovim albumom je napravio dobar proizvod.
Svakako je dobro što će ubaciti hard rock element među svoju ciljanu publiku koja u globalu, kako Edo Maajka kaže, sluša domoljubne pa presječe s cajkama.
Ne bi bilo loše kada bi se njegova ciljana publika od hardore ustašluka preusmjerila ka nekom pitomom domoljublju. Pa da mašu sa zastavicama Hrvatske i EU.

Samo za odlikaše i oni koji to namjeravaju postati:
DOWNLOAD SEKCIJA
MARKO PERKOVIĆ THOMPSON – Kletva kralja Zvonimira

Nema Tito, ima Boga i nova nafaka

Zabranjeno Pušenje: Hodi da ti čiko nešto da

Ima jedna trafika na Grbavici koju ja besprijekorno volim. Osim što je tamo moguće kupit sve moguće tiskovine s prostora ex-YU i sve moguće iole važnije tiskovine iz ostatka svijeta, tu je nezavidna kolekcija žvaka, duhanskih proizvoda i naravno nezaobilaznog trafikantskog izdavašta.
Uglavnom za, eto već današnji dan (16. studeni) je najavljen izlazak novog albuma Zabranjenog Pušenja – Hodi da ti čiko nešto da, a ja sam ga već kupio 15. na istoj trafici (oriđiđi dupli CD se prodaje na kiosku za 7KM). Inače ovaj sistem prodaje novih albuma je, koliko ja znam, prvi primjenio Bajaga s albumom “Šou počinje u ponoć”. Kad razmislite to je na Balkanu zapravo najbolje što se može napraviti. Naime, ako pošaljete CD u music shopove, napravit ćete znatno manji tiraž, album će biti mnogo nepristupačniji zbog cijene (cca. 100 – 130 KN odnosno oko 20KM u BiH), a ako prodajete dupli CD na kiosku za 7KM sjebali ste i pirate koji za dva CD-a u pravilu traže 10KM.
Zarada veća, veći tiraž, manje piratluka, ljudi imaju originale… ma đe ćeš bolje.

Zabranjeno Pušenje je bend koji ja slušam od svojih najranijih rokerskih dana (mlad, nadobudan i masne kose). A i kad sam došao u Sarajevo puno mi je njihov rad pomogao u savladavanju sarajevskog žargona.
Ali hakija, nikad neće sa Bara, sa Bara se niko ne vraća…. Nikad nisam mogao skontat šta su Bare dok nisam ovdje došao. Pa groblje, šta bi bilo.

Uglavnom, album jel. Pa eto stigao sam samo preslušat jednom album. Album je prije sličniji predzadnjem “Agentu tajne sile” nego zadnjem “Bog vozi Mercedes” koji je po meni jedan od najboljih albuma Zabranjenog Pušenja. Po meni nije ni do koljenaMercedesu, al opet meni ni taj album nije odmah legao već par godina kasnije.
CD je inače, kako sam gore naveo, dupli iliti dvostruki. Disc 1 se zove Se kličem Mujo, a disc 2 Se kličem Suljo.
Pa eto al uglavnom daleko da je loš. O to svakako ne. Međutim morat ću ga pozornije još koji put poslušat da bi stekao iole kakav obejktivan dojam.
Naslovna stvar, koja se već mjesecima vrti po svim mogućim radio i TV stanicama je“Nema više”, pjesma za koju je riječi napisao bh književnik Nenad Veličković a zorno opisuje trenutnu situaciju u BiH. Kao da ste upalili dnevnik na FTV-u ili BHT1 ili kako ja popularno zovem bh dnevnike – Suicide Daily.
Nema više je inače, osim što je naslovna stvar novog albuma Zabranjenog Pušenja, ujedno i naslovna pjesma novog filma Jasmina Durakovića “Nafaka” čiji je soundtrack radilo upravo Zabranjeno Pušenje. A i Nafaku, koja igra u sarajevskim kinima, namjeravam uskoro pogledat.

Razveselila me još jedna numera na albumu, a to je obrada pjesme Arsena Dedića “Takvim sjajem može sjati”. Arsen se pojavljuje na album kao gost i to kao dirigent i aranžer gudačkog kvarteta na upravo tvoje pjesmi. Inaće ovu pjesmu je u duetu Arsen jednom pjevao sa Borom Čorbom Đorđevićem.

Uglavnom, evo opet male download sekcije, opet samo za odlikaše:
Zabranjeno Pušenje – Nema više.mp3
Zabranjeno Pušenje – Takvim sjajem.mp3

Zabranjeno Pušenje – Nema više (spot)

Sada kad nismo mi mladi ko nekada….

Ima stvarno čudo dobrih blogova u ovoj našoj domaćoj blogosferi i ja ih stvarno kad smognem vremena pratim ih kolko mogu. Al na to ću se vratit kasnije.

Kako sam uveo kablovsku, jedino što zapravo gledam na TV-u je Discovery channel – volim gledat one lude bajkere, pa onda onu dvojicu razbijača mitova i onog ludog švabu forenzičara što puši lulu i kopa po Hitlerovim kostima u Moskvi.
Al eto s vremena na vrijeme, nekad neko i navrati kod mene pa onda nije stvarno red gledat TV pa pustim jedan od muzičkih kanala da svira u pozadini. Kako imam stari TV koji ima mjesta za samo 15 kanala, nisam trošio jedno mjesto da bih umemorirao MTV Adriu koja je baš ubersmeće, al stavio sam zato Balkanmediu (začudo, al dobre mjuze) i Braću Karić (očekivano, narodnjačko ubersmeće). Pa onda šaltam ovisno o situaciji. Ako pijemo kavu, svira Balkanmedia i neko od ovih novih urbanijih likova tipa brčaka Ede Maajke, konjičanke Irine, zagrebačkog Elementala ili srpskih Flamingosa. A ako se možda malo i zarakija onda ide stari slogan – Ako vam je uzak čmarić, tu su braća Karić i onda čekamo Anu Nikolić i Romale Romali.

