Aj kolika je Jahorina planina

Siv je soko preletjeti ne može!

I tako dalje… i Bosanci dobre konje sedlaju svi mi to znamo. Nego, prekjučer dakle u petak sam iskoristio izvanrednu priliku da posjetim Olimpijski Centar “Jahorina”, odnosno da se sam uvjerim u prirodne ljepote ove, po nekima, najljepše planine u Bosni i Hercegovini.

Neki se možda i sjećaju mog posta od 23. svibnja godine ove pod nazivom Ti ćeš s njime da ideš na Jahorinu koji uopće ne govori o Jahorini, već o Bjelašnici i mom posjetu toj planini.
E pa ovaj post je o Jahorini kako bi se dalo i naslutiti iz naslova.

Međutim još nisam vidio Jahorinu. Za koju kažu da je napucana pravo. I ljepša.
Tako da… morat ću na Jahorinu jednom prilikom. Vjerovatno ništa do zime. A u zimu… zavalit se u udobnu foteljicu neku, pit kuhano vino i gledat kako se ljudi lome na skijama…

Da, to sam sam ja rekao i to baš u tom postu i eto nakon gotovo četiri mjeseca ukazala mi se grande prilika da se prekopicnem i do Jahorine.

Jahorina, koliko ja znam, ima više objekata i sadržaja od Bjelašnice i po tome je zanimljivija i koliko ja znam glavna je okosnica zimskog turizma Republike Srpske.

Do Jahorine se dođe tako da se zalaufate iz Sarajeva, pa prođete tamo Vječnicu samo ravno pičite kroz tunel i onda ravno do Pala, pa na raskrižju na Palama opalite lijevo pa desno i onda ravno do Jahorine.

Iako sad nije sezona i nema snijega pa na svim planinama je život, takoreć – kurac, Jahorina ima svoje post-ljetne čari i zelenilo i tako te pizdarije nekakve.

Da puno ne serendam evo slika Jahorinskog krajobraza:

To su bile ljepote prirode. A sada malo i koja sličica objekata:

Međutim primjetio sam da je dosta infrastrukture staro&derutno, ipak to se gradilo za Olimpijade, a ja i ZOI u Sarajevu smo vršnjaci a već i mene polako nagriza zub vremena.
Eto par slika devastiranog nekog hotela ili šta je već:

Po povratku s Jahorine, moj vrli cimer i ja smo odlučili, a Bože moj, sad kad već imamo stan i pošten šporet što si nebismo napravili kakav ručak bogovski tim više što nismo jeli.
Odlučili smo tako stati na samim Palama – ili kao su Pale u ratu nazivali sarajevski medijij – Bosanski Knin.
Mislili smo bože moj, ajmo se nakupovat krmetine, ipak sam ja Slavonac a mi volimo reć “Nema ‘tice do prasice!”, jer i fakat nema.
Tako da smo odlučili kod braće Srba kupit mesa.
Moj cimer je odma s vrata mesara pitao ima li svinjski vrat, na šta mu je ovaj odgovorio da nema. Šteta, jer da je rekao da ima moj cimer bi mu sigurno dovitljivo odgovorio: “Pa što ne nosiš onda dolčevitu?”
Uglavnom kupili smo jedno kilu i po šnicli, jedno kilo i tristo vrata (al to u drugoj mesnici – i to u Gavriloviću – eto Gavrilović ima i svoju mesaru na Palama) a ja sam iskoristio priliku da okinem par slika Pala, bivšeg sjedništa tzv. “Repubilke Srpske”… sad više nije sjedište, a ni Republika Srpska više nije takozvana nego je… samo Republika Srpska jel… sa administrativnim središtem Banjom Lukom a glavnim gradom Sarajevom jel.
Pa eto par slika sa Pala:

Kod Srba mi je vazda bilo zanimljivo što dižu spomenike nekim stvarima kojima niko živ ne diže spomenik, tipa spomenik šajkači u Bosanskom Šamcu (?!) ili recimo ovaj drveni stari dedo (ima i on šajkaču) što nosi nešto na leđima:

Čiča što crusiea po glavnoj paljankoj ulici u frezi je zakon:

Koči bre ćirilićno!

Povratak u Federaciju:

London calling

Vratio se ja iz Amerike. Maloprije. I usprkos jet-lagu i ostalim pizdarijama odlučio sam da nakucam post o iskustvima vezanim za putovanje iz USA u RH.
Ukoliko ste bili živi ovih zadnjih par dana onda ste sigurno čitali u raznim medijima o otkrivanju terorističke urote protiv SAD-a i glavne im saveznice Velike Britanije, odnosno Ujedinjenog Kraljevstva. Da stvar bude jača naravno ja sam iz prijestolnice SAD-a, Washington DC-a letio ka Zagrebu… naravno preko Londona, Engleska.
Sam ukrcaj na IAD (International Airport Dulles) protekao je, iako uz rigorozne mjere osiguranja, vrlo ugodno. Naime, kakvo god vladalo mišljenje o Amerikancima, moram pohvaliti njihove službenike na Carini-imigracijskom-HomeLandSecurity. Slovenci su bahati, Nijemci su prepotentni&neugodni (kao i Austrijanci), a Talijani službeni i rigorozni carinici… Amerikanci su pak ljubazni i striktno profesionalni.
Na sigurnosnom punktu organiziran je red (jedan po jedan) – trpaj stvari u plastičnu korpu, skini cipele (stavi ih u korpu), obuci papuče (vrlo pohvalno). Potom dok se vaše stvari koturaju kroz X-ray mašinu jaču i od samog Supermena po tom pitanju, ulazite u nekakvu zračnu komoru koja vrši detekciju na eksploziv. Moram priznat da ne znam kako to funkcionira al to vam otprilike izgleda kao da vas zrak prepipava. Nakon toga prolazite kroz metal-detektor, kupite stvari i idete dalje prema svom terminalu. Prošao ja sve inspekcije, kad naravno eto ti belaja…
«Sir, is this your purse?» – pokazuje službenik na moju pederušu.
Mislim si ja, nije to purse pizda li ti materina, nisam ja peder da nosim purse, to je pederuša. Al nisam znao kako preveset frazu «pizda li ti materina» pa mu samo kratko odgovorim: –«Yes.»
«Let me have just one look at it» – i ni pet ni šest otvori moju pederušu i negdje iz nekog zabačenog pretinca izvuče upaljač davno zabačen u mračne pretince moje pederuše.
«This is not permitted» – reče drot treskajući upaljač da mi ukaže da je unutra tekućina. Naime, po najnovijem sigurnosnom propisu zabranjeno je unositi bilo kakvu vrstu tekućina u zrakoplov.
«Yes. Fluid. Flamable fluid. Kaboom.» – rekoh ja njemu na svom pigeon inglišu, jebiga kad bolje neznam. On samo uze upaljač meti ga sa strane i reče: «Thank you sir, have a nice trip.»
Vidju ga je fin mislim ja sebi. Fala tebi druže.
I tu su Ameri završili. Najavili su i random-cheks, to je ono kad izvuku nasumce par putnika da ih skroz-naskroz prepipaju. Iskreno ja sam mislio da će mene izvuć da me prepipaju jer nema graničara u Europi koji nije oprobao svoje prste na meni (nije ni jednom došlo do onoga što vi mislite… bezobraznici jedni!) al nisu mene izvukli…

