Bijo sam danas s Marinkom na piću. I Slatkišom. Nakon dosta dugo vremena. Sjedili smo u Dolči i pomalo uživali u praznjikavoj atmosferi.
Sjeo je i gazda novotvorene birtije da malo raspravimo o budućim idejama. Da se dovede nekakav program kojeg u Brodu nema.
Onda je meni pala jedna ideja na pamet. Marinko i ja – Stand Up večer. To u Brodu je bilo nikad. Veco je oduševljen idejom. Staviti će dvije barske stolice na kraj galerije, Slatkiš će nas opskrbit mikrofonima i zvučnicima. Strizibubu ćemo staviti na doboš i činelu. Pa nek odrma s vremena na vrijeme ono – param pam prssss.
Treba skupit i napravit materijala. Ideju imam. Pokrast ću američke komičare. Umotat ih u balkanski štih. A kada se i vratim iz Sarajeva, biti ću pun ludih ideja. Ako ništ drugo skupit ćemo ljude da s vremena na vrijeme dođu i smiju se nama debilima. To bi moglo biti i dobro.
Marinko i ja smo raspravljali tako malo o birtijama i zlatnim vremenima Alfe. Tamo smo počeli izlaziti, upoznavati nove ljude i Brod nam se činio kao veliki grad i počeli smo upoznavati navelike Brod kao Brod. Uklapali smo se u ljude i glazbu. Živjelo se za kavu poslije škole u Alfi, navečer pivo. A kako smo tek iščekivali vikende…
Stvarno je to bilo jedno lijepo doba. Kad i promislim, to ljeto mi je bilo najljepše u životu. I cijela ta godina. 1998/1999 ako se ne varam.
I godina- dvije poslije nisu bile loše. Cuganje po parkovima, odlazak u katakombe… Družio sam se s Crnim Ninjom intenzivno. I s Govnarom Smrti II ponekad dok nije bio u kazni. Sjedili bi smo gore i gledali grad, cugali vino, pivo i/ili pelin i raspavljali o teoriji urote, tehnološkim gadgetima, oružju, ratovima, politici… vrijeme koje će mi definitvno ostati u pamćenju kao lijepo vrijeme.
Zadnjih par godina se sve istopilo. Ja sam se oprostio od intenzivnog druženja sa čašom. Sad samo spontano alkoholiziranje ili poneke proslave. Alfa se zatvorila još ’99. Odavno sam skonto da je Brod rupčaga. Crna rupčaga. I društvo se rasulo na sve strane.
Ipak, s Crnim Ninjom sam ostao u kontaktu tako da smo do sada razvili ritual vikend-kave. I ponekad preko radnog tjedna.
I stariji mi kažu:”Sad si u pravom dobu!”
A u ulici Jovana Cvijića rastu druga deca.
Neki novi klinci…