Nedavno sam skinio LET3 i Bombardiranje Srbije i Čačka koji sam po sebi možda i nije neki album al zato meni ima jedna moćna pjesma, koja ima još moćniji spot.
Dijete u vremenu. Neki lik s rejbankama bari neku izviđačkinju (to je fimejl izviđač) i onda ona ode s nekim likom što vozi kabriolet Fiata u pizdu materinu i onda taj lik plače u striptiz bar-u i pjeva “Sada kad nismo mi mladi ko nekada, dodji da ostarimo zajedno!”
Onda na kraju oni lete u nekom avionu i pilot se žvaljeka s njom i svašta nešta.

I neki dan smo imali dernek, i prije derneka kad smo jeli home-made burek (dakle ja još nisam navalio na viskač) gledamo Balkanmediu i Let3 i neko priupita: “A jel ovo obrada neka?”
I sad prava rasprava, kad kažem prava, onda i mislim prava – sve argumenti frcaju na sve strane ma pravo šta da vam velim. Zaključak – to je neka rokerska stvar iz osamdesetih.

Trijeznimo se mi sutra dan i naravno svira braća Karić (pazi sad logičkog obrata – na derneku Balkanmedia, a na triježnjenju BK) i odjednom car Šaban Šaulić u fazi kad je nosio periku iliti tupe (ili kako bi moj jedan vrli jaran rekao “dok se nije ošišo”) i pjeva:“Sada kad nismo mi mladi ko nekada, dodji da ostarimo zajedno!”
Nemreš belivit. Let3 je od narodnjaka napravio moćnu stvar! Eto šta je jebeno s nama vućkovom generacijom. Rat nas sjebo.

Jedan lik, sedamnaestogodišnjak, nazvao kontakt emisiju za djecu koju vodi Kike (bosanski pandan Cmrku) i kad ga je ovaj pitao kolko imaš godina ovaj mu reko“dvanest”. Kaže njemu Kike “pa zvučiš mi dosta starije” a ovaj mu na to mudro odgovori “jebiga, rat me sjebo.”

Uglavnom kad su se kockice posložile, sjetim se jednog posta koji sam čitao na Herostratovom blogu:

Za svo vrijeme priče, muzika je uredno pronalazila svoj put od zvučnika prema eteru. Iako stišano, sasvim razgovijetno su se čula obrada poznatog narodnjačkog hita…

“Saaad, kada nismo mi mladi k’o nekad, dođi da ostarimo …zaaajedno”.

Baš kad je Andrija V. želio krenuti prema mjestu koje je policajac pokazao, strepeći pri tom od onoga što dolazi, odjednom začuje – Stani!!! Ukopa se Andrija u mjestu. Što se događa?

– Stani jebemti – nestrpljivo će policajac a onda polako počne dizati ruke, smiješak velik kao kuća ozari mu blistavo lice pa polagano, ispočetka nesigurno a onda sve jače počne i on pjevati.
– …da ostaaarimo…zaaajednoo!!!! Pa gdje me nađe gospodine Andrija jebem li ti selo materino. Šabajn Šaulić. Legenda. Ovi današnji pjevači…Šako Polumenta i slični, sve je to boza prema caru. O jebemti đe me nađe – opet će policajac a veseli titraj nije mu silazio s lica.
Strah je i dalje obavijao Andriju kao nevidljivi plašt. Znao je da ovo nije kraj njegovim mukama, da se i iz ovakve situacije svašta može izroditi.
– Gospodine policaj..- pokušao je Andrija.
– Šuti jebemti – rezolutno će policajac sveudilj mašući rukama i tapkajući nogama u mjestu. Legendooo!!!!
Kad je pjesma završila, policajac je ponovo nabacio svoj oštri pogled kobca na lice pa se zapovjednim glasom obrati Andriji:

– Vozi. Vozi jebemti. Spasio te car. Ali pazi drugi put. Imat ću te na oku, znaš.

Link na čitav genijalni post.

I tu se sad nekako treba povezat uvod s početka posta.

Samo za odlikaše:
DOWNLOAD sekcija

Šaban Šaulić – Dođi da ostarimo zajedno.mp3

Let3 – Dijete u vremenu.mp3

Let3 – Dijete u vremenu (spot) v.1
Let3 – Dijete u vremenu (spot) v.2

Grupo americana, rock’n’rolla mexicana, technica Leningrado – singer Jose Pelicano!

Kada bi mene netko pitao tko je najbolji band na svijetu ja bi mu vrlo jasno odgovorio – Leningrad Cowboys. U klasi najbolji dodao bih još Purple, Straitse i Megadeth kao najjače. Možda još pokoji al’ nema veze.

Leningrad Cowboys je bend koji dolazi vjerovali il ne ali iz zemlje ovogodišnje pobjednice Eurosonga – Finske. Hard Rock Hallelujah! A mi Hrvati bi na to odgovorili: Afrika Paprika!
Leningradsi su hrvatskoj publici vjerovatno poznati po genijalnom Kaurismakijevom filmu Leningrad Cowboys go America. IMDB ovđe, što bi Vnuk reko’.
Kratka radnja filma je… dakle Leningradsi su band koji po tundrama sviraju nekakvu nedefirniranu vrstu muzike i u želji za slavom odlaze u USA nebili tamo bili slavni (“Amerika kupuje svako govno pod zlato”).
U New Yorku ih preslušava agent koji ima ured u trošnoj šupi. Nakon što ih je preslušao toplo im preporuča da odu u Mexico svirati na svadbu kod njegovog rođaka pošto to u USA ne prolazi (“Mi ovdje imamo Rock’n’Roll”). Vladimir, prepredeni manager kupuje knjigu s notama koju daje članovima benda (“Have you ever heard of rock and roll?…Study ‘dis book!”)
Uglavnom tako oni putuju do Mexica svirajući po kafanama rock’n’roll, balade o lenjingradskim kaubojima po country barovima (“ali samo zato što je Kenny Rogers otkazao!”). Čak i na tri dana završe u zatvoru jer su htjeli bez dozvole pokopati svog mrtvog basistu kojeg su dovukli iz tundre (“Povedite Pekku… neka i on vidi svijeta”)
Mislim da je nepotrebno napomenuti da su na kraju u Mexicu dospjeli na Top Ten.

