Jučer je završio posljednji dan mog egzila u Gundincima.
Ujtro sam se probudijo, i naravno Niđe opet nije bilo, a kraj kreveta mi je ostavio ručnik (iliti peškir) i na njemu poruku:
Evo ti ručnik ako se odlučiš otuširat
Aha, znači tako. Smrdim, a on je odma pobjego i ostavio mi diskretnu poruku da bih se mogao otuširati. Pa šta sad onda? Ajd pod tuš. Prolaskom kroz kuhinju, vidjeh Niđu koji je prao suđe il nešt pa sam prije tuša obilato doručkovao.
Kako blog.hr prekjuče nije radijo, pogledali smo dal je sad u funkciji al nije bijo.
Gledali smo malo TV, pa se opet uputili u birtiju preko puta za koju sam naučio da se zove “Granit”. Kafenisali smo i progutali večernjak od dotićnog dana, kada se u međuvremenu vratio Dado sa Didom iz Broda, što je značilo da smo ja i Nikola bili u otvorenoj poziciji da uzmemo auto i tako nastavimo puta ka prema dalje.
Prva stanica stajanja bili su još jedno u nizu životopisnih sela u Slavoniji – Sikirevci. Cesta koja vodi pravcem Gundinci – Sikirevci podsjeća vrlo slično na cestu Ješevik – Šušnjevci, ali ipak sa malo boljim voznim karakteristikama.
U Sikirevcima smo sjeli u birtiju “Pandoru”, jedna u nizu birtija s istim imenom u tom dijelu Slavonije, svojevrsnim lancem birtija po selima.
Tamo smo čekali Nikolinog kupca za mob, Aphexa sa Forum.hr. Nakon uspješno obavljene transakcije i sat vremena provedenih u ugodnom društvu, Niđo i ja uputišmo se dalje, ovaj put preko granice naše nam drage domovine.
Na GP Slavonski Šamac, carinik je zamijenio mene i Nikolu i tako se stalno Nikoli obračao mojim imenom
Vanja, dali je ovo vaše vozilo?
Vanja, biste li otvorili gepek?
Pokušo je Nikola njemu objasnit da je on Nikola, a da sam je Vanja, ali bezuspješno.
Kada su nas napokon pustili da prođemo, bosanski organ nam je samo mahnuo i mi nastavismo pravo prema sokari. U sokari je Nikola kupio 15 bočica sa cuclom Ice Tea od breske za nevjerovatnih 6KM.
Okrenismo se i dođosmo u grad. Na tabli na granici kaže Slavonski Šamac/Šamac. Prvo je bilo kupovina piva, i to Nikšićkog komada 10 za roštilj koji smo organizirali naveće.
Onda smo navrnuli u “Butik peciva” gdje sam ja kupijo Burek. U nekoj trgovini trgovkinja je dobrih 5 minuta računala kako da mi vrati kusur nakon što sam joj ja dao 100KN, a cigarete koštaju 15KM (15KM*4=60HRK) (100-60=40HRK) (40HRK:4KM=10KM). Vrlo jednostavna matematika, ali očigledno ne i njoj. Trgovina je inače prekoputa spomenika šajkači?! Neka, neka, takve spomenike treba sve češće gradit da se ne zaboravi koliko je glupost ljudska i dokle te može dovesti.
Nakon obavljenog šopinga zaputili smo se u birtiju pod imenom Amigo (ćirilićno) gdje smo popili kafu za nevjerojatnih 0.75KM. I kolu, al zaboravio sam cijenu.
Nakon kafunjare, Nikola mi je išo pokazat gdje se rijeka Bosna ulijeva u Savu (također rijeku). Prelazak preko rijeke Bosne inače se odvija preko jednosmjernog mostića gdje je promet reguliran semaforom.
Nakon razgledavanja, prijateljske nam BiH u mrskom i neprijateljskom RS entitetu, vratsimo se preko grane u Slavoniju nam našu. Još smo ošli na sprud u našem Šamcu i napravili krug. Uputismo se tada, via Gundinci prema NP Kopanica dočekati Vladu i Govnara Smrti II koji su dolazili na roštilj. Nikola i ja smo u međuvremenu još soknuli i do Božića u Vrpolju kupit stražnju lijevu lampicu. Uglavnom dok smo sve rješili, već su se nekako pojavili Govnar Smrti II i Vlado.
Ispozdravljali smo se, i onda je Vlado vozio Govnarev auto do Guzinaca u šleperskom stilu.
Dolazak u kuću Dudarevu bio je obilježen kratkim razgovorim ugodnim naroda slovinskoga u sobi mog domaćina, kada smo se odlučili da kresnemo vatru za roštilj. To je bilo poprilično smješno, ali uz nadljudske napore prometejski smo uspjeli napraviti vatru pogodnu za roštilj. Roštiljali smo, pili pivo, drugovali, a Vladu je uspio skajlat Nikolin pas (!) i dijete (ne nikolino dijete ;-).
Oko pola 12 odlučismo nastaviti put ka metropoli na Savi, ispozdaravljah se s svojim dotadašnjim domaćinom, naravno da mu nisam ni zahvalio na gostoprimstvu, jebe mi se. Put smo nastavili via. posavska sela jerbo sam se ja gnušao da HAC-u ostavimo 11KN za ni 30KM relacije.
Dolazak u Brod smo mislili svršiti kratkom puš pauzom ispred moje zgrade, ali Vlado dade prijedlog da odemo do njega divaniti još malo što se odužilo do pola pet i tada se rastašmo pred zoru. I tako je svršio četvrtak koji je jučer trajao cijeli dan.
Dodatak:
Vlado i Govnar Smrti II – novi rječnik
staro: Trnjanski Kuti
novo: Trojanski Kuti
