Andrićgrad – na Drini Baščaršija

Prije nekoliko dana bh književnik Abdualh Sidran na gostovanju u emisiji na Televiziji Alfa iznio je jednu šokantu tvrdnju. Tvrdi tako g. Sidran da je Emir Kusturica zapravo zašehidio na nekom brdu kraj Sarajeva od strane četničkog metka (a možda i ruskog snajpera), a danas čovjek koji se predstavlja kao Emir Kusturica, već dvadeset godina hoda po Srbiji i snima filmove je zapravo stanoviti Pantelija Milisavljević kojeg je postavila srpska tajna služba! Nije trebalo dugo medijima „regiona“ da objave „senzacionalno otrkiće“ književnika Sidrana, pa su odmah krenule i analize Sidranove teorije – o genijalnosti njegovog otkrića preko psiholoških dijagnoza poznatog književnika – od demencije do potpunog ludila. Novinar portala Radio Sarajevo je prvi ipak postavio točnu dijagnozu – radi se o Sidranovoj genijalnosti! Naime, netko se prisjetio ratnih pisanja g. Sidrana u kojem je on napisao jedan odličan satiričan tekst objavljen u siječnju 1993. u bh magazinu „Dani“ pod nazivom „Enigma zvana Pantelija S. Milisavljević“ o tome kako je pravi Kusta poginuo u obrani svog grada, a srpska tajna služba postavila svog čovjeka koji se predstavlja kao on. Sidran svoj tekst završava rečenicama: „A ako ne vjerujete, do tada pogledajte fotografije. Ako laže koza, ne laže rog“, i kraj teksta dvije identične fotografije slavnog redatelja – ispod jedne piše: „Pravi Emir Kusturica“, a ispod druge „Njegov dvojnik Pantelija S. Milisavljević“. Continue reading Andrićgrad – na Drini Baščaršija

Bucharest, not Budapest

IMG_3347

Vjerovali ili ne, mnogo ljudi brka Bukurešt (Bucharest) s Budimpeštom (Budapest). Fenomen je započeo kralj popa, rahmetli Michael Jackson kada je bukureštansku publiku 1990. pozdravio: “HELLOOO BUDAPEST!!” Od te sudbonosne ’90 do današnjih dana i redovitih gostovanja stranaca greška se potkrala mnogima: tako i Blaze Bayleyu (Iron Maiden), James Hetfiledu (Metallica!!!!), Lennyu Krawitzu, itd… Doduše, tako je i Goran Bare pozdravio Orahovicu sa “Đe ste Đakovo”, al to je već drugi par opanaka. Uglavnom, najveća zbrka se dogodila 2012. na finalu lige Europe, kada je 400 navijača Atletica Bilbaoa umjesto u Bukureštu završilo u Budimpešti! Kreneš iz Baskije u Istočnu Europu i završiš na negdje sasvim šestom mjestu. Strašno. Tako sam ja jednom krenuo u Beograd pa završio u Mostaru, ali i to je treći par opanaka. Continue reading Bucharest, not Budapest

Transfăgărășan

IMG_3299

Napravljena 70-ih, ovo je Transfăgărășan cesta. Šest tisuća tona dinamita je upotrebljeno da se napravi, a 40 života je izgubljeno. Ali iz zraka izgleda kao svaka najbolja krivina sa svih najbolji staza na svijetu spojene u neprekinutu sivu vrpcu automobilskog savršenstva (…) Pogriješili smo… ovo je najbolja cesta na svijetu!