Prvi CD na koji sam ja nabasao bio je Live In Prowinzz (koncert u Seijnajokiju – Finska dakako) i moram priznat da mi je to i dan danas jedan od najboljih live koncerata koje sam slušao. Imao sam ih i priliku slušati nekad 1998. u Frankfurtu. Live of skroz.
Uglavnom od nabavke prvog CD-a kasnije kroz godine zadatak mi je bio nabavljati njihovu diskografiju što je više manje bilo uspješno.
Nekoliko puta su mjenjali postavu, uspješno se nosili s trendovima, ali nikada ne odudarajući od svog svojstvenog stila.

Jedinstven imiđ (šiljate kose & cipele – odjela & tamne naočale) napravio ih je jedinstvenim bandom u svijetu.
Najslavniji trenuci i najbolji projektu vezani su za suradnju sa slavnim zboromCrvene Armije. Veliki koncert Total Balalaika Show (1993) na glavnom trgu u Helsinkiju okupio je kompletan zbor, orkestar + plesače zbora Crvene Armije (koji su btw. svirali čak i papi). Naravno s koncertom nije završila suradnja… jedan od njihovih boljih albuma (ako ne i najbolji) – Go Space napravljen je u suradnji opet sa zborom Crvene Armije, a snimljen je i studijski album pjesama odsviranih na Total Balalaika Showu (Happy Together).

Korisni linkovi:
Officijelni sajt
History & Highlights
Leningrad Cowboys na wikipediji

Nisam htio više dužiti na biografiji, ionako današnji post nije trebao piti o Leningradsima već o zdravstvenim institucijama i autoprevoznicima iz Doboja, međutim pod ruke mi je došao najnoviji uradak ove legendarne grupe.

Dakle novi album se zove “Zombies paradise” i što je tipično za Leningradse…. ne može se porediti ni s jednim prijašnjim albumom. Komplet album je obrada stranih evergreen hitova (kao prijašnji albumi; “We cum from Brooklyn”“Happy Together” i “Mongolian Barbeque”). Dok je “Brooklyn” bio tipičan hard rock početka 90-ih kada su harali Gunsi, “Happy Together” je bio grandiozan projekt s najboljim muškim zborom na svijetu, dok je “Mongolian Barbeque” imao elemente elektronske muzike koja je tada bila popularna (kraj 90-ih).
Zombies paradise po soundu odma govori da je to finski bend. Da nisam znao da su ovo Leningradsi sigurno bih pomislio da je ovo novi Nightwish (novi Nightwish bez Tare).
Tipični sjevernjački gothic zvuk (na kojeg se na kraju krajeva i fura Lordi) sada je soundtrack Leningradsa.
Zadnje dvije stvari na albumu su Happy Together (The Turtlles u originalu)… verzija nova (2006.) i verzija stara (1993. il 1994.).
Samim time su htjeli pokazati publici koliko su evoluirali.
Procjenite sami.

Leningrad Cowboys – Happy Together (2006. version)
Leningrad Cowboys – Happy Together (original version)

Country početnica

Gore je komotno mogao stajati i naslov “Najbolje country pjesme #1”, kao što sam onomad napravio sa šokačkim pjesmama:
I tako to krene… (Najbolje šokačke pjesme #1)
Sve prave su ljubavi tužne (Najbolje šokačke pjesme #2)
Međutim vrlo je upitno hoću li ja nekad u budućnosti napraviti dio drugi i ostale dijelove tako da sam zamislio ovo više kao recimo malu početnicu. Za ljubitelje Countrya i one koji će tek postati, kao što je govorio onaj simpatični bradati debeljko na HTV-u prije bruku godinu.
Zašto Country? Da se ne ponavljam opet… izvolite pročitat. Ako ste zaboravili. Ili niste nikad ni pročitali.

Daklem ovo je zamišljeno da nakon što pročitate ovaj post, fino svi upalite DC++ (a hvala Bogu većina čitatelja iz RH vjerujem ima T-Lopovov maksadeesel), poskidajte stvari, ubacite CD, zapalite Neru i onda slušajte taj CD do iznemoglosti. U autu, na poslu, na ulici, na WC-u, u sudnici Haškog tribunala… gdje god da se zateknete. Pa eto mislim da nebi bilo zgoreg da započnem.

1. Ruby Don’t Take Your Love To Town
Text
Kenny Rogers je legenda country muzike tolka velika da si je na licu istetovirao “Volim country više nego maminu sarmu” i to na srpsko-hrvatskom jeziku dabome tako da stalno nosi bradu da mu se ne vidi ta tetovaža.
Ova pjesma je jedna od najmorbidnijih pjesama uopće.
Lik se vratio iz “crazy asian war”, na umoru je, paraliziran je a žena mu odlazi tražit druge muškarce u grad a on ju moli da se strpi da on umre. I kaže da bi uzeo pištolj i ubio je da mu noge nisu polomljene i paralizirane.
Moderni kauboj, ja kažem.

