Da je današnji dan bio potpun – nemogu se požalit. Ustao sam ujtro par minuta prije 8, s drugovima išao u republičko-srpski Brod gdje sam se zadržao rekordnih 180 sec. zahvaljujući Fordu Orionu jednog od gore spomenutih drugara. Bio sam u banci, platio neke račune. Promjenio tintu u Epsonu, sve pet. No, ipak da bi dan bio potpun, nešto komično ga je trebalo zaključiti.
Dolazim ja tako u birtiju, radi brodsko čudovište br.1, poznato široj blogerskoj publici sa Vnućkovog bloga. Kupio je svoj prvi auto prije 2h…. crveni… opel… Opel Kadett 1.8 automatic 90KS. Moja ljubav prema automobilima i vožnji navela me da da ga tražim da mi da jedan krug po gradu da oprobamo sve moći i nemoći Sepeta. No.. Vlasnik se dići samo-ja-sjedim-na-vozačevom-sjedalu politikom. Ajd dobro. Al odlučio nas je povesti na krug na brzaka. Brm-brm – vožnja je trajala punih 45 sec. Jer se vlasnik morao vratiti na radno mjesto. Uparkirava auto (u jednosmjernoj ulici), kako je brzo uletio u parkirno mjesto, htio je zakočiti naglo da pokaže moć kočnici na svom autu. No, kurac moj, rođo, umjesto kočnice, nagazio je punom nogom na gas!
Boing… zabili smo se u prometni znak… branik je otpo, razbijen desni far sa žmigavcem. Naravno da smo se okupili oko prednjeg kraja kao gamad da se izsmijemo kao kreteni. Al pazi kobne greške…. ja nisam ponio digitalac..
Ipak, sreća u nesreći, jedan sudionik priče je igrom slučaja imao digitalni aparat s kojim smo uspješno ovjekovičili vatreno krštenje auta (2h nakon kupovine). Slike očekujte sutra…
Iako sad normalan čovjek u sebi misli kako ja nisam normalan zato što je to meni smješno, ipak situacija je smješna bole jaja. Još pogotovo kad je poluproizvod u pitanju.
Smešno u tragikomičnom smislu. Al više u komičnom nego tragičnom. Smislu, jel…
Published by