~ Jeremy Clarkson, Top Gear S14 e01, 2009

Nicolae Ceaușescu se nakon smrti rumunjskog komunističkog vođe Gheorghiu-Deja 1965. ustoličio kao vladar Rumunjske, tj. kao generalni sekretar, a kasnije kao i predsjednik Socijalističke Republike Rumunjske (u socijalističkim zemljama uglavnom nije postojala institucija predsjednika, osim naravno druga Tite koji je imao neograničen mandat, a 1990. Miša Gorbačov se ustoličio za predsjednika SSSR-a, prvog i zadnjeg). Drug Ceaușescu je još 1960. prekinuo rumunjsko aktivno članstvo u Varšavskom paktu, iako je formalno Rumunjska bila članica do kraja. Nakon upada SSSR-a (i ostalih članica VU) u Čehoslovačku 1968., Ceaușescu je javno osudio invaziju na “neovisnu” socijalističku zemlju i zbog toga pokupio simpatije u zemlji, ali i vani. Došao je i Nixon, počeli su dolaziti i dolari (što će se kasnije pokazati katastrofom koja će pokopati i Ceaușesca i njegovu socijalističku Rumunjsku), međutim postojao je opravdani strah da bi Rusi mogli upasti u Rumunjsku (tim više što je Rumunjska bila jedina članica VU u kojoj nije bio niti jedan sovjetski vojnik). Stoga je Ceaușescu naredio izgradnju ceste preko južnog dijela Karpata, preko Fagarasana koja bi bila strateška vojna točka za komunikaciju Sjever-Jug, tj. za brzo izmještanje vojnih snaga u slučaju invazije. Iako takve komunikacije postoje od ranije, donesena je odluka da se napravi ova cesta koja ide preko 2000m nadmorske visine jer ove ostale ceste prolaze kroz doline u kojima je lako napraviti zasjede i presjeći komunikacije. Također je popularno i mišljenje da je Ceaușescu dao izgraditi Transfăgărășan čisto da “premaši” Transalpinu, predratnu cestu koju je izgradio kralj 30-ih, a Nijemci obnovili 40-ih. Kažu da je Transalpina također spektakularna cesta za vožnju, pogotovo sada kada je svježe asfaltirana i obnovljena. Transalpina dostiže najveću visinu od 2145m, a Transfăgărășan 2042m. Continue reading Transfăgărășan

Banat, Transilvanija i Vlaška, tri srca junačka

IMG_3127
Negdje na potezu Temišvar – Sibiu

Znate li pjesmu “Kada padne prvi sn(ije)g”? Ja upregnem merđana/ svog vatrenog sokola/ pa se vozam noć i dan. Uglavnom, ta pjesma je zapravo rumunjska pjesma Sanie cu zurgălăi iz 1937. godine. 1950-ih poznati američki gitarist Les Paul, obrađuje ovu pjesmu i izdaje ju zajedno s Mary Ford pod imenom Johnny Is The Boy For Me. Edit Piaf  izvodi ovu pjesmu pod naslovom Johnny tu n’es pas un ange, a također je poznata i obrada belgijskog banda Vaya Con Dios pod nazivom Johnny. Čisto ambijenta radi, pustimo u pozadini ovu verziju iz 1989: Continue reading Banat, Transilvanija i Vlaška, tri srca junačka

Putevima grofa Tepeša, genija s Karpata druga Nicolaea i švercera s pijace u Temišvaru

 

WP_20140803_007
Tito je imo Titograd, Staljin je imo Staljingrad, a Jimbo ima Jimboliju!

Kažu da je znatiželja ubila mačku, a predrasuda turista.

Ako prosječnom Hrvatu predstavite svoju nakanu putovanja u Rumunjsku, dotični pH će vas pokušati odgovoriti na sve moguće načine. Jerbo Rumunjska, ta nezaslužena EU-članica, je leglo kriminala, nepoštenja, a Rumunji su već poznati po tome da su patološki kradljivici. „Rumun kad nema šta da ukrade, baci svoju kapu kod komšije pa ide nju krast.“ U Rumunjsku ne treba ići zato što su ljudi neugodni, kradu, lažu i kleveću, Cigani će Vas ukrast i vozat rumunjskim selima u zaprežnim kolima i prodavat vaše mlado telo za šaku leja. Agenti Sekuritatea čuče iza telefonskih stupova (nema struje u Rumunjskoj, samo telefon), otimaju, muče i ubijaju. U Transilvaniji vampiri otimaju, krv piju, organe prodaju na prištinskoj pijaci. U Rumunjskoj ceste nisu asfaltirane, voze se samo zaprežni konji i pokoja Dacia iz 1980-ih bivšeg komuniste. U vlaškim selima lokalni DVD-i su organizirani u naoružane milicije i ne priznaju nikakvu vlast. To vam je Rumunjska u glavi prosječnog ne-Rumuna, vezane za uspomene dok su se na temišvarskoj pijaci preprodavale traperice iz Trsta.

Koliko ima istine u stereotipima o vlaškoj zemlji, pokušajte doznati u slijedećim recima, ili što bi rekli naši anglo-saksonski NATO saveznici – Stay tuned… Continue reading Putevima grofa Tepeša, genija s Karpata druga Nicolaea i švercera s pijace u Temišvaru

Hajde da se volimo IV

hajde da se volimo

Neki dan je na hrvatskom RTL-u koji ima fetiš prikazivat trash uratke bivše nam države i to u produkciji braće nam Srba prikazivan prvi dio “legendarne glazbene komedije”  Hajde da se volimo, što je zapravo celovečerni zabavni (čitaj: trash) program uz Lepu Brenu. Ja sam o Lepoj Breni pisao čak jednom prije šest i kusur godina, a spomenuo sam je valjda nebrojeno puta pošto je Lepa Brena na neki način obilježila moj život.