Let do Londona je bio zanimljiv. Pilot je najavio da ćemo doći ranije u London jer je on malo to požurio. Al to je rekao kao Đuka onaj iz Panturista kad našim jugo-švabama što se vraćaju u Švabiju kaže na mikrofon:
«E lipi moji, jest da su nas zajebali Austrijanci na carini, al eo sad ću ja malo opržit po gasu a znam tu i jedan dobar auto-bahn na kojem nije gužva pa ćemo doć u Štutgart 15 minuta ranije. Jesul svi tu? Koga nema nek se javi.» 
Tako je i naš pilot Boeinga 777, baš kao da je Đuka s Neoploanom rekao: «Vežite se slijećemo, a možda i nećemo» 
Oćemo sigurno, jebiga svaki avion mora sletit. Pa kako god.
Nije prošlo neko vrijeme, kad eto ti našeg đukolikog pilota:
«Jes da smo zbog gužve morali napravit jedan krug oko Londona, al evo opet sam uspio da dodjemo petnest minuta ranija. Aj živli.»
I sletili.
Heatrow je najveći europski aerodrom. Bože sačuvaj što bi bilo da dođe do pizdarija u organizaciji.
Put do mog Terminala bio je dug al je bio zanimljiv jer sam brzo hodao po pomičnoj traci i onda sam gledao sa strane a to je izgledalo da tako brzo kao da šprintam. Jimbo na šprintu? Samo u Londonskoj verziji!

Red za autobus na moj terminal je bio dugačak nekoliko kilometara, odnosno milja pošto je to Engleska i ko za kurac red je stajao blizu šaltera za ulazak u samu Englesku. To ne bi bilo tako ni strašno da ja nisam stajao kraj zvučnika gdje je neka nasnimljena teta vikala svakih 10 sekudni «Please fill your imigration documents in English» i to onim tvrdnim British-inglišom ko’ s onih kazeta iz 4. razreda osnovne. To je tako užasno bilo za čut nakon 324. puta da sam ja htio pokidat zvučnik.
IN INGLIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ. Još uvijek mi odzvanja u ušima. ARGHA!
Srećom – ne srećom nisam pokidao zvučnik al sam uspio doći o svog sigurnosnog punkta za svoj terminal. Kaos. Englezi se očigledno ne znaju baš najbolje vladat u situacijama ovakvim za razliku od svojih prekoatlantskih saveznika. To je bio kaos gdje se nije znalo ko pije, a ko plaća. Redovi razvaljeni na sto strana, svi se deru jedni na druge, kaos. Stoji neki lik i dere se na neku ženu
«You can carry only one bag!» – a ja mrtav-ladan prošetam sa svoje dvije torbe.
Ljudi se izuvaju, neka žena na jednu nogu oblači sandalu na drugu gojzericu, jedan Talijan vadi kajš iz hlača, pa onda hlače spadnu ispod koljena, neki Japanci rastavljaju foto-aparate… ma kaos svih kaosa. Majka kaosa.
U toj sigurnosnoj anarhiji nekako sam uspio proć’ check-point kadli gledam na monitoru na kojem gateu moram na avion.
Zagreb – i pod boarding gate piše: javite se na šalter taj i taj.
Ja imam tendenciju da pobudalim inače od puno putovanja a to je rezultat neispavanosti, ovdje pomiješan s opasnom dozom jet-laga. I onakav sam pobudaljen dođem na šalter.
«Bog i Hrvati.» – dam teti sve dokumente koje sam imao, boarding pass, kartu, putovnicu, vozačku, međunarodnu vozačku, iskaznicu Nacionalne bibilioteke BiH… sve što sam imao ja sam njoj dao.
«Hello.» – odgovori ona meni iako je trebala odgovorit: «Šuti i plati».
«Don’t tell me that you want to go to Zagreb.» – reče teta sa čvrstim bukureštanskim naglaskom. Pogledam ja iznad nje kadli ono piše Romania Airlines. Ko’ što je onaj čiča onomad na Uskrs u 4 ujtro na zagrebačkom kolodvoru rekao drugu Vladi: «Sve bolje i bolje.»
«Because of security reasaons gate will be announced 30 minutes before departure. Oh, you all-ready have boarding pass. Lucky you.»
Gledam ja nju i pade mi napamet onaj iz Brianovog života: «You lucky bastard.»
Srećom pa sam to rekao i naglas. Pokupim dokumente i još jednom ponovim. «You, lucky, lucky bastard.»

