Iako naslov a bogami i sličkica koja prikazuje Novi Travnik nemaju veze sa današnjim postom ja sam moro okačit Novi Travnik jerbo sam ja počasni Pucarevac odnosno Lašvanac iako se to tako nekaže nema veze gluposti ionako samo pišem.
Dobro idemo dalje. Bijo sam danas na ispitu iz fizolofije povijesti uvoda u. I neznam kako sam prošo al eto nemogu se požalit da je bilo teško. Al vidjet ćemo šta nam donosi sudba kleta.
Život u domu dobio je novi nekakav preokret upravo zbog tog što se masa raje pokupila i ošla kući a sutra će ostat samo nekolicina ljudi. A i ja u nedjelju izmagljujem na Jablaničko jezero proslavljajući dan radnika uz pivo i roštilj. Ahaha.
Prvi maj to je inače uvijek tako nekako opićen men bio blagdan jer nekako je najdrugačiji od svih. Em što je na prvi maj pa vrijeme može bit svakako. I uvijek sam u brda neka išo slavit prvi maj. A i brdo kao brdo je fenomen ono, u Slavoniji si, i odma za prvi maj se moraš pentrat na neko brdo iako je Slavonija ravna ko Gwen Stefani. Izvintne neznam zašto sam to spomenijo.
Uglavnom eto tako uvijek to brdo nekako. I vinogradi. To je nakav dobar štih za prvi zmaj. Pa eto recimo onda neam pojma isto specifičan za prvi maj je roštilj. Svakako roštilj. I pivo. Pivo definitivno. Prošle godine smo igrali pokera to se sjećam. I Slatkišbijo zapo pod sto. To baš bješe smješna epizoda. I vino smo pili. Iako nije vino ono klasično.
No uglavnom bezveze mi pričat sad o prvom maju to će bit tek pa ćemo onda o tome nego jedna pravo zanimljiva informacija koju ja nisam znao. Danas jel tu u lokalnoj rock birtiji konobar legenda priča kako je bio na svirci 94′ u Đuri Đakoviću (današnji BKC) kad je bilo ko fol neko prvo primirje. O Sarajevu pričam da se razumijemo jel da nedođe do konfuzije. I na konceru Bruce Dickinson. Da Bruce Dickinson iz mejdena. I eto jebote kaže nije bilo puno raje jer nije ni bilo telefona ni ničega nego eto tako on uletio na koncert skoro pa bezveze. Kaže da mu danas pun kurac raje ne vjeruje da je Dickinskon pjevo u opkoljenom Sarajevu. Vjerovali ili ne, i ja sam bio skeptičan. Al zahvaljujući infranetu, eo jednog intervjua sa Dickinsonom
SR: The tune Inertia is all about playing Sarajevo. You actually played the front lines.
BD: Thats what the song is about. It all started with Kerrang!!, the metal magazine in England. The British U.N. Forces had quarters in Sarajevo and had been trying to get a rock and roll band out to cheer up the troops. A bunch of bands said they’d do it but never did. When they called us I just asked when. We actually drove through open battlefields.
Pa evo opet nešta:
Our next stop was a one-off gig in Sarajevo during the Bosnian War. What at first seemed like a good deed with an excuse for some rock with a ride in a tank thrown in (as it happened we got a ride in an Armoured Personnel Carrier, a Sea King Helicopter and a massive Hercules Transporter plane) turned into harsh reality as we saw the devastation and misery around us. Having couple of mortar rounds fired at the venue didn’t cheer us up much either. War isn’t fun
Pa ovo recimo
What the funniest, weirdest, strangest story during that time frame?
We went through a lot together on tour in Europe, the States, South America and Japan mostly fun but the wierdest and strangest story was the Bosnian tour we did. We were the only western band to play in Sarajevo during the war while it was still under siege. Words can’t describe the feelings we experienced, meeting the soldiers in the front line, orphans, refugees and UN workers with the distant sound of distant gunfire. It was awful and inspiring. I’ve never seen anything like it.
I uglavnom na 100 mjesta se može na Netu nać da je fakat Dickinson imo svirku ’94 u Sarajevu. Ludilo.