Treba li titlovat Lepu Brenu ili trebaju li je pustiti na nacionalnu dalekovidnicu – ja o tome ne bih puno raspravljao, ali bih se opet malo dotaknuo Lepe Brene. Figurativno, jelte. Continue reading Hajde da se volimo IV

Druže Tito bela lica, kad ćeš doći do Plitvica? (Vila Izvor)

IMG_2888

Kaže moj kum da su drugu Titi naštancali toliko kuća da ih ne bi stigao obać ni da je danas živ.

Vila Izvor (Objekt 99) je Titova vila na Plitvičkim jezerima građena po završetku WWII, a navodno je drug Tito u svom samoupravnom životu bio ovdje samo dva-tri put, a i to je pitanje. Drug Tito je stvarno imao mnogo vila po bivšoj mu državi, ali čini se da je najviše volio namakat dupe na Brijunima, lovit bosanske medvjede u Bugojnu ili srndaće u baranjskom Tikvešu. A vjerojatno je i opalio ovdje kojeg ličkog međeda.

Vila Izvor koja se nalazi duboko u šumama NP Plitvička Jezera gradili su periodu od 1948. do 1953. ratni zarobljenici koji su pokraj buduće vile imali i svoj logor. Vila je obložena kamenom škiljevcom s Medvednice, unutrašnjost je prekrivena kvalitetnim mramorom, a lamperija i namještaj su napravljeni od najboljeg slavonskog hrasta. Zarobljenici su napravili i cestu koja vodi do vile, a ispod kompleksa postoji i 80m dugačak tunel za izlazak u slučaju vanredne situacije. Continue reading Druže Tito bela lica, kad ćeš doći do Plitvica? (Vila Izvor)

Ličko orlovo gnijezdo (ex RP Gola Plješevica)

IMG_2857

U sklopu bivše zrakoplovne baze Željava, na vrhu Plješevice (Gola Plješevica, 1647.61 m) nalazio se radarski položaj uvezan u sustav PVO-a JNA VOJIN (vazdušno osmatranje, javljanje, izviđanje i navođenje) ili pojednostavljeno rečeno – oči jugoslavenske avijacije. S vrha Plješevici tako je JNA mogla promatrati zračni prostor velikog dijela Italije (najzanimljivi zbog NATO baze Aviano) i dijelova Madžarske (snage Varšavskog pakta). Unaprijed se zahvaljujem drugu Darkiju na nekim zanimljivostima koje ću ovdje iznijeti.

Na Goloj Plješivici su se tako nalazila dva radara – britanski Marconi S-600 dometa 600km i radar za mjerenje visine S-613 koji su bili smješteni u dvije saćaste kupole (S-600 u većoj) napravljenim od duraluminija i presvučenim posebnim tkaninama koje su čuvale opremu od oštrih uvjeta ličke klime. U sklopu radarskog položaja nalazio se i meteo-radar, heliodrom, trokatnica alpskog tipa napravljena od armiranog betona u kojoj su bili smještene vojničke prostorije, a ispod položaja prokopan je sustav tunela s nekoliko izlaza oko vrha, u kući i na samom radarskom mjestu. Continue reading Ličko orlovo gnijezdo (ex RP Gola Plješevica)

Tamo dole đavoli se kote (ex zrakoplovna baza Željava)

IMG_2723

Bivša zrakoplovna (tj. vazduhoplovna) baza Željava bivše JNA s podzemnim aerodromom poznatim pod imenom objekt 505 Klek sigurno je najmistificiraniji vojni objekt bivše vojske bivše države, što nije ni čudno s obzirom na veličinu tog zaista impresivnog objekta, za kojeg epitet ‘kolosalno’ nikako nije preuveličavanje. Upravo kao takav postao je “meta” mnogih, uglavnom, muški entuzijasta pošto se uglavnom heteroseksulani muškarci vole vojsku i zavlačit se u tunele (psiholozima ostavljam da posegnu za Freudom).