U nekom loungeu sam čekao da objave taj famozni gate. Onda me opet puko napad budalesanja pa sam nazvao Strizya.
«Alo jeli Žuća tu? Ja sam došao u London i ovde ima okrugla tabla na kojoj piše – Engleska.» (Stojanov citat iz epizode «Stole priča s poštarom»)
Tu je bila i neka ženska obućena u hrvatski olimpijski dres na kojoj je bio pogled:«Bože dragi kake budale nas sramote po svijetu.»
Na kraju su objavili gate, ja sam se ukrcao, zaspao iste sekunde a kako sam vjerovatno hrkao išao sam na kurac kompletnoj business klasi iza koje sam se ja odma nalazio.
Jee. Jimbo protiv buržuja u business klasi.
KRAAAAAAAAAAJ.

Steven F. Udvar-Hazy Center (dio drugi)

Eto nas i u drugom dijelu Steven F. Udvar-Hazy Centera.
Drugi dio ce imati mozda malo manje slika al zato vise price. Prica – prica – prica.
Pa ajmo pocet.

Prepoznajete li ovu ljepoticu? Mozda iz drugog kuta…

Da, ovo je famozna Enola Gay – B-29 Superfortress bombarder koji je bacio “Little Boya”, prvu atomsku bombu ikada upotrebljenu u ratovanju kada su Zracne Snage Vojske SAD-a (USAAF) napale Hiroshimu, Japan 6. kolovoza 1945, malo prije zavrsetka Drugog Svjetskog Rata.
5. kolovoza 1945, tijekom priprema za napad pilot bombardera, pukovnik Paul W. Tibbets, Jr. nazvao je avion po svojoj majci – Enola Gay. Tibbets je priznao u jednom intervjuu da mu je kasnije bilo neugodno sto je majcino ime povezao s ovakvom kobnom misijom.
Avion je bio izlozen do 1995. u Simtsonianu u DC-u, a poslije toga je premjesten u Steven F. Udvar-Hazy Center. Naime, 1994. je postavljena izlozba oko Enole Gay povodom 50. godisnjice dogadjaja u Hiroshimi i Nagasakiju pod nazivom “The Crossroads: The End of World War II, the Atomic Bomb and the Cold War” (Raskrizja: Kraj Drugog Svjetskog Rata, atomska bomba i hladni rat.). Mnogi su kritizirali (pogotovo Americka Legija i Udruga Americkih snaga) da se izlozba previse fokusira na zrtvama poginulim od bombe prije nego na motivaciji i razlozima za bacanjem bombe, te ulozi dogadjaja na zavrsetak rata.
Avion je izolozen sada ovdje, s tablom koja opisuje samo tehnicke karakteristike aviona.

Postoji urbana legenda koja kaze da je Tibbetts ili da su drugi clanovi posade Enole Gay poludio/poludjeli i imali griznju savjesti, medjutim to nije istina. Ipak, Claude Eatherly, pilot aviona Straight Flush koji je vrsio vremensko izvidjanje i pomogao u bacanju atomske bombe na Hiroshimu je psihicki obolio i kasnije se angazirao u anti-nuklearnom aktivizmu. 

«Nikad nismo vodili prokleti rat nigdje u svijetu gdje nisu ubili neduzne ljude. Kad bi samo novine prekinule sa sranjem: ‘Ubili ste toliko civila’. To je njihova okrutna nesreca sto su se nasli ondje.» – Paul Tibbets

Paul Tibbets inace ima i svoju stranicu:
http://www.theenolagay.com

Ovo je komad Hindenburga, najvece ikad sagradjene letjelice. I najkomfornije.

Naci-jedrilica

Yokosuka MXY7. Letjelica s kojim su kamikaze izvrsavali samobuilacke napade pred kraj rata. Posto Japan nije imao vise aviona, gradili su ovakve letjelice koje su piloti lako mogli navoditi na svoje mete.

Ovo je Aérospatiale-BAC Concorde, uz Tupolev Tu-144, prvi supersonicni putnicki zrakoplov. Mogao je prevaliti Atlantik za 3.5 sata, vise nego upola brze od ostalih aviona.
Krajem 2003. oba avio-operatera, Air-France i British Airways povukla su Concord iz operativne upotrebe zbog neisplativosti.
20 komada je napravljeno, 6 u svrhe testiranja, 14 su bili u operativnoj sluzbi.
Samo dva Concorda nisu sacuvana (jedan povucen 1980. iz sluzbe, 1994. otisao u staro zeljezo i drugi koji je imao nesrecu 2000. na pariskom Charles de Gaulle aerodromu). 

Washington Dulles International Airport spada medju 10 najprometnijih aerodroma na svijetu.

Boeing 747, u narodu poznat kao i Jumbo-jet, sprema se sletjeti na aerodrom.

Steven F. Udvar-Hazy Center (dio prvi)

Treba napravit na blogu anketu “koliko puta vam se dogodilo da vam je propao post zato sto se blog editor srusio il zato sto ste glupi ko kurac?”
Ispatio sam se ziv, kucam post, uploadam slike, pa ih linkam, drkam tu po blog editoru i onda mi se ruka omakne i klinnem na jebeni X i ugasim cijelu jebenu Operu.
Ode sve u tri lepe pizde materine.
Da, pogadjate, ovaj post pisem sad u Wordu. Jebiga.

Uglavnom, vec sam pisao o Air & Space muzeju u DC-u pa ako je netko citao one brljotine od teksta iznad fotografija onda se mozda i sjeca da sam spomenio i Steven F. Udvar-Hazy Center. Naime, Steven F. Udvar-Hazy Center je dodatak na medjunarodnoj zrakoplovnoj luci Washington Dulles u Chantilly, Virginia.
Naime kako se u DCu muzej popunio eksponatima, doslo je do potrebe da se novi eksponati negdje izloze.
Steven F. Udvar-Hazy, madjarski imigrant, donirao je Smitsonianu 65 milijuna dolara potrebnih za muzej koji su napravili u hangaru pokraj aerodroma.
Muzej je otvoren krajem 2003.

Kapija

Lockheed SR-71, u narodu poznat kao Blackbird. Blackbird je mach3 avion za izvidjanje.
Ovaj doticni model je oborio rekord u prelasku od obale-do-obale. Od Air Force Plant 42 u Palmdale, California do Dullesa mu je trebalo 64 minute (prosjek oko 3418 km/h). Odmah poslije toga su ga smjestili ovdje gdje je.

Avijonu, avijonu, a zasto imas tako velike zube?

1960., postena radnicka klasa je proslavljala dan rada. Prvi maj je, peku se cevapi, aFrancis Gary Powers pilotira spijunski zrakoplov U2 iznad Sovjetskog Saveza. No, ne zadugo… iznad Sverdlovska obara ga mocna ruska zemlja-zrak raketa.
Optuzen za spijunazu SSSR-a, osudjen je na 3 godine zatvora i 7 godina teskog rada.
Ipak 21 mjesec kasnije pusten je u razmjeni na jednom mostu u Njemackoj, zajedno s jednim americkim studentom u zamjenu za KGB-ovog pukovnika.
A da… ove babuske je kupio nakon sto je pusten iz zatvora.

Mene majka u marince dala!
Da napadnem zemlju punu zlata!

«Anyone who runs is a Viet Cong! Anyone who stands still… is a well-disciplined Viet Cong!»

Fragment Pentagona od 11.9.

Komad WTC-a od 11.9.

Prepoznajte li ovog ljepotana en-face? Mozda bolje iz profila…

Yap. Mig-21. Drugi avion po broju proizvedenih post WWII aviona. Prvi je Hercules.
Okosnica i ponosnog Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva. 

Tabla ko tabla reklo bi se isprva, medjutim ako bolje pogledamo…

Vidjet cemo da avion sa slike ima oznake Jugoslavenskog Ratnog Vazduhoplovstva!

Mig-15 s kojim je Poljak Frank Jarecki prebjegao. Gdje, ni sta, ni kako… ne znam.

Kozna jakna Chuck Yaegera u kojoj je doticni probio zvucni zid.


Enterprise
Ovo je prvi Space Shuttle ikad napravljen. Prvotno se trebao zvati Constitution, medjutim pokrenula se velika kampanja da se shuttle nazove po brodu James T. Kirka iz Star Treka.
Specifican je po tome sto nema ni motore ni toplinskog stita, jer nije napravljen sa svrhom da ide u svemir, vec da se testira u atmosferi. (ukoliko se umjesto slideshowa vidi zaba, molim vas stisnite F5. Hvala)

UNIVAC. Brz ko Gameboy na umoru.

Evo zanimljivog eksponata… R1, do it yourself raketa iz bivse nam zajednicke drzave. Sastavi-sam-i-napadni-albaniju. Sve u svrhu opste-narodne odbrane.


Raketenpanzerbüchse, u narodu poznat i kao Panzerschreck.
Negdje sam procitao da su Inguseti uspjeli razvalit dva tenka jednim RPG-om u Cecenskom ratu. Ako Inguseti to mogu, onda sa Panzerschreckom je mlada partizanka mogla unisiti dva njemacka tenka, tri talijanska, ustaski dzip i cetnicku zapregu. Sve iz jednog schusa.

Propagandana raketa. Viet-cong bi naime jednu ovaku raketu napunio propagandnim materijalom koji bi ispaljivali na US polozaje nebi li oslabili moral vojnika.

Borsch i kava u tubi! Sir i grasak u tubi! Rusi to u tube pa u svemir. Kad skontas tako je najlakse jest u beztezinskom stanju.


Mobilna karanetna

Pathfinder.

Next time: dio drugi! Yeeeeee

Atlantic City, NJ

Alea iacta est, rekao je Gaj Julije Cezar nakon sto je presao Rubikon, 10. sijecnja 49. godine, prije Krista.
Sto je to u ono doba trebalo znacit, nemam pojma. 
Rimski zakon je, naime, zabranjivao Rimski generalima, vojskovodjama i ostalim voditeljima raznoraznih rimskih vojski prelazak Rubikona jerbo se to smatrala granica izmedju Rima i prekoalpske Galije odnosno Galliae Cisalpinae.
Dakle, kocka je bacena, inace to znaci u prijevodu a zasto se kocka baca kada se zakon prekrsi neznam… moguce je da je i rimski zakon zabranjivao kocku, iako je to mala vjerovatnost posto se zna da je Rim u ropotarnicu povijesti odnio njihov nemoral i nedostatak pravih vrijednosti. Time su sigurno imali kocku.
A mozda se Gaj Julije Cezar s nekim opkladio da ce preci Rubikon.
– “Preci cu Rubikon”
– “Oces kurac.”
– “Matere mi moje Aurelije Kote, ocu!”
– “E moj Julije… mogu se okladit u bure najboljeg velikogrckog vina da neces”
– “Kocka je bacena!”
– “Reci to kad predjes s vojskom Rubikon, pizdo.”
– “A sto sam ja pizda?”
– “Eto tako… idi sad i cuvaj se martovskih ida.”
– “Ha? A… ajde bok..”
– “Bok…” 

Trebalo bi napomenuti da je i Gaj Julije Cezar Rimsku Imperiju doveo na obale Atlantika.

A kad smo kod Atlantika i njegovih obala trebalo bi spomenuti i Atlantic City.
Atlantic City je, naime, tema danasnjeg posta odnosno foto-putopisa. Kao sto mu i samo ime govori nalazi se na obalama Atlantskog oceana, ali ne u Irskoj, Portugalu, Spanjolskoj ili sta ja znam gdje vec nego se nalazi na istocnoj obali Sjedinjenih Americkih Drzava. I to u New Jerseyu.
Poznat je upravo po tome sto je to Las Vegas na istocnoj obali. Naime, Atlatnic City otvara svoja grada svima koji su zeljni potrositi tesko stecene dolare u raznim kasinima odnosno kockarnicama.
Najcesci posjetitelji su penzioneri koji hipnotizirano ubacuju kovanice svoje krvavo stecene mirovine ili socijalne pomoci u poker aparate ili one aparate s vockicama.
Nakon sto razjebete sve pare, uvijek vam postoji plaza na kojoj se mozete okupati al pazite se valova. Nije ko na Jadranu.
Pa da ne serendam previse… let’s start!
Wooha.

Dakle ovo je kockarnica Cesar. U Atlantic Cityu. Slucajnost?!