2. Me & Boby McGee
Text
While Boby sang the blues… ovo je zakon stvar samo što su mi malo nejasne neke stvari tipa… ajd kad je pjeva pokojna Joplinka, ali kad pjeva Kenny Rogers, ispada kao da je on peder. A znamo da pederluk i country ne idu zajedno. Bog kažnjava one koji spajaju pedere i country.
Prije par dana smo baš raspravljali o tome kako su snimili neki film o dvojici kauboja pedera i kako to nije u redu da tako ljudima uništavaju dječake snove. A drugarica jedna moja reče, feministkinja inače požestoka: «Yeeeeaaah! Razbijaju se stereotipi! Šta fali tom filmu?»
Mislim da je i suvišno da napomenem da je pala par sekundi nakon toga sa stolice. Božanstvena intervencija.
No da se vratim na pjesmu. Ja i Boby McGee putovali kroz Ameriku, ljubakali se i tako to. Dobra pjesma.

3. Jolene
Text
Evo jedne za mene bar «kurcopaćeničke». Dosta više samo pičkopaćeničkih. Svi znamo da je sisata Dolly majka i božica countrya. A ova stvar je moćna pravo jerbo iako Dolly ima velike sise, k tome i zna pjevat. I to dobro. To u današnjim «Pink» produkcijama nećete naći. Jok.
O čem se radi dakle ovdje? Izvjesna Jolene hoće uzet muškarca od Dolly. Ona ju preklinje da to ne radi.
And I can easily understand/How you could easily take my man/But you don’t know what he means to me, Jolene
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene/I’m begging of you please don’t take my man/Jolene, Jolene, Jolene, Jolene/Please don’t take him just because you can

4. Stand By Your Man
Text
Naj antifeminističkija pjesma na svijetu! Kad pičkopačenička bojna krene u pravi rat s pravim tenkovima, sa megafona će oriti ova stvar.
Ako voliš svog čovjeka nećeš mu zamjerit neke sitne gluposti. Recimo kad zapiša dasku ili popije cijelu plaču. Dabome.

5. Highwayman
Text
Da se okupe Platon, Niče, onaj lik iz Dream Teatra što piše riječi i Marko Perković Thompson bolje riječi ne bi zajedno mogli smisliti. Filozofskije. Najfilozofskiji tekst na svijetu, a i šire.
Kada su smisli jednu od najboljih country stvari nisu znali koga bi angažirali da to otpjeva. Pa su onda uzeli sve najbolje jahače country apokalispse.
Cash, Jennings, Kristofferson, Nelson. Đe češ ga bolje.
O liku koji je bio hajduk, pa ga objesilo. O mornaru kojeg je ubilo jedro, o građevinaru koji je upao u živi beton brane i na kraju o kapetanu zvjezdanog broda koji je došao do druge strane.
I fly a starship across the Universe divide/And when I reach the other side
I’ll find a place to rest my spirit if I can/Perhaps I may become a highwayman again/Or I may simply be a single drop of rain/But I will remain/And I’ll be back again, and again and again and again and again..

6. Mama Don’t Let Your Babies Grow Up To Be Cowboys
Text
Mislim da naslov sve govori. Majke moje pazite šta radite od sinova. Nije lako voljet kauboja.

7. Crazy
Text
Pičkopačenička jedna. Lud sam. Lud sam za cenzura.
Al fina stvar svakako.

8. Raw Hide
Text
Jake i Elwood Blues ulaze u lokal koji se zove Bob’s Country Bunker. Elwood pita konobaricu kakva se vrsta glazbe ovdje pušta. Ona mu odgovara: «Both kind! Country and Western!»
Vjerujem da ste svi gledali Blues Brothers, ako niste, pokrite se od sramote i trk u vidoteku a pošto je to postar film onda trk na neki torrent i skidajte.
Cijeli band «Blues Brothers» dolazi na binu koja je zaštićena «chicken wireom». Počinju svirati standardi repertoar kada ih pobješnjeli seljačine počnu gađati flašama i pepeljarama. Jake i Elwood se dogovaraju šta da sviraju i počinju sa «Raw Hide», temom iz neke prastare western serije s kraja 50-ih.
Uglavnom cijelo večer sviraju samo dvije stvari. Stand by your man i Raw hide. Publika je zadovoljna. Ali Good Ol’ Boys nisu… pogledajte uostalom film.
Seriju Raw Hide nikad nisam ni gledao, a da vam pravo kažem nikad se nisam ni obazirao na same riječi teme iz Raw Hide. O kauboju koji goni stoku uglavnom.
Ali stvar je zakon. Baš i zbog samog filma Blues Brothers i zbog nekog sadističkog ritma i pucanja biča kroz pjesmu.

9. Čovek za koga se udala Buba Erdeljan
Text
Vjerujem da postoji sada konfuzija među čitateljima. Odakle pobogu jedna Balaševićeva stvar u country kompilaciji? E pa i ovo je country stvar… kako god da ga uzmeš.
Balaš je u Bačkoj Palanci svirao negdje s bendom, došao mu lik neki za stol i skontalo se da se neka njegova draga udala za kretena. Motiv sličan iz Čorbine: «Kad sam prvi put išao u Pančevo..»

10. Ghostriders In The Sky
Text
Blues Brothers 2000. Nepotrebni nastavak kultnog prvog dijela. Opet motiv iz prvog dijela, samo što ne završavaju u country baru nego na blue-grass festivalu. A ne na blues festivalu. Jadni i prepadnuti članovi BB počinju svirati «Ghost Riders In The Sky», a i samo duhovi počinju jahati po nebu. I skeletori razno-razni.
A to je i radnja pjesme. Country horror pjesma. Jebote.