O Željavi su pisali mnogi, a posebno preporučujem članak druga Nedorečenog  gdje je dosta opširno i zanimljivo opisao povijest baze Željave, tehnikalije, itd., a također reporučujem i zeljava-lybi.com, koji je čitav jedan “pokret” entuzijasta vezanih uz ‘kult’ aerodroma Željava. Osvrnuti ću se samo kratko na povijest Željave, za podrobnije info preporučujem gore navedene linkove. Continue reading Tamo dole đavoli se kote (ex zrakoplovna baza Željava)

#JMBG

IMG-20130611-WA0001

Kad sam se ja rodio prije skoro trideset godina moji roditelji su me odlučili nazvati Vanja. To meni naravno ne bi predstavljalo nikakav problem da sam se rodio u nekoj ruskoj zemlji gdje je ovo ime poprilično uobičajeno i gdje je zapravo Ivan odmilja (Ivica). Međutim imao sam tu sreću kao milijuni drugih ljudi da sam se rodio u ne-ruskoj Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj eSeFeRJot gdje je ime Vanja nekim meni još uvijek nejasnim spletom okolnosti postalo unisex ime (vjerojatno po onoj logici da imena koja završavaju s –a su – ženska imena). U životu mi je to pravilo podosta nezgodancija (da ne kažem problema) i to već od samog početka. Tako se u lokalnim novinama na zadnjoj stranici među rođenima moglo vidjeti da su moji roditelji dobili – kćer. No, nije slučajno pisalo kćer i ne bi to bio izolirani incident da nije prethodila jedna bitna greška – meni je po rođenju u matičnom uredu u Brodu dodijeljen ženski JMBG.

JMBG ili Jedinstveni Matični Broj Građana u ex-SFRJ i u našoj mladoj Hrvatskoj do nedavno, a zapravo još i uvijek, bio je alfa i omega svega. Bez JMBG-a čovjek jednostavno ne postoji – ne možeš izvadit dokument, ne možeš otvorit račun u banci, ne možeš se upisat na fakultet, ne možeš kupit auto… ne možeš ništa. Zašto je JMBG bitan? Zbog J – jednostavno zato da se Ivan Kokanović u Gundincima razlikuje od šesti drugih Ivana Kokanovića koji žive u istom sokaku u kućama koje nemaju kućni broj. Da parafraziram Arijanu Čulinu – bolje se rodit bez one stvari nego bez JMBG-a. Continue reading #JMBG

Nadam se da The Last Stand nije Arnijeva posljednja bitka

laststand132013

Prije mjesec-dva sam si priuštio to zadovoljstvo da si skinem “Posljednjeg akcijskog junaka” iz 1993. kojeg sam kao klinac gledao valjda jednako toliko puta koliko i Mad Maxa I i II. Naravno, pošto smo ušli u 21. stoljeće, evrope i ko zna kakve sve ne civilizacijske tekovine našao sam neku turbo HD verziju od gazilijon gigabajta na kojoj je slika, malo je reć ko mlijeko i to ono pravo naše šokačko mlijeko bez atmesforeoksoloksina. Elem nejs, dakle 20 godina kasnije ta film je još uvijek apsolutni zakon što hoće reći da ja il nisam odrastao ni malo ili da je taj film stvarno apsolutno zakon. Kako svaki mjesec idem na birov rada po pečat, onda bi reko da je ovo drugo.

Upravo stoga me razveselila vijest da se Arni nakon politike ponovno vraća u svijet filma i to s filmom “The Last Stand” o kojem nisam znao ništa osim da na naslovnici Arni drži Maksima (zapravo Vickersa, al nema veze). Konzultirajući internete i tako to, vidim da je film totalno podbacio u Ameriki jerbo omladinci nisu bili zainteresirani za film, nego je publika uglavnom bila 25+, što je naravno vrlo logično jer omladinci ne znaju tko je Arnold Scwarzeneger i njihovi današnji uzori su gejpederski vampiri, Vin Beniznac ili neki stripovski junaci i ko zna kakve sve ne gluposti i sranja. Ali, čini mi se da se Arnijeva publika (a to sam ja) zadovoljna filmom. Continue reading Nadam se da The Last Stand nije Arnijeva posljednja bitka

Star Trek Into The Darkness: Kako su nam mučki ubili kapetana Kirka

sucksass

Jučer se u našoj maloj varoši u našem super-spektakularnom kinu prikazivala pretpremijera novoga Star Treka. Ja sam inače Startreko ljubac, rekli bi možda neki treki, no sad – o tom potom. O fascinaciji Star Trekom možda nekad drugi put.

No, iako sam ljubitelj Star Treka, predzadnji film, koji spada u eru “novog Star Treka” mi je bio tolko odbojan da sam na mahove imao želju razbiti ekran. Stoga sam očekivao da će i novi Star Trek biti jednako odbojan ako ne i gori, a to se potvrdilo i ranije kada sam u kinu vidio foršpan novog Star Treka koji me je vidno uzrujao. Ipak, kao stari treki imam tu neku potrebu da gledam sve što je u službenom kanonu, iako ne znam koliko ću moći izdržati uz ovakve Abramsove blasfemične režije. Continue reading Star Trek Into The Darkness: Kako su nam mučki ubili kapetana Kirka