Jedna od Donaldovih kockarnica.

Sjecali se ko one epizode Simpsona kada velecasni Lovejoy, nakon sto Homer na sebe navuce gnjev mase, stavi spomenutog Mr. Simpsona u avion da bude misionar u Juznom Pacifiku a ovaj vice: “I’m no missionary! I don’t even believe in Jebus!”
He he.
Uglavnom on na otoku domorocima izgradi kockarnice i kad oni naprave belaj on kaze: “I gave you a glittering Vegas, and you turned it into a skanky Atlantic City.”

Cash for gold! Kad zakockate sve dolare… uvijek vam ostaje krizmeni lancic… ili vjencani prsten… srecom pa ja ne nosim zlato… ni srebro… nakit uopce… alergican sam na nakit.

Boardwalk. Prvotno osmisljen da sprijeci najezdu pjeska s plaze u prijedvorije hotela, kasnije prosirivan, ojacan betonom i celikom ispod. Gore su daske. Sada je dugacak nekoliko kilometara (odnosno nekoliko milja) i najveci/najduzi je boardwalk na svijetu. I u par slijedecih slika:

Spomenik palim borcima sto su branili Atlantic City. U Koreji.

Vjerujte il ne. 

Kral je ziv, ne?

Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker, Poker!

Delaware Memorial Bridge. Dakle vec sam spominjao Brooklyn bridge i tako nesto pa sam rekao da cu prikazat jos jedan veci viseci mos. Evo ga… ova mrcina (odnosno mrcine posto su to dva mosta – blizanci) premoscuje rijeku Delaware izmedju Delawera i New Jerseya.
Raspon je 655.3 m, a ukupna duzina 3281.2 m (istocni), odnosno 3290.6 m (zapadni).
Na 40. odnosno 41. mjestu su u svjetskom poredku.

New York – part #2

Dio drugi.
Pa da krenemo…

Rockefeller center. Unutra se nalazi NBC.

Usred menhetna na dalekom zapadu
Hrvatski barjak njise se na vjetru

I Bosanska zastava vijori
Patriotizam u svakome gori

Bio sam i na touru kroz NBC na kojem je nazalost bilo zabranjeno fotografiranje, snimanje, skiciranje, preslikavanje, fotokopiranje i ostale forme docaravanja interijera raznoraznih studija i prostorija NBC-a.
Medjutim sve se to ionako moze vidjeti i na TV-u. Dakle bio sam u studiju gdje se snimaToday showSaturday Night Live i dakako Late Night With Conan O’Brian.
Conanov cijeli stage je velicine mog spajza u Brodu. A trik je da to veliko izgleda na TVu tako da to snimaju posebnim lecama za kamere koje imaju efekt gledanja na jedno oko (tako da nema percepcije dubine i plasticnosti slike… i sta ja znam sta sve vec ne.) i jos drugim cudima tehnologije.
Medjutim kako Jay Leno ide u penziju, a Conan preuzima Tonight Show pretpostavljam da ce dobiti i veci studio.
Iako je meni i ovaj uzasno drag.

Ovo je MTV na Times Squareu.

Druga strana.


Za sve one koji su na dijeti…
Fogetta boutit! Nego hajte na krmetinu svjezu.

Yap. Svjetski poznati Buba Gump skampe. E da je Buba ziv…


Gdje si sad, Kinže Konže?



Najviši neboder u gradu i jedna od najposjećenijih svjetskih znamenitosti s 3,5 milijuna posjetitelja godišnje je Empire State Building, dovršen 1931.
by wikipedia

I za laku noc… jedna vecernja slikica.

Coming on next on Jimblog (USA EDITION): Atlantic City, NJ

Nueva York – part #1

Slicica lijevo ne laze. New York je, u najmanju ruku, fantastican&magican.
Medju zivotnim zeljama mi je bilo vidjeti ovaj grad kojeg smatram glavnim gradom svijeta (naseg svijeta, zapadnog… jebiga, jedite se antiglobalisti kolko ocete al to je tako) tako da sam cesto raspravljajuci o zivotnim zeljama svoj kratki monolog zavrsavao sa: “Samo da mi je vidit New York, pa mogu umrt.”
Eto vidio sam New York, a rano mi nesto umrt sad u ranim dvadesetima… a jos Moskvu nisam vidio… ni London… ni Kubu…. i Kinu dakako… pa cu to umiranje stavit malo na hold.
Iako basist u Leningrad Cowboys go America prvu noc njihovog boravka u New Yorku kaze: “Somebody always get murdered when you come to New York. I saw it on televison.”
Bizarno.

Da, New York je magican&fantastican i jos je kulniji nego sto sam ocekivao da ce bit.
Zavidim sad svim onim blogerskim pizdurinama sto zive po menhetnima razno-raznim, nabace super kewl post sa super kewl slicicom New Yorka. “Danas smo bili na koncertu Erica Claptona… nja nja nja.”
Lucky bastards.

Dok sretne pizdurine mogu pogledat magicni&fantasticni New York kad god zele, ja sam kao ludi japanski turist slikao sve zivo i nezivo…
Pa eto jebiga da pocnem…
I nek se nitko ne uvrijedi na ovo “pizdurine”. Samo sam uzasno zavidan.

Eto sad slike vise…

Zeljeznicka stanica World Trade Centar. Ovo iza ove ograde je Ground Zero. Sada je to veliko gradiliste za “Tornj slobode” (Freedom Tower) koji će ujediniti poslovne funkcije sa spomenikom za oko 2800 poginulih.

Vjerovatno najvaznija ulica na svijetu. Ovdje se kroji svjetska sudbina.


Ovo je i dalje Wall Street

Ovo je zanimljiv spomenik… a kako je meni mrsko objasnjavat uslikao sam objasnjenje. Molim vas skrolnite do iduce slike:


Za one koji ne znaju engleski… tough luck… naucite, 21. stoljece je.


“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do”

Sad samo fali da debeli Sipowitz izleti odnekud iznebuha.


New York Stock Exchange (NYSE), iliti “Big Board”


You’re fired!

