Epizoda šesta: Bukurešt – Slavonski Brod

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Briga svakog roditelja prema svom djetetu koje je student može se svesti na dva pitanja: „učiš li“ i „jesi pojeo šta na kašiku?“. Upravo vođeni mišlju da na ovom putovanja, moja drugarica i ja, nismo ništa pojeli kašikom (iako je moja drugarica u nekoliko navrata bezuspješno po raznim odeskim restoranima tražila boršč) sjedili smo negdje u centru Pitestija i čekali konobaricu da nam donese dvije juhe od brokule.
I tako, dok smo čekali zelene juhe, zadubili smo se u svoje telefone i listali feedove raznih društvenih mreža. U jednom trenutku iskočio mi je članak kojeg je objavio brodski lokalni portal, na kojem sam ja nekad čak i radio: Continue reading Epizoda šesta: Bukurešt – Slavonski Brod

Epizoda peta: Odesa – Bukurešt

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Zadnje jutro u Odesi upalio sam bombardera sa zebnjom wermachtovog tenkiste koji ide u Kursk. Do rumunjske granice nas je čekalo još tristotinjak kilometara Prohorovke. Pogledao sam u svoju drugaricu. Šta Bog da i sreća junačka. Tko preživi pričat će.

Posljednji pozdrav s Odesom imali smo na jednoj tankšteli gdje nam je neki dobri deduška očistio farove i šajbe s izrazom na licu: „Sretno djeco. Trebat će vam.“
Spremnik pun ruskog benzina, a gepek ukrajinske votke, suvereno smo gazili ukrajinskom ravnicom. Relativno brzo smo se našli i na moldavskom koridoru, vojnik je bezvoljno zapisao broj tablice i vrijeme, ja sam mu rekao „dvoje“ i izgledalo je kao da sam ovim koridorom prošao sto puta do sada. Nakon izlaska s koridora prošli smo sve one nedaće pred kojima je Bombarderov amortizer položio svoj reparirani život prije 5 dana. Bio sam napet i stalno sam osluškivao bombardera. Radi li dobro kompresor? Pušta li neki amortizer? Continue reading Epizoda peta: Odesa – Bukurešt

Epizoda četvrta: Odesa mama

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Dok sam se ja nekad bavio NGO-iranjem ko pravi mladi soroševac u Sarajevu početkom ovog stoljeća, s vremena na vrijeme bi se pojavljivali razno-razni volonteri iz Italije kojima bi mi zdušno objašnjavali političku situaciju u BiH. Dayton, 2 entiteta, 10 kantona, 100 premijera, 800 ministara, vijeće ministara, tri predsjednika, četiri predsjednika… i taman kad mislite da su pohvatali donekle nit tog bosanskog političkog lonca, onda kao grand finale završite: e, onda imamo i Brčko distrikt! Tada, ako su i nešto skontali do tad, više definitivno nisu ništa znali.
Slična situacija je i s Ukrajinom. Ne slična kao situacija u Bosni, slična u smislu da je užasno komplicirana i iskren da budem, ni ja nisam točno načisto kako bih to opisao u najkraćim crticama, pošto ju ni sam najbolje ne razumijem. Što me naravno ne prijeći da ne probam. Continue reading Epizoda četvrta: Odesa mama

Epizoda treća: Spašavanje ranjenog Švabe na istočnom frontu

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Prvo jutro u staroj domovini probudila me iritantna zvonjava generične iPhone melodije. 8:01 u Odesi, odnosno 7:01 u Slavonskom Brodu i netko me se sjetio na poslovnom telefonu. Makinalno sam zgrabio telefon da se javim, i taman u zadnjoj sekundi da povučem onaj slajder za javljanje na displeju…. povukao sam onu mehaničku tipku za gašenje tonova. Odložio sam telefon na nahtkastl i okrenuo se na suprotnu stranu. Bio sam u limbu između jave i sna, ali ipak je java prevladala. Dobro jutro stara domovino.

Ako ste se ikad zapitali zašto se na Ukrajinu referiram kao na staru domovinu ili „old country“ onda vam dugujem objašnjenje – naime ja sam dijelom i Ukrajinac. Naime moja pokojna baba je Ukrajinka, ili što bi mi Šokci rekli – Galcijanka. Njeni su došli iz povijesne pokrajine koja se naziva Galicija, i sad je vjerojatno pitanje za milijun dolara u kojoj se zemlji trenutno nalazi selo iz kojeg su oni potegli u daleku Slavoniju, pošto se tu posljednjih 100 godina izmijenio sijaset carstava, zemalja, granica, vojski i ratova svjetskih i onih manje svjetskih. Kako bilo da bilo, kod njih se u kući govorio ukrajinski, iako ja svoju babu dok je bila živa nikad nisam čuo da je izustila i jednu riječ materinjeg jezika, a od ukrajinskog naslijeđa jedino nosim uspomenu na njene famozne piroge, jelo slično talijanskim tortelinima, a koje u Ukrajini zovu vareniki, što ću naučiti kasnije tijekom ovog putovanja. Continue reading Epizoda treća: Spašavanje ranjenog Švabe na istočnom frontu