11. Ring Of Fire
Text
Ja ne znam sjećali se ko’ kultne reklame za Levis nekad iz devedesetih kada praši ova stvar i neke kauboji i oni se hoće slikat međutim ovom se dugmad zagrije od logorsku vatru. Ja sam zaboravio kako ide al se sjećam da je to bila posljednja levisova reklama koja je valjala. Poslije toga je došlo ono sranje «Space man» i Levis više nije bio brand s najboljim reklamama. Ali Ring of Fire im je definitivno bila najbolja.
Inače, ovo je stvar onako u nekom malo mariachi ay ya yaaaa stilu i zakon je. Nema veze što je u mariachi stilu. I najbolje šokačke pjesme imaju mađarske primjese. Svakako.

12. On The Road Again
Text
Kad bi moj život bio republika ovo bi mi bila himna. Svaki put kad čujem ovu stvar ja se naježim. Kao da me sam crni asfalt s ceste zove: «Dođi… Dođi…»
Obožavam putovat a ovo je putnička pjesma svakako. Krešo, mladi Generalisimus Flyi ja kad smo išli za Sarajevo oturili smo se na ovu stvar. Nas trojica, Pežo, cesta M-17 i On The Road Again… Just can’t wait to get on the road again

13. Countin’ flowers on the wall
Text
Francuska glupačica je zaboravila ćaćin sat kojeg je on u vijetnamskom logoru čuvao u šupku godinama. Butch odlazi do stana, uspješno ulazi i zatiče Vinceta Vegu kako kenja na njegovom WC-u i čita novine. Ubija ga iz silenced uzija. Uzima malog klokana i sat, spušta se dolje, ulazi u Hondu i pali radio. Na radiju:
Playin’ solitaire till dawn with a deck of fifty-one/Smokin’ cigarettes and watchin’ Captain KangarooKultna scena iz jebeno kultnog filma. Pulp Fiction ako već moram napomenut, ako niste dosad skontali onda ste neuki.
Riječi su prejebene. Pusti me na miru, meni je dobro u mojoj samoći, pušim cigare, gledam crtiće i brojim cvjetove na zidu. Meni je dobro, nemoj se ti loše osjećat.
But all that thought you’re givin’ me is conscience I guess
Prejebeno.

14. Man In Black
Text
Johnnya Casha su svi zvali Man in Black zato što je vazda bio u crnom. A nije bio ustaša. Eto ovdje objašnjava zašto je Mani n Black. Fina jedna socijalna tematika.
Ah, I’d love to wear a rainbow every day/And tell the world that everything’s OK,
But I’ll try to carry off a little darkness on my back/ ‘Till things are brighter, I’m the Man In Black

15. Boy Named Sue
Text
Apsolutni zakon. Ćaća je pobjego od kuće, a prije toga je sina nazvao Sue… I kako se mali Sue provlačio kroz život sa ženskim imenom saznajte u ovoj ultra cool kaubojskoj baladi.

Sve prave su ljubavi tužne (Najbolje šokačke pjesme #2)

In Croatia there are several types of tambura. The basic forms are the samica (three double strings), the bisernica (two double strings and two single strings; four tones), the prim (one double string and three single strings; four tones), the bas-prim or brač (two double strings and two single strings; four tones), the čelović (two double strings and two single strings; four tones), the čelo (four strings), the bas or berda (four strings), and the bugarija or kontra (one double string and three single strings; four tones). The names and method of playing can depend on the tuning of the strings.

The names and method of playing can depend on the tuning of the strings. S koliko li je samo mudrosti prožeta ova zadnja rečenica. Elem, ovo je tekst sa wikipedije o tamburi, odnosno o tamburi u Hrvatskoj. Od ostalih zemalja još se spominju Bugarska i Indija.
Solidan tekst o tamburi dakako možete pogledati i ovdje na Tamburalandu:
Tamburitza and the preservation of Croatian folk music
Written by Michael B. Savor (Canada) 

Elem, da nastavim ja redom.
Bajica eto ostavio komentar da Matu nisam uvrstio, naravno da ja Matu nisam zaboravio nego sam to ostavio za drugi dio priče o šokačkim pjesmama.
E da samo da još napomenem da je gore na slici Fabijan Šovagović, slika sa snimanja filma “Sokol ga nije volio”. Pokojni Fabijan Šovagović je inače naš šokac iz Ladimirevaca i definitivno najbolji hrvatski glumac svih vremena.
Daklem…

9. Mata
Evo počinjemo Matom i to ne slučajno dakako. Počinjemo s Matom da udovoljimo Bajici, a i slika gore sa Fabijanom Šovagovićem nije slučajna.
Daklem Mata je pjesma koju je napisao Miroslav Škoro, a isti ju je i izvodio.
Klasična priča o patnjama mladog šolje koji nije ni vidio svog oca jerbo se ovaj nije nikad vratio s križnog puta (motiv iz “Sokol ga nije volio”). I tako živjeli su skromno al ponosno u selu malom pitomom slavonskom međutim došao rat i agresori su kuće odveli, konje popalili i sranje je opet nastalo međutim hrabrim i bold akcijama Hrvatskih redarstvenih snaga vratili su selo, opet okitili kapije al jebeš mu mater nemogu vratit nikako uspomene što su nam nestale.
Inače pjesma se uvijek pjeva kada dolazi do velike intoksikacije alkoholom, pogotovo gemištom i rakijom.
A evo i jedne smješne priče u kojoj se Mata spominje onako marginalno al je smješna.

Vlado_car, stožerni brigadir, samoproglašeni ginekomanijak na proslavi ove Nove godine.
Story goes something like this…
Mlada djevojčica, god. 1991, (dere se prema DJ-u): Pusti Matu!
Vlado_car (dere se prema djevojčici): Jebo te Mata!
Mlada djevojčica (okreće se prema Vladi_caru): Bolje Mata nego ti!
Vlado_car (odgovara djevojčici): Bolje pička nego ti!