Brooklyn Bridge. Prvi most s ovim celicnim zicama.
Po zavrsetku gradnje bio je najveci viseci most na svijetu (486 m u rasponu, 1825m u duzinu). To je bilo od 1883. do 1903. Sada je na 66. mjestu
Sada najveci je japanski Akashi-Kaikyo Bridge sa 1991 m raspona i 3911 m
duzine mosta.
Most iz Philadelphije iz proslog posta – Walt Whitman Bridge – 610 m u rasponu, 3651 m duzine.
U jednom od narednih postova bit ce i treci, veci most i od Walt Whitmana i od Brooklynskog.


Ovake bi znakove trebao stavit i u Hrvatskoj na pocetak svake ulice gdje je bolnica. Il gdje je zabranjeno honkat.
Samo da bi efekt bio ucinkovit, ispod znaka treba stavit namrgodjenog policajca koji vrti penderk u ruci i kroz guste brkove mrmlja: “Za Tita se bolje tabanalo.”

Imena lewda nalaze se svuda.

Central Park je nesto preludo. Dzungla usred betonske dzungle. Skoro ko Zrinjevac!

Dorucak kod Tiffany…

… meza kod Hefa! smokin

I zadnja slika za danasnji post je Katedrala Sv. Patrika, napravljena 1879. – najvisa gradjevina tada u New Yorku (100 m u visinu ako se ne varam).

Sutra: New York – part #2

Philadelphia, PA

Na jednom sam blogu pronasao ovaj ultra super i zanimljiv link.
Naime, oznacite drzave u kojim ste bili i onda vam se generira super kewl karta.
Pa, malo sam se i ja tako poigrao pa evo Jimbove karte posjecenih zemalja Europe:

Trebam sto prije skoknit do Zeneve. Ovaj svicarski otocic bas prkosi u moru moje srednje Europe.

Kako bilo da bilo na ovom sajtu tako mozete oznaciti i americke drzave sto je pretty cool.

Ova karta odlicno ce posluziti kao uvod za ovaj foto putopis koji ce se protezat kroz ovaj i jos dva slijedeca posta.
Posto vjerujem da 90% citatelja Jimbloga nije upoznato s geografijom SAD-a, markirane drzave su: Virginia, Delaware, Pennsylvania, Maryland, New Jersey i New York.
Sto ce malo zornije prikazati i ova karta:

Uglavnom, prvi grad koji cu predstavi kroz par fotografija je Philadelphia, PA iliti Pennsylvania.
Peti grad po broju populacije u SAD-u, drugi na Istocnoj Obali (naravno New York je prvi).
Osnovali su ga Kvekeri, dali mu ime po grckom Φιλαδέλφεια sto bi u prijevodu bilo “bratska ljubav” jer su zeljeli da grad bude zasnovan na temeljima slobode i vjerske tolerancije. Phily je i, poput San Francisca, gay friendly grad. Pakshucasrshija.
Prije Washington DC-a, glavni grad SAD-a bio je, da pogadjate, Phily.
Philadelphia je bila glavni centar pokreta neovisnosti tokom Americke revolucije za neovsinos. Nacrti deklaracija neovisnosti i Ustava SAD-a su sastavljeni i doneseni u gradskom domu Neovisnosti.
U gradskoj Tun Taverni je 1775. osnovan red Marinaca SAD-a.

Toliko o povijesti koje ima i za jedan grad u SAD-u dosta.
Sada – slickice!

Nijedan moj fotoputopis, nije fotoputopis ako nema slike iz retrovizora. Jos jedna za kolekciju. I da… nitko nije osvojio nagradu na onom natjecaju od prije mjesec dana.

Ovako izgleda americki autobahn.

Ovako americki most.


Lijevo je dvorana Philadelphia 76ersa (kosarka), a ovo veliko – stadion Philadelphia Phillies (baseball). Nisam 100% siguran.

Jedna super kewl moderna zgrada.



It’s china town!
I u par slijedecih slika:

Center Phillya.

Kazu da je doc u Philly a ne otic kod Ricka na svjetski poznati philly cheese steake je otprilike jednako tome da dodjete u Sarajevo a ne pojedete cevape kod Zelje.
Il da odete u Vares a da ne… jel….

Ranije spomenuti Independence Hall.


Tipicni americki cosak.


Spomeni irskim imigrantima u SAD. Vrlo zivotopisno napravljeno. Od nedostatka krompira do iskrcavanja u philadelphijskoj luci.

I most koji vodi iz Pennsylvanije u New Jersey.

A sada spetakl!!
Bonus fotografije ludih lutaka!!

Pokojni papa himself je dosao vjencat Denisa Rodmana!


– Beam me up, Ken!

Samo da rata ne bude

Mislio sam da su potrebna muda velicine ljubenice da bi se mahalo palestinskom zastavom po 6. aveniji.
Izgleda da sam bio u krivu.
Prije svih blog haerovaca koji zive u New Yorku (barem mislim da je prije svih), slike s anti-ratnog prosvjeda u od prekjucer, odnosno 6.

Nista spektakularno, al’ eto da sam i ja uhvatio nekakav prosvjed. Pravi metropolitanski.
A ne nesto provincijski tree-hugerski sa vegetarijanskim grahom.
Uostalom, kako grah moze biti vegetarijanski? Ili janjeci but od soje. Pa jel janjeci il je od soje? To je od soje koja si je zafilmala da je ovca.

Coming soon: Jos super slikica sa Zapada.

National Air and Space museum

super(iako ne volim Amerika!)…nadam se da ovi izvjestaji dolaze u nastavcima..utrpaj u jedan i Smithsonian Intituion..meni za dusu..indjoj! (dajana 30.07.2006. 15:24)

Smithsonian Institution je edukacijska i istrazivacka institucija i udruzeni muzejski kompleks kojim upravlja i kojeg je osnovala vlada SAD-a i financira se od priloga, poklona i od profita svojih trgovina i istoimenog casopisa. Vecina se objekata nalazi u Washington DC/u, medjutim 19 muzeja i sedam istrazivackih centara nalaze se u New Yorku, Panami i drugim mjestima. Sadrzi 142 milijuna eksponata u svojoj kolekciji.

