Dolazimo mi na pumpu danas, tj. maločas kad na pumpi stoji brand-new mečka C-klasa. Brand-new. I to ne ovdje kupljena. No, no. Švaburija. Švapske prodajne table. Crna. A auto liiiijep. Nikad nisam vidio tako lijep auto. Misilim, vidio sam ja sto puta C-klasu i auta koji su lijepši dizajnom i tako. Ali ovaj je jebeno bliješćo. Crna boja bez ijedne jebene flekice. Kromirani dijelovi bliješće. Prekrasno. Moš ti kupiti i Passata, i Lagunu i 407 i super auto i možeš ga prat i glancat i voskom drkat al on nemože bit tako jebeno perverzno čist ko ta mečka. Photoshopovski neralno. Imam osjećaj da ga je šest sisatih rasnih švabica mazilo i pazilo.
U razgovoru s ponosnim vlasnikom smo otkrili da je auto star 5 dana. 5 fakin dana. Bebica. Nazad nikakva oznaka, minimalistički – švapski hladno al prejedno. Brh, smrznem se kad ga se sjetim samo.
Nedami se sad srat kako o Mercedesu i statusnim simbolima, prvom motoru s unutrašnjim izgaranjem, najdužom tradicijom u auto-industriji i ostalim sranjima koja svi ionako znaju. Citirat ću samo zabranjeno pušenje:
U 8 i 30 stižemo u Frankfurt
Bezbrojna misao glavom ti luta
Ponovo provokacije, neprijateljske emigracije
Ponovo arbajt za gazdu KurtaI pitaš se koliko još puta
Da kupiš njivu i zavist sela
Zbog prekrasnog bijelog švapskog auta
Ja osobno nisam neki fun mercedesa iako me današnji prizor pomalo poljuljao u svom stavu oko MB-a. Ne volim ih jer su oni za mene prikaz one švapske vulgarnosti. One nekako tipične švapske koja je vulgarna na neki fin način. Nije kao kod auta iz ciganskih država pa kad je on i super il sve ali ima ono nešto vulgarno na sebi pa moš reć – e viš koji su ni Cigani. Kao, recimo, ferrari, ono mrak auto, al bog te mazo ti cigani talijani ga moraju izljepit s onim konjićem. Da pokažu da su i dalje cigani.
Kod švaba je to drukčije. Oni stalno furaju neku pristojnost il sve, a onda tek vikendom nazireš da su stoka koja se tuše u onim ružnim bijelim kobasicama i da piju pivo dok se ne izrigaju.
Taki i su i švapski auti.
Nema tog mercedesa kojeg bi ja danas kupio. Uz, naravno pretpostavku da imam novce. A u biti ima. Uvijek ima, jebli mater svoju. G-klasa.
Da, da, to je onaj seljački sklop u meni koji uvijek proradi. Jebiga, tio sam bit ja rabađija u životu, i vjerovatno od te potisnute želje je to i ostalo u meni. Sjedi visoko, nek je kockasto i nek ima koooonja.
Šestlitarski V8. Smrznem se na V8. Podsjeća me na Ameriku. Med i mljeko. Puno konja, a bogami i kubika. Jebeš ML, u ovo sjedneš, staviš kazan, zabrondaš sa svojom ergelom konja, odeš gore u brdo i pečeš rakiju. Ma ludilo jebote. 354 benzinskih konja. Ma može i 250 dizelskih. Men svejedno. Glavno da je G-klasa. Nije ni skup. 117kila € najjači benzinac. 85kila € dizel. Socijala model 57 kila €. Đaba, jebote.
Drugi na listi mečki je jedan kojeg nema novog za kupit. A to je 450 SLC 5.0. Mrak auto. Mrak jebeni i prejebeni. Coupe, zakon mrak, fala bogu ne fali mu ni kubika ni konja, idealno za barit pičetine. I ić u Banja Luku na ćevap. I još ima look 70-ih. Pa nek dreći bijelo dugme iznutra.
I zadnji na popisu je mercedes kojeg ću si definitno kupit, čak lako moguće da će to i bit JimiCar 1.0. Da, da.. to je famozna 123 linija. Dizlo naravno. Motor s kojim moš napravit jedno milijon kilometara. Barem milijon. Staro 30 godina a ima i servo i diskove na sve strane i sve moguće điđabaje. A ništ elektronično. Jebem ti kad si ga kupim. Pa kad bude deralo Mercedes kolo sa zvučnika…