Epizoda druga: Bukurešt – Odesa

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Do našeg krajnjeg odredišta čekalo nas je još 600-injak km, gotovo upola manje nego do Bukurešta, ali posve nepoznatog puta. Ovim krajevima Europe najistočnije sam autom ranije uspio dobaciti do Bukurešta, što znači da nepoznate ceste i prava avantura počinje s ovim nedjeljnim vrelim bukureštanskim jutrom.
Potrpali smo stvari u bombardera i s upaljenom rezervom krenuli dalje na istok, autocestom prema gradu Drajni, a ako bi ste nastavili dalje autocestom na kraju bi ste izbili na crnomorskoj obali u rumunjskoj Constanti.
Ako se konzultirate s regionalnim internetom, vidjet ćete razna opcije kojima su ljudi išli do Odese. Savjeti su uglavnom isti: svakako idite u Odesu, ali nemojte ići autom. Nakon završene avanture, mogu potvrditi isto – u Odesu svakako, autom nikako. Osim ako ne idete BOV-om ili nekim težim oklopnim vozilom. Zašto, ispričat ću vam kasnije… Continue reading Epizoda druga: Bukurešt – Odesa

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Epizoda prva: Slavonski Brod – Bukurešt

Došlo je vrijeme kada su dani evidentno kraći, benzini skuplji, a novčanici očigledno prazniji što ukazuje na jednu poraznu činjenicu – prošlo je vrijeme godišnjih odmora. Nije to ove godine mašilo ni vašeg omiljenog otpisanog blogera koji je sam već odavno pomislio da je na tastaturu metio ključ, no pod pritiskom mnogobrojnih fanova (njih troje) i moje drugarice i suputnice na ovoj advanturi ipak sam se odlučio na druženje s tastaturom po tko zna koji put ne bi li znatiželjnicima prenio barem dio dojmova s ovogodišnje ekspedicije.

Krajnja destinacija – Odesa, Ukrajina. Grad Yurija Orlova, šverca, crnomorskih plaža, maršala Malinovskog i nekadašnja rusko-carska kulturna prijestolnica nametnula se kao očit izbor tim više što sam jednom sasvim slučajno u trenutku dokoličarenja pročitao oskudan izvještaj nekih sunarodnjaka koji su se odlučili na ovu destinaciju. Konj bi rekao, kobili se nadao – Crni Bombarder je uskoro dobio svježu dozu krvi u vidu motornog ulja, svježeg vazduha u guma i jedno 5-6 litara staklopera. U šlajbok smo metili nešto eura, u džepove putovnice, a u srca odvažnost i čojstvo, zapalili Bombardera i uputili se na Istok, jer kako kaže stari latinski pisac: „Ex oriente lux“ što bi na hrvatskom značilo „na istoku je sve deluks“. Continue reading Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Hoćemo li u Ženevu na vašar?

Salon international de l’automobile 2017

Znate kako kažu da Mađarska nema mora, a ima mornaricu? E isto tako Švicarska nema auto-industriju, ali ima najveći vašar automobila na svijetu. Kad kažem najveći, onda mislim treći najveći – ispred je normalno Šangaj a prvi i neprikosnoveni naravno Frankefurt na Majci. Kako bilo da bilo Ženeva je jedan od najvažnijih sajmova automobila na svijetu pošto je ogroman broj danas kultnih automobila svoju premijeru doživio upravo u ovom gradu, tj. na ovom vašaru. Continue reading Hoćemo li u Ženevu na vašar?

Kod nas u Njemačka!

Some people say da moraš provesti minimalno 48h u Saveznoj Republici Njemačkoj da možeš izreći gastarbajterski početak misli – kod nas u Njemačka! Da, bio sam u SR Njemačkoj u dalekom Frankfurtu na Majci i to me nagnalo da napišem đabalesku misao o Njemačkoj tim više što đabalesku misli dugo nisam pisao, a zaželih se tamnih noći, prašnjave tipkovnice i grozomornog bjelila blog editora (ili Worda, kako vam milo!).

Inače, gastarbajterske priče su danas hit (ti, ti, ti, ti si moj hit, ti si moja ideeeeja) i valjda ne može proći jedan tjedan da netko od naših cijenjenih internetski portala ne objavi neku „zašto sam otišo bluz“ priču o punim autobusima za Minken, okrenutom janjetu na ledini i dablinskim pabovima koji su zamijenili slavonske birtije. Jednom prilikom sam želio napisati jedan kraći elaborat na temu gastarbajterske lirike u popularnoj muzici balkana, ali kada sam vidio koliki je opus koji se izravno tiče ove tematike shvatih da bi se o tom mogla napisati pseudoznanstvena knjiga koja bi sigurno bila bestseler na Tisku za samo 29,99 uz subotnji Jutarnji. No, ovo nije priča o gastarbajterstvu i egzodusu Hrvata na Zapad, iako, normalno, kao i prava poštena đabalesku misao sigurno ću se toga dotaknut više ili manje puta neovisno o tome kuda me odnese tok misli. Continue reading Kod nas u Njemačka!