Smithsonian muzeji:

  • Anacostia Museum and Center for African American History and Culture
  • Arthur M. Sackler Gallery
  • Arts and Industries Building
  • Cooper-Hewitt, National Design Museum
  • Freer Gallery of Art
  • Hirshhorn Museum and Sculpture Garden
  • National Air and Space Museum 
  • Steven F. Udvar-Hazy Center (dodatak na Washington Dulles medjunarodnom aerodromu u Chantilly, Virginia)
  • National Museum of African American History and Culture
  • National Museum of African Art
  • National Museum of American History
  • National Museum of the American Indian
  • National Museum of Natural History
  • National Portrait Gallery
  • National Postal Museum
  • National Zoo (Smithsonian National Zoological Park)
  • S. Dillon Ripley Center
  • Smithsonian American Art Museum
  • Smithsonian Institution Building
  • The National Gallery of Art je povezana sa Smitsonianom, ali njome upravlja drugi odjel.

Muzej u kojem sam ja bio, i koji cu danas ovdje pretstaviti u kratkoj fotoreportazi je National Air and Space Museum sto bi u prijevodu bilo Nacionalni muzej zrakoplovstva i svemira. Recimo.
Postoji i drugi Air & Space museum (Steven F. Udvar-Hazy Center) kojeg tek planiram posjetiti.

National Air and Space Museum ima najvecu svjetsku kolekciju aviona i svemirskih letjelica na svjetu.

So… let’s start.

Nema pica i ica. Cuvamo blago.


Ovako je sve pocelo – Wright Flyer 


Apollo 11. Original.

Sve sto je ostalo od Sputnika je ova rincica i komad metala.

“American components, Russian components, all made in Taiwan!”

Americki Apollo….


… spojem sa sovjetski Soyuzom.

Prvi covjek koji je izaso napolje u svemir je bio naravno Rus. Garant ga priteralo pisat od silne votke.

Super narancasto odjelo Yurija Gagarina – prvog covjeka u svemiru.

Odjelo Neila Armstronga – prvog covjeka na Mjesecu.

Sluzbene legitimacije Yurija Gagarina…

…medjutim ako bolje pogledamo vidimo da fali partijska knjizica!

I Rusi su kontali na Mjesec. Ovo je njihovo odjelo za setnju po Mjesecu.

Sovjetska Proton raketa. 40 godina u sluzbi.

Specijalni sah napravljen za kozmonaute (i astronaute u posjeti) na svemirskoj staniciMir. Naime, figure se ne podizu nego su cijelo vrijeme cvrsto na podlozi (pomicu se kroz tunelice na ploci).

Rusi su naime imali dva space shuttle programa. Buran i Ptichka. Ptichka – ne pichka. Iako su Rusi imali uspjeha pocetkom devedestih zbog politicke situacije u Sovjetskom Savezu odnosno sad vec Rusiji morali su odustat od programa.

Neznam koji je ovo avion…

Spirit of St. Louis. Avion s kojim je Charles Lindbergh napravio prvi solo non-stop let preko Antlantika (New York – Paris)

SpaceShipOne. Prvi privatna svemirska letjelica. Ovaj avion pokraj njega je Bell X-1(“Glamorous Glennis”) s kojim je Chuck Yeager napravio prvi supersonicni let.

Jos raketa.

Messerschmitt


Polarstar.

Hindenburg. Maketa. Original im je navodno izgorio u nekakvom pozaru.

Spirit of Texas. Helikopter koji je prvi napravio put oko svijeta.

As asova.

“Aj Hajdi! Der Krieg ist forbaj! Di flugcojg mora biti gotov bis cu hojte! Hajl Kajzer!”

– “Herr uberoberrajhsfeldfirer!! Dieses fleugzueg ist kaput!”
– “Nix kaput. Das kan wir machen! Wir musen noch neue gefufnen auf dem zinzilatorem des kargablajznem zu wechslen und alles ist wie neu. Nicht schisen!!”
– “Hande hoch…!”

Memorabilije americkih pilota iz drugog svjetskog rata. Ako malo bolje pogledamo…


Vidjet cemo sto endehazijskih kuna!


Macchi MC.202 Folgore

Mustang P-51D.

Kawasaki.

Martin B-26B Marauder Flak Bait. Ovaj bombarder je imao 202 uspjesne misije, vise od ijednog bombardera u Europi.

– “Jes cuo da jedan Tomahawk vrijedi milijon dolara?”
– “Eeee, da bar meni jedan padne u bascu…”

Washington DC

Yo. Upravo smo vecerali kinesku hranu, original kinesku, pravi kinez i kineskinja rade u restoranu (original kazem vam, narudzbu pise onom njihovom kineskom cirilicom) i uglavnom kako to biva uz to dobijes i tzv. “fortune cookie” ili kako bi mi to Hrvati preveli “kolacic srece” ili kako bi ja to rekao “talicni keks” ili “berichetni slatakch” (tako je bezvezno rec kolacic srece… “ja sam kolacic srece… mene belaj nece…”) i uglavnom ja sam dobio:

a s druge strane koje lotto brojeve da igram, medjutim to je sad nebitno.
Dal’ se pod “far & wide” smatra let preko Atlantika?

No dobro…
Danas su me moji vrli domacini (sestra&zet) vodili u Washington DC.
Washington DC je glavni grad SAD-a. DC znaci “District of Columbia”, federalni distrikt u kojem se nalazi Washington. Dobio je ime po prvom americkom predsjedniku (Georgeu Washingtonu).
Ako vas zanima vise – Washington on Wikipedia

A da ja ne serendam previse (iako mi serendanje ide dobro…) evo fotoreportaze. Uzivajte. Ili enjoy kako kazu u Coca-Coli

I Washington ima svoje Vilsonovo. Jest da nije kao u Sarajevu… fali Miljacka….


