Upravo slušam ultra-fresh novi album od Green Daya,American Idiot. Album je nedavno izašao, a na MTV-u se već neko vrijeme vrti i spot American Idiot. CD sam kupio danas u republičko-srpskom Brodu, raju piratluka i ilegalno-polulegalne robe. Za 4KM. Iliti 16kn. Najsmješnije mi je još i to što je CD “kao legalan”, pa ima onu markicu na kojoj piše:
PORIJEKLO ROBE: EU
UVOZNIK D.O.O: “FELIX”
BRČKO DISTRIKT – TRŽNICA ARIZONA
NAZIV ARTIKLA – COMPACT DISC
Tako, ako se mene pita, to je sve uredno legalno, ima i markicu s imenom uvoznika, to što nema unutra knjižica i što sam platio četiri puta jeftinije nego što bi taj CD koštao na Amazonu… jebiga.
Ja nisam poklonik, niti ljubitelj Punka, ali sam odrastao na Green Day-u jer je moja starija sestra to slušala po cijele božje dane, nekako sam i privolio Green Day.
Novi album, kao što sam gore i spomenuo, zove se American Idiot, i vjerovatno nije slučajno da se tako zove i da se pojavio u ovo vrijeme, prije predsjedničkih izbora u USA. Album je u pravoj maniri Green Daya, ono što bi se reklo PunkRock, lišeno onih tipičnih grebanja po gitari specifično za ostale punkere. Ako volite Ramonse, malo modernije, definitvna preporuka. I imaju plus što su protiv Busha.
Danas me Krešo pito kako to da nisam pisao putopis o našem putu u Sarajevo jučer. Slatkiš je jučer pisao, pa ja nisam mislio da po 107. put pišem kako smo bili u Sarajevu, da sm jeli najbolje pite i ćevape, da smo bili kod Bibana s jaranomBidonom, da smo gledali Sarajke… Da ne ispadne svaki put da se hvalim :D. Bilo je kao i svaki put jako lijepo, i došli smo u Sarajevo za 3 i po sata. Ako mislite da to i nije neki rezultat hvale vrijedan… to je 230km/h autobahn free ceste. Tj, ima 16km autoputa. I putovali smo Škodom Favorit.
Ovaj put smo išli na Vogošću, kako nam je i Bidon još prvi put predložio, i to je bilo vrlo smješno jer ja i Krešo nismo imali pojma kud ić pa smo vozili samo ravno… i onda na vrh brda neki reflektori… Kakav je sad to stadion? A kad smo se popeli na brdo… BU! Koševsko Brdo i cijelo Sarajevo se u sekundi otkrilo pred nama.
Evo sad jedna priča o Sarajevu koja bi se mogla svrstati u kategoriju American Idiot. Neznam dali je istinita, ali je smješna.
84-e je pao snijeg
I skupio se čitav svijet
Pa skije na rame
I sanke u ruke
Put Rajske doline
Begovu džamiju nekom kauboju
Jalija prodala
Strendžeri skontali
Da slava i novčići
I nisu najvažniji
U votaži
I tako jedan strendžer oduševljen olimpijadom, pošalje svom najboljem prijatelju razglednicu, iliti postcard u jameriku koja je otprilike ovako nekako zvučala:
Dear best friend!
You must come here, everything is great, we’re eating burek all night long, and the whole world is here!
Prijatelj odluči da ode, okrene postcard i vidi kako na ćirilici piše Sarajevo, što otprilike izgleda ovako – CAPAJEBO
I tako najbolji prijatelj, spakirao gaće i put aerodroma. Dođe na šalter i kaže:
“Hello. One ticket to Capajebo, please.”
A to je otprilike ovako zvučalo: [helou. van tiket tu Kabađejbou, pliz]
Ljubazna žena koja je radila na šalteru u svoj računar ukuca Capajebo, ali izađe joj prozorčić: “No result”.
I nema. Kaže ona najboljem prijatelju da toga mjesta nema.
Ma kako nema, evo meni prijatelj poslao razglednicu, razmaho se on poskardom, iz Jugoslavije, eno tamo je sad Olimpijada.
Ali gospodine, Olimpijada je u Sarajevu…
I tako je najbolji prijatelj otišao u Sarajevo, vjerovatno nikad ne saznavši zašto je na razglednici iz Sarajeva pisalo CAPAJEBO.
A sad druga priča, ovaj puta istinita jer sam je čuo na svoje uši.
Devedesetpeta, ratna, na TV-u smo nekako uspjeli hvatati AFN (American forces network). Snježilo je, crno-bijela slika, a i zvuk je bio nekakav jadnjikav. Ali smo uspjeli čuti jednom na vijestima:
“Nato striked today serbian forces at Kiseljak”. A to je zvučalo: [Nejto forsiz strajkd tudej srbijan forsis et Kieslđek.]
Prao smješno.
I za kraj još jedna epizoda guglarija:
karakteristike nagibnih vlakova
pjesma 0.0 promila
odljev mozgova švedska
bijelo dugme iz sve snage foto
auti slike đabe
cijene lacoste parfema
jebačina na srpski
pipa gorivo site:hr
mercedes kolo muzika
lepinja