Tamo gdje vječno sunce sja u sedam osmina

Balkanska ekspedicija 2016.,  epizoda četvrta i posljednja: Makedonija (i Srbija i Bosna)

Na graničnom prijelazu Medžitlija makedonska carinica je prva bila na ovom proputovanju od (do tada) 5 granica koja je zavirlia na zadnji sic Heinricha (krstio sam auto imenom Heinrich) i s čuđenjem konstatirala da je iza – nered. Iskreno ne znam šta je očekivala, da dva krmka koja putuju zadnjih tjedan dana Balkanom imaju blistav auto s Hello Kitty jastučičima umjesto omanje deponije konzervi energetskih pijača, plastičnih boca vode i kaka-kole. Ne znam kako se tad nisam sjetio da otpjevam: AKO SAKAŠ DA SE OSVEŽAŠ, TI UZMI ONO NAJDOBRO, SEKOJ ZNAE – KOKAKOLA E TOA! To je inače jedina fraza koju znam na bugarskom, pardon, na makedonskom uz naravno: Čukno vo drvo!

Continue reading Tamo gdje vječno sunce sja u sedam osmina

Kreće se lađa nemačka, kroz pristaništa solunska

Balkanska ekspedicija 2016.,  epizoda treća: Grčka

Na desetu godišnjicu mature došao sam kao ozbiljan čovjek na pragu svojih 30-ih, s diplomom u džepu, doduše neoženjen i nezaposlen, ali sam imao nekakvu satisfakciju što se vraćam u gimnazijske klupe kao akademski svršen čovjek unatoč predviđanju mnogih profesora da od mene neće u životu nikad ništa biti i da ću biti zauvijek propalica iz treće klupe srednjeg reda zarobljen u vječnih 16 godina, ćelav i s konjskim repićem, žicajući klince ispred Rupe piće i cigaru. I tako na maturskoj večeri 10 years after, nakon tko zna koliko litara rizlinga, prišao mi je razrednik i rekao: „Jimbo moj… kad god tebe vidim sjetim se…“ i ja onako u onom delirium tremensu pijanskog naleta emocija čekam da napokon kaže nešto o mom skrivenom potencijalu koji će isplivati tek u studentskim godinama, a on nastavi pa reće: „… kad si u kafani u Ateni igrajući ko Zorba Grk pao s pozornice na stol pun tanjura!“. Continue reading Kreće se lađa nemačka, kroz pristaništa solunska

U zemlji orlova, Mercedesa i bunkera

Balkanska ekspedicija 2016.,  epizoda druga: Albanija

Znate koje su boje albanski tenkovi? Oba zelena!

Vic odnosno kalabura o dva albanska tenka bio je vrlo rado pričana doskočica u doba stare SFRJ jer je valjda velika utjeha bila da je postojala zemlja koja je bila gora od Jugoslavije, iako se Jugoslavija uvijek šepurila po istočnom bloku kao neka superirorna socijalistička zemlja, jer pošten Jugosloven za razliku od siromašnog Poljaka nije prodavao gedore po jugoslovenskim pijacama i kolodvorima, al je zato redovno šverco farmerke iz Trsta, kožne jakne iz Istanbula i prodavao vegetu na pijaci u Temišvaru, što i nije loše za stanovnika jedne zemlje koja je 80-ih doslovno doživjela bankrot. I naravno – crveni pasoš bez mane što prolazi grane bez puno njakanja… Continue reading U zemlji orlova, Mercedesa i bunkera

Balkanska ekspedicija 2016

Početak: Crna Bosna i Gora Hercegovina

Kažu da putovanje od hiljadu milja počinje prvim korakom. Da mi je samo znati tko je smislio tu genijalnost, no kako bilo, svaka velika avantura za mene počinje s kavom na INA-i. Morao bih se jednom potruditi pa sakupiti sve slike s početka velikih avantura i napraviti mali kolaž u kojem se tajmlajnom povećavaju naše tjelesne mase, a smanjuju doze kave koje nam prodaju pumpaši.

Ni ovaj put nije bilo drukčije. U 2 ujutro na benzi uzeo sam kavu, bacio 12 kn na pult i rekao pumpašu: – “Odoh u još jednu advanturu!”.

I došao je taj dio godine kada se provjerava tlak u gumama i razina motornog ulja jer navigare necesse est ili što bi rekao Willie Nelson: “Just can’t get wait to get on the road again”. Continue reading Balkanska ekspedicija 2016