Bijela kuca. Prednja strana. Glavna strana. Ona koju nikad ne prikazu na TV-u. Zanimljivo jel. Al tu je glavna kapija, i tu se ulazi. Tu je i danas Tony Blair usao. Da. Tony Blair je danas bio kod mr. Prezidenta.
Hej da a jel vidite ciku na krovu presednikove kuce?

Evo ovdje sam ga malo bolje uzumao. Ima dvogled. Morao bih napomenuti da tu odma na ulici ispred Bijele kuce lik iznajmljuje Segwaye (to vam je ona pizdarija… ma evo linka). Vise turista je gledalo hrabre na Segwayu (svi su potajno ocekivali da ce se neko raspizdit s te naprave kao i sam mr. prezident prije nekog vremena) nego Bijelu kucu. Vjerovato je i ciko njih gledao.

Evo “prave strane” odnosno avlije. Moram priznat da lijepse izgedat ovako. Izvjesena zastava znaci da je gazda kod kuce.

Washington Monument. U cast Georgeu Washingtonu. Najvisa gradjevina u gradu. Vece nema. Nit ce ikad bit. Zakonom tako odredjeno.

Alles ist relativische.

Vietnam memorial. Ovo je zid na kojem su ispisana imena svih poginulih americkih vojnika u Vijetnamskom ratu. Imena su poredana kronoloski (od prvog poginulog do posljednjeg) i katalogizirana u posebnim katalozima pomocu kojeg mozete naci bilo koga. Kada ga nadjete na kojoj je ploci od dezurnog volontera mozete zatraziti papir (na kojem pise “Vietnam Memorial”) i grafitnu olovku s pomocu koje mozete na taj papir preslikati ime trazene osobe. 

Ovako to otprilike sve izgleda.

Ovo je vjeverica. Jede nekakav ceser il tako nesto. Vjeverice slobodno pice parkom, i ne samo to… eto neki dan sjedim ja u dnevnoj gledam Star Trek kad evo ti vjeverica se sece po trijemu! Malo zato evo i zeca!
Uglavnom zivotinja ima svakojakih ovdje. I tako slobodno se slobodno zajebavaju. Ja neznam dal sam ikad i prije vidio vjevericu uzivo u Europi. Sumnjam nacisto. Carsijsko dijete, jebiga.


Ovo je spomenik iz Vietnam Memoriala. Palom borcu.

Lincoln Memorial. Sjecam se da se tu Nixon prepirao s djecom u istoimenom filmu Olivera Stonea.
I’m not the crook.

Unutar Lincoln memoriala… nalazi se Honest Abe.

Pogled na monument s ulaza u Lincoln Memorial. Kad vjetar ne puse, monument se odrazuje o vodu kroz koju je trcao Forest Gump.
JENNY!!

Onaj s nausnicama je Klinger.

Hawk Eye je onaj sto iza sto umjesto puske nosi martini.

Danas nista nije dzabe.

Svjeze.


Ako je netko bio u Batini, onda zna da ovakvi reljefi postoje i tamo (prizori iz Batinske bitke izmedu Crvene Armije i Njemacke vojske). Ovdje ima svakakvih motiva… padobranci, u rovu….

D-day govor by Eisenhower.


General Ulysses S. Grant. Ujedno i 18. americki predsjednik.


Ovo je Capitol. Senat s jedne, Kongres s druge strane. Fina gradjevina, ljepsa od Bushove kuce. Vece. Grandijoznije. I na brdu je. Za to i je Kaptol.

Opet lude vjeverice.


“Kolumbo jebem te radoznala”

Coming on next: National Air and Space museum.

Pozdravi i selami from USA

Daklem, napokon sam stupio na sveto americko tlo (excusa me, aber u narednih mjesec dana nece biti slova s ovim kvacicama odnosno sami dodajte afrikate jerbo imam ovdi americku tipkovnicu)
Jos se mucim s jet-lagom (to vam je ono kad vam u glavi kuca 15h a zapravo je 9h), tako da sam jucer prozivio najduzi dan (danje svijetlo sam gledao punih skoro 20h… al otic cu ja u Svedsku il tako negdje kad su polarne one zime/ljeta).

I tako jos sam omamljen i osamucen… let je bio dug s malim turbulencijama s vremena na vrijeme, naspavat se, naravno, nisam uspio i sto je najgore od svega od one avionske hrane mi se tolko priprdilo da sam mislio da cu eksplodirat. Al bilo mi je neugodne jer je neka Litvanka sjedila pokraj mene (ne Kalasnjikov litvanka, nego zena… prava… od krvi&mesa) tako da sam isao na WC samo prdnit s vremena na vrijeme… onako momacki ga odvalim… a usput se i upisam.

Srecom pa sam letio za DC, jer neznam kako bi izdrzao da sam morao letit recimo za Seattle. Ubio bih prvo sebe od muke a onda nekog drugog svojim prdcima.
Granicna/carinska kontrola na Dullesu je bila ljubazna i pristupacna i na moje opce radost i veselje djelatnik Odjela Domovinske Sigurnosti mi nije razgibavao prste po cmaru. Na moje i njegovo veselje, a na zalost nekih zlobnika… iako to bi bila zanimljiva prica za blog… mozda i za naslovnicu.
Ali zato su me u Frankfurtu posteno pretresli i ispipali.

I uglavnom to je to… ovdje je dakle 9h ujtro i ja skupljam snage da skontam kako radi TV.
Sramota.
Sjetio sam se one Edine pjesme:
zena sto mi je iznajmljivala stan
objasnjavala mi kako se pali TV
(hej meni, bolan, hej – halo)

Ha – ha… meni bilo to smjesno kad sam prvi put cuo tu stvar… a jutros… upalim TV i nadjem 4 kanala. Slovima: cetiri-cetr/ceter.
Nemogu nac oni ostalih tri milijona kanala.
Jucer nisam znao pustit vodu u umivaonik…

Me poor. Croatia poor. Give me food.


Apendix prvi (ujedno i prva slika from USA na blogu)
Ovo je specijalno za Nikolu
Njemacka cizma imperijalizma u USA (samo sto oni to ovdje zovu TiMoubl a ne ko mi TeMobajl)

A signal im je pravo jak!