Komšiluku kad postaneš sumnjiv
Što se stalno družiš s klincima
Iz mračne ulice kad Jalija ti vikne
‘Oš guze, hadžija’
Znaj, ja te još uvijek volim
Mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi
Ja ću čekati
Kad budeš u sobi sa muzikom u mraku
I sa sjećanjem
Kad poželiš da ti jutro
Ne svane
Znaj, ja te jos uvijek volim…
Zabranjeno Pušenje: Javi mi
Album: Male priče o velikoj ljubavi, 1989.
Boli mene neka stvar što Bugarska mora nema. Kad malo bolje razmislim ima Bugarska mora. Al me zaboli što Hrvatska guzi Bugare trenutno sa 1:0.
Za razliku od mojih drugova koji pizde na RTL koji prenosi utakmicu, a ne emitira svoj program u BiH. To su posljedice germanizacije. Tražili ste, ete vam ga! Tako i ja kažem.
Kao što je i Bora Čorba rekao u pjesmi “Pesma moga tate”
Zar sam na Švabe
jurišao đabe?
No eto kako bilo da bilo jučer nisam nakucao blog jerbo sam bijo zauzet uz učenje i nekim dnevno-političkim aktivnostima koja su uključivala i posjet samom centru grada Sarajeva. Milina ljudi moram vam reč milina je prošetat Ferhadijom oko 15h. Curica mladih u suknjicama i haljinama ma čudo jedno za pogledat. Malo za napast oči i odmorit dušu. Isplati se polako špancirat po onoj vrućini.
Pravo je dobro ljeti ovdje u Sarajevu čudo jedno. I nije vruće kao u Panoniji. Odnosno jest al s vremena na vrijeme pojavi se nekakav milozvučni vjetrić. I nije toliko sparno. Ubij bože u Slavonij. Nema brda ni za lijek. Pa da pune nešto ozgo. Sve ravno. Ubij bože ravno…
Danas se najedoh momački pravi toliko da sam se i bijo podsjetio šta znači obžderat se. Zaboravih totalno taj osjećaj. To je ono kod Nikole što bude. Na kiravaju. Milina jedna. Jedeš dok s ne bljucneš. A nemaš snage ni bljuvat. Nemoš se napet da bi izbacio tu hranu. Jedino se eventualno moš dovest u situaciju da hrana sama izlazi iz usta jer nema stat gdje. I zaljevaš sve to hektolitrima alkohola. Kojeg hrana jednostavno proguta. Ni nestigne doć do krvi.
Ima jedna birtija tu lokalna u kojoj sam ja čest gost. Pa znaju da kad dođem da Balaša puštaju. I prva pjesma uvijek bude “Al se nekad dobro jelo”. Ja se uvijek sjetim kirvaja kod Nikole kad to svira. A kad krene onaj stih: “Sido, večeru Bog te vido!” ja se odma sjetