Današnji dan je naprosto obilježen velikim stupnjem bezveznošće. Kiša i pada i nepada, i hladno je i nije hladno. I onda još nekakvih faktora kao recimo tlak koji valjda tako utječe na ljude da su melankolično neraspoloženi. I još kao šlag na tortu naravno je i to da vjerovali ili ne nestade mi tariguza oliti wece papira. Tako da trenutno imam u rezervi paloma one crvene u listićima. Užas, i zlo naopako dabome.
Raši Karađiću umrla mater. I sad se sve žive policije, obavještajne sile, eufori, sfori, kfori, mupovi, supovi, sipe, uskoci, vojska i uglavnom jel su se okupili u Nikšiću i ko fol napravili Raši stupicu u koju će on upast kad dođe na sahranu. Pa nije valjda tolki levat? Mislim stvarno neam riječi.
Bezveze totalno. Danas sam čito i onu Štulićevu knjižicu što sam je kupijo na sajmu knjiga i tako svašta nešta pa sam eto pročito i jedan zanimljiv detalj koji posvećujem onima koji će ići na koncert Bijelog Dugmeta.
Kaže Johnny sjedi on u Sarajevu s Bregovićem i neke kafe ispijaju taman nekako malo prije nego što če se zakuhat u Sarajevu i Johnny priupita: “Brega, šta ti kontaš dalje?” A ovaj mu odgovori: “Čekat ću da se vojska spusti u grad pa ću im mahat zastavicom sa prozora”. A Johnny tad ugledo neki konopac na zidu te kafane, upro prstom u njega i reko: “Brega, objesi se.” GWAHAHAHHAHA.
Dabome. Jest mi bio smješan taj dio. A najsmješnije je bilo kad je reko da je Bajaga kurac koji ga stalno potkrada. Kad sam već kod Bajage, 11. svibnja Bajaga peva u Doboju. Eto ako nekog interesira. Ja bi Bajagu i poslušo na koncertu. Vjerovatno i oču jednog dana.
Gladan sam ode ja, doviđenja do oslobođenja.
Apdejt, ko što’b Niđaim reko, u 13:54, točno 6 minuta prije ofecijalnog otvaranja vremena za ručavanje
Danas je Đurđevdan, a ovom prilikom da se izvinem i Bidonu kojeg sam uvjeravo da je to nedavno prošlo a ono nije neg je danas. I za tu dezinformaciju je kriv Nikolicakoji je vjerovali ili ne prije izvjesnog vremena napiso “Danas je na radiju sviraloĐuđevdan i mati mi je rekla da je danas taj dan”. A eto izgleda da nije. Odnosno, biće da je bilo đurđevo al naše katoličko, a ne đurđevdan.
Dan kada je besmrtnom slavom mučeništva ovenčan sveti Đorđe (Georgije), i kada je iz zemnog života prešao u večno carstvo nebesko, ( 23. aprila, odnosno 6. maja), slavi se kao dan: „Svjatago slavnago velikomučenika pobjedonosca i čudotvorca Georgija“. Ovaj dan narod zove Đurđevdan, a jesenji praznik (3. novembra po starom, odnosno16. novembra po novom kalendaru), naziva se Đurđic. To je dan kada je obnovljena njegova crkva: „Obnovlenije hrama svjatago velikomučenika Georgija, iže v Lidije, idježe položeno časnije tjelo jego.”
Ako ništ drugo bar sam napokon sazno i šta je to.
