Epizoda peta: Odesa – Bukurešt

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Zadnje jutro u Odesi upalio sam bombardera sa zebnjom wermachtovog tenkiste koji ide u Kursk. Do rumunjske granice nas je čekalo još tristotinjak kilometara Prohorovke. Pogledao sam u svoju drugaricu. Šta Bog da i sreća junačka. Tko preživi pričat će.

Posljednji pozdrav s Odesom imali smo na jednoj tankšteli gdje nam je neki dobri deduška očistio farove i šajbe s izrazom na licu: „Sretno djeco. Trebat će vam.“
Spremnik pun ruskog benzina, a gepek ukrajinske votke, suvereno smo gazili ukrajinskom ravnicom. Relativno brzo smo se našli i na moldavskom koridoru, vojnik je bezvoljno zapisao broj tablice i vrijeme, ja sam mu rekao „dvoje“ i izgledalo je kao da sam ovim koridorom prošao sto puta do sada. Nakon izlaska s koridora prošli smo sve one nedaće pred kojima je Bombarderov amortizer položio svoj reparirani život prije 5 dana. Bio sam napet i stalno sam osluškivao bombardera. Radi li dobro kompresor? Pušta li neki amortizer? Continue reading Epizoda peta: Odesa – Bukurešt

Epizoda četvrta: Odesa mama

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Dok sam se ja nekad bavio NGO-iranjem ko pravi mladi soroševac u Sarajevu početkom ovog stoljeća, s vremena na vrijeme bi se pojavljivali razno-razni volonteri iz Italije kojima bi mi zdušno objašnjavali političku situaciju u BiH. Dayton, 2 entiteta, 10 kantona, 100 premijera, 800 ministara, vijeće ministara, tri predsjednika, četiri predsjednika… i taman kad mislite da su pohvatali donekle nit tog bosanskog političkog lonca, onda kao grand finale završite: e, onda imamo i Brčko distrikt! Tada, ako su i nešto skontali do tad, više definitivno nisu ništa znali.
Slična situacija je i s Ukrajinom. Ne slična kao situacija u Bosni, slična u smislu da je užasno komplicirana i iskren da budem, ni ja nisam točno načisto kako bih to opisao u najkraćim crticama, pošto ju ni sam najbolje ne razumijem. Što me naravno ne prijeći da ne probam. Continue reading Epizoda četvrta: Odesa mama

Epizoda treća: Spašavanje ranjenog Švabe na istočnom frontu

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Prvo jutro u staroj domovini probudila me iritantna zvonjava generične iPhone melodije. 8:01 u Odesi, odnosno 7:01 u Slavonskom Brodu i netko me se sjetio na poslovnom telefonu. Makinalno sam zgrabio telefon da se javim, i taman u zadnjoj sekundi da povučem onaj slajder za javljanje na displeju…. povukao sam onu mehaničku tipku za gašenje tonova. Odložio sam telefon na nahtkastl i okrenuo se na suprotnu stranu. Bio sam u limbu između jave i sna, ali ipak je java prevladala. Dobro jutro stara domovino.

Ako ste se ikad zapitali zašto se na Ukrajinu referiram kao na staru domovinu ili „old country“ onda vam dugujem objašnjenje – naime ja sam dijelom i Ukrajinac. Naime moja pokojna baba je Ukrajinka, ili što bi mi Šokci rekli – Galcijanka. Njeni su došli iz povijesne pokrajine koja se naziva Galicija, i sad je vjerojatno pitanje za milijun dolara u kojoj se zemlji trenutno nalazi selo iz kojeg su oni potegli u daleku Slavoniju, pošto se tu posljednjih 100 godina izmijenio sijaset carstava, zemalja, granica, vojski i ratova svjetskih i onih manje svjetskih. Kako bilo da bilo, kod njih se u kući govorio ukrajinski, iako ja svoju babu dok je bila živa nikad nisam čuo da je izustila i jednu riječ materinjeg jezika, a od ukrajinskog naslijeđa jedino nosim uspomenu na njene famozne piroge, jelo slično talijanskim tortelinima, a koje u Ukrajini zovu vareniki, što ću naučiti kasnije tijekom ovog putovanja. Continue reading Epizoda treća: Spašavanje ranjenog Švabe na istočnom frontu

Epizoda druga: Bukurešt – Odesa

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Do našeg krajnjeg odredišta čekalo nas je još 600-injak km, gotovo upola manje nego do Bukurešta, ali posve nepoznatog puta. Ovim krajevima Europe najistočnije sam autom ranije uspio dobaciti do Bukurešta, što znači da nepoznate ceste i prava avantura počinje s ovim nedjeljnim vrelim bukureštanskim jutrom.
Potrpali smo stvari u bombardera i s upaljenom rezervom krenuli dalje na istok, autocestom prema gradu Drajni, a ako bi ste nastavili dalje autocestom na kraju bi ste izbili na crnomorskoj obali u rumunjskoj Constanti.
Ako se konzultirate s regionalnim internetom, vidjet ćete razna opcije kojima su ljudi išli do Odese. Savjeti su uglavnom isti: svakako idite u Odesu, ali nemojte ići autom. Nakon završene avanture, mogu potvrditi isto – u Odesu svakako, autom nikako. Osim ako ne idete BOV-om ili nekim težim oklopnim vozilom. Zašto, ispričat ću vam kasnije… Continue reading Epizoda druga: Bukurešt – Odesa