Smješno

10. Za drugog su dunje žute
Najgori glazbeni pravac koji se prošlog stoljeća iznjedrio svakako je novi val. A najgori novo-valni bend je svakako Prljavo Kazalište. Međutim stara ona kaže “iznimka potvrđuje pravilo” pa su Prljavci ipak izbacili jednu odličnu stvar, sa tematikom tambura, Šokadije, Slavonije i tako to.
Slavonijo, tko te nije volio ne zna šta je izgubio
Uz ove stihove se kolju prva krmad u životu, gubi nevinost, voli, ljubi, mrzi i prašta…

11. Pjevaj majko ratara i bekrija
Šokačka himna. Sjećam se onomad na majmunovu da smo upravo to pjevali. Pjevaj majko ratara i bekrija/ pjesmu onu što nam život vara/ konje vrane kad osedla šokadija/ vrisne pjesma od plamena i žara
Evergreen, hit… neznam što bih rekao dalje. Uz inati se Slavonijo ovo je pjesma za bojni poklič.

12. Kuća na kraju sela
Iako je opće poznata činjenica da Miroslav Škoro nema veze sa pjevanjem i da su njegovi novi uratci jednostavno bezobrazno kopiranje Đorđa Balaševića, ipak moramo mu dati ogromno priznanje za njegove šokačke dane. Pošto je napisao bruku kvalitetnih hitova i evergreena.
Kuća na kraju sela je jedan takav hit.
O čem se radi? Klasična priča… čača alkoholičar pa je i junak pjesme. Šokci su veliki pičkopačenici. O tome govori i ovaj stih: Pa pijem crna vina i bijela/ I tražim lijeka svojoj samoći
Fina stvar. Ja je volim.

13. Otvor ženo kapijo
Opet Škoro. Od Požege i Županje sve do Vukovara. Tim stihom je pokrivena komplet Slavonija. Ovo je užasno bilo popularno. A i sad je. Ženo daj jest i pit! I šut!
Zato je zakon.

14. Vesela je Šokadija
Šokci su iznimno veseli ljudi. Uvijek se hvataju u kolo pogodom gotovo svake prigode i pjevaju, vesele se i smiju. I nema kod nas noževa. Ko u Derventi. Mi smo inaće fini i pošteni ljudi. Al došla ova situacija.
Igra šokac i šokica, drma im se kabanica.
Ijujuuuuu!

Eto. Ovo je neki moj izbor. E sad samo kratak disclaimer. Daklem, ovo su isključivo pjesme sa šokačkom tematikom. Daklem isključio sam tu bunjevačke pjesme, vojvođanske, banatske, et cetera…
Daklem čista Slavonija je ovdje iako da sam krenio sa bunjevačkim pjesmama mislim da bi ova tema imala barem 5-6 nastavaka.
Samo kratko da nabrojim neke:
Kad sam bio mlađan lovac ja, Hej salaši na severu Bačke, Fijaker Stari, Jesen Stiže Dunjo Moja, Somborske ruže, Osam tamburaša, U tem Somboru….
Da ne spominjem i pjesme iz BiH itd…

Post je gotov.

Čitateljima islamske vjeroispovjesti sve najbolje povodom kurbanskog bajrama!
Bajram Šerif Mubarek Olsun.

Nekom Drina teče desno… Nekom Drina lijevo teče

Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku…
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku…
Grom udari… Planu seno… Rasturi se stado njeno…
Zaplete se dim na uvojku… Reče da se zove Bosna…
Čudno ime za devojku?

Nekom Drina teče desno… Nekom Drina lijevo teče…
Sve da teče u dubinu… Na dve pole svet da seče…
Znam tajni gaz, moje lane… Most se pruži gde ja stanem…
Sve da vuku me konji vrani… Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani…
….
Svetom smo se rasipali ko đerdani… Nosili nas nebom ćilimi…
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu… Sluteći da isto sanjamo…
I bogu je prosto bilo krstimo l’ se ili klanjamo…

Đorđe Balašević: Sevdalinka
Album: Devedesete, 2000.

Mogu se pohvalit da sam bio na tri Balaševa koncerta. U tri “različite” države.
Prvi put u Mariboru, na neutralnom terenu, gdje su kolone autobusa i osobnih automobila išli na “izbjegličke” koncerte. Svojevremeno hrvatskoj vlasti predvođena jednim smješnim krivoustim generalom koji je tad živio na Pantovčaku jednostavno nije se svidjela ideja da jedan Đorđe pjeva, odnosno peva u Hrvatskoj tako da smo išli na koncerte kod braće Janeza.
Drugi put sam bio s Kumom u Osijeku. Kod nas u Slavoniji dakle. I to smo dočekali. Doduše tu se izvjesnim ustašolikim likovima nije svidjelo da jedan Đorđe pjeva u HrvatskomNarodnom Kazalištu tako da je Đole pjevao u sportskoj dvorani Zrinjevac što se pokazalo još i boljom opcijom. Dvorana prima puno više ljudi od kazališta.
I jučer eto tako sam bio na koncertu Đoleta Balaševića u Sarajevu.
Po čemu se sva tri koncerta razlikuju? Pa eto prvenstveno prva dva od ovog jučerašnjeg, odnosno sada već prekjučerašnjeg se razlikuju od samoga starta. I u Mariboru i u Osijeku je Đole započeo sa:
I te sam noći preplivao Dunav,
dubok i strašan.
Oprosti velika reko,
al’ ja sam morao preko!

To je bilo neko vrijeme kada se Dunav morao preplivati i neke nove granice. U Sarajevu je koncert počeo pak sa:
Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku…
Da. I uglavnom kako sam doživio koji koncert. Pa eto recimo prvi je uvijek prvi i uvijek će ostati u sjećanju kao prvi. Izbjeglički koncert, inat prema tadašnjoj već umirućoj vlasti. I Maribor je Maribor jebešga. Prvi put je prvi put.
Osijek je bio znak da smo dočekali Balaša da pjeva kod nas. Dakle: “Đes Đole, šta ima eto te i kod nas.”
A Sarajevski koncert? Pa mislim da je Sarajevski koncert bio onako kako bi i trebo jedan Đoletov koncert izgledat. Casual otić na jedan fin koncert. Bez ikakvih prelazaka granica i čekanja nekih godina. Kao što bi jaran Bidon reko: “Pravo mi je lego koncert”

Ima i jednu čar i to što nije bio koncert od 5 sati, kao što se i sam Balašević našalio: “Meni moji kolege sa estrade kažu, eh, lako je tebi Đole ti dođeš na koncert i otpjevaš 50 pesama koje svi znaju da pevaju!”
Bio je pravi casual koncert onako.
Ove sličkice koje sam ovdje okačio eto to je najbolje što sam mogao i okinit na koncertu, međutim snimio sam preko nekoliko dobrih filmića, međutim ovdje nemam nikakvog alata da bi ih kako tako smanjio i podjelio među vjernim fanovima Jimbloga tako da će to morati čekat neko ljepše vrijeme, odnosno kad se vratim u Brod.

Živi bili studensku radensku jana vodu pili. Čujemo se s vremena na vrijeme. Vozdra mala raja

httpv://www.youtube.com/watch?v=OdYRGcdEkX0

Ex-jugosloveni umiru sami..

i opet Dunavom plove brodovi
call me, any time you’re fellin’ lonley
Ljubavi, ne mogu sad bez tebe da živim ja
Ti si son, sonot moj gledam kako te gali 

Prođe i to ludilo evrosong. Ja to nisam pratijo aktivno tamo od svoje 14 godine jer sam vjerojatno bijo neđe u nekoj birtiji al eto ove godine sam ja ko fol ozbiljan student koji uz učenje, subotom uveče ponekad ostane i kući. Pa sam ja gledo taj evrosong koji nisam gledo od stoljeća sedmog. Al eto bilo men pravo zanimljivo to gledat ono ima svega kao da mi se čini da se možda nešto i promjenilo na kvaliteti nabolje, al eto neznam dal sam kompetentan da serendam o tome jerbo stvarno nemogu reć da sam pratijo taj evrosong prije.
Jedino od prošle godine se sjećam da je Boris Dvornik poslo svog harmonikaša dok su prelazili Neretvu u Tursku na Eurosong, te da je ovog trovala UDBA prije nastupa juhom, da je neki gejaš iz BiH pjevo neku stvar koju je napisala Vesna Pisarović, te da se pojavio neki Željo koji je razvalijo na Euroviziji a mogli smo ga prije ćut kako pjeva, odnosno pardon, peva: “telo vreteno” koje se orilo iz disko klubova i VW golfova.

Eto danas sam ja to malo pratijo i moram reć da su moji favoriti bili Mađari, naravno uz prvo Feminem koji mi je objektivno bijo najbolji jer je bila prava eurovizijska pjesmica al eto niđe ih na mapi nije bilo. Srbi su mi bili nekako okenjavi iako im stvar i nije bila loša, a Boris mi je bijo dobar tolko da sam zvao ljude na telefon i izderavo se: “VUKOVI UMIRU SAMI!”.

Desilo se eto ipak tako da su nas najviše sjebali istočnjaci i to jebiga jer su sebi međusobno dijelili bodove a ima ih fakat ko govana tako da smo mi tu dobili jedan veliki popušlić. Austrijanci naši stari šefovi su to fino odradili: Hrvatima 8 za Bleiburg, Bosancima 10 za okupaciju i Srbima 12 što se nikad nisu dali.
Slovenci naši komšije koji prelaze granicu dok sviraju su okačili nama velikodušnih 12 bodova onako od srca nema tu šta će jebiga nadaju se da ćemo im popustit ako nas budu gurali kroz eurosong. Ah, Srbi, stara naša braća dadoše nam 10 poena pu jebemu mogli su 12 jebali ih Grci njihova pravoslavna braća. Al Bosna, Bosna nikad ne iznevjeri 12 je tu bilo za nas naravno. Mi smo Srbe počastili s 12 čistom jebiga šta je tu je, s cenerom smo počastili Bosance jebiga šta je tu je. Makedonci su to sve nekako traljavo izveli jebiga dali Šipcima zwelvera jebiga a bezveze bili Šipci. Turci naravno nisu razočarali sa desetkom za Bosnu al jebiga ni to nije bilo dovoljno sve da se bar jedna od tih naših država izvuće da nagodinu nemora ić u pretkolo jebiga.

Al eto, kaže naš mladi domar/portir kako bi stvari bile drugačije da je Bliski Istok u to uključen.
Zamislite: “Selam alejkum Bruxelles, and 12 points from Damask goes to BOSNIA AND HERZEGOVINA!!!”
A ja kažem kad bi tek bio cijeli svijet bio uključen u to onda bi bilo: “Buenos noches Bruxelles, and 12 points from Buenos Aires goes toooo CROATIA!!!!”

A zamislite tek da se Jugoslavija tek rascjepkala na sve one kvazi države. Pa da imaš SAO Krajinu, AP Zapadna Bosna, HR Herceg-Bosna, Republika Srpska, Republika Kosovo, Republika Istra, Autonomna jedinica Vojvodina…. pa to bi bilo bodova ko kiše.
“Iz Knina: 8 bodova za RS, 10 za Hrvatsku i 12 za Srbiju!” I taki fazoni.
Čudo jedno.

Ex jugosloveni umiru sami jebiga bili smo i mi jednom prvi Rock me Baby grupa Riva. Dobili 1989. eurosong, 1990. ga organizirali, 1991. nam se država raspala. GWAHAHHAHAHAHHA.

Tamo gdje vječno sunce sja

Prvo samo da pozdravim sestru koja je u dalekoj USA. 😉

Treta Majka je naziv novog albuma dueta Stefanovski – Tadić, feat. Spasov a trenutno je u Hrvatskoj turneja na kojoj se promovira album. Naš grad je eto vjerovali ili ne čak dobio i tu priliku da nam u čaršiju dođu majstori gorespomenuti.
Dvorana IBM, nekada znana i kao Đuro Salaj bila je dupkom puna, što je dobar pokazatelj da su građani itekako zainteresirani za ovaka kvalitetna kulturna događanja.
Svetsko, a naše!
Tko je Vlatko Stefanovski, nemoram vam valjda spominjat osim ako niste proteklih 30 godina proveli spašavajući tuljane u Sibiru. Karizmatični frontmen fenomenalonog ex-yu banda Leb i Sol, stari roker, jazzer i svašta lepo, s Miroslavom Tadićem počeo je raditi (koliko je meni poznato) još od albuma Krushevo 1998.
Koncert je sve u svemu bio fenomenalan i nešto što se treba vidit i čut a ne tu švrljat po raznoraznim blogovima. Stefanovski i Tadić praćeni onom orijentalnom frulicom što ju je sviro ovaj Bugar – fenomenalno. Tri puta izlaženja na bis i neprestajne ovacije publike najveći su pokazatelj kvalitete koncerta.
Najveću primjedbu pak upućujem dizajneru oni stolica u onoj jebenoj dvorani jerbo sam se ja izlomio da je to za popizdit jebemu mater pa nemamo svi metar i žilet kretenu patuljasti!

Mogo sam ja to i bolje al neću, nisam ja kritičar neki šugavi ja sam ozbiljno čoek.

O štetnosti turbo-folka i zašto pravi muškarac mora slušat country

Na pitanje koje se nameće u naslovu današnjeg posta pokušat ću odgovoriti objektivno i naravno inteligentno što i zahtjeva moje poziv.
Daklem muškarac kao jači i superijorniji spol nad ženama (neće mi puno žena na ovom zamjeriti jer ionako 90% muškaraca čita ovaj blog) svoje osjećaje drži tvrdo i duboko sakrivene ispod grube vanjštine.
Nadalje, muškarci imaju svoje rituale i običaje koji su isključivo rezervirani za muški rod. Večina stvari vezane su za ono ruralno u svakom muškarcu. Međutim ključno je razlikovati ruralno od seljačkog.
Mnogi ljudi, koji se nazivaju muškarcima takoreć slušaju narodnu muziku, odnosno folk, iliti đigeru. Takva vrsta… izražaja nastala je da lakše zatupi široke narodne mase s kojima zatrovane fašističke vlasti mogu manipulirati svakih par desetljeća, staviti im nož u ruke i poslati ih da kolju ljude zato što su ovi druge nacionalnosti, vjere, boje kože, i dužine kose.
Daklem, vrlo je bitno naglasiti štetnost turbo-folka. Za skeptike koji misle da je moja teza preekstremna, neka se pozabave jednom mišlju. Jučer je Nikola pisao post u kojem piše
Citat:

u susjednoj mi republici srpskoj – za koju stvarno ne mogu naci rijeci da opisem moje nerazumijevanje da u 21. stoljecu, usred demokratske europe postoji jedna takva umjetna tvorevina – no da se vratim na temu, u rs-u maltene svako selo ima svoju teve stanicu na kojoj do besvijesti vrte svoje narodnjacko smece i übersmece sto se ni u kojem slucaju ne moze nazvati glazbom, pa makar i ljudi koji zive oko mene to slusaju
uglavnom, naletio sam tako u jednom trenu na stanovitog dj krmka koji je “pjevao” tj kreveljio se.
donosim tekst (upozoravam na stetnost sadrzaja i nezeljene posljedice koje citanje ovog teksta moze izazvati) koji sam morao zabiljeziti na mob jer je steta ne upoznat svijet s ovakvim umjetnikom:

hej bekam zidan i vijeri
za mene su amateri
hej i delpjero i rekoba
za mene su losa roba

UŽAS

U jednoj fašističkoj tvorevini koja se nalazi u multikulturalnoj europskoj zemlj, etnički čistoj, vlast MORA održati narod na jednom niskom kulturnom nivou da bi lakše mogla manipulirati njome i na taj način osigurati si egzistenciju.

u rs-u maltene svako selo ima svoju teve stanicu na kojoj do besvijesti vrte svoje narodnjacko smece i übersmece

Zamislite da svaka ta TV stanica recimo pušta BBC-eve dokumentarce. Ili da puste kultni njemački film Das Boot. Ili Chaplinovog “Velikog diktatora”. Ljudi bi počeli razvijati moždane vijuge, a s time bi i shvatili svoju poziciju unutar kvazi-države. To bi bilo vrlo štetno po guzonje u raznoraznim predsjedništvima. Ovako nekom liku, koji ima vrlo inteligentan naziv DJ Krmak najveći doseg inteligencije je rima: “Rodno mjesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka”

Country, na drugu ruku je ruralna glazba s elementima izorne glazbe, koja se ipak uz mnoštvo seljakluka i zatucanosti uspjela isplivati na vrh i donijeti kvalitetu u glazbi.
Ali zašto pravi muškarac treba slušati country? Prvenstveno zato što u čovjeku budi ono cowboystvo koje se kroz današnje potrošačko društvo izbrisalo. Cowboystvo za sobom nosi duh pravedništva koji jedino country može pobuditi.
Svaki pravi muškarac, koji se smatra intelalcem moro bi slušat i kantri. Tako, častim vas jednom empetricom i počnite slušat više taj country:

DOWNLOAD: Willie Nelson – Highway Man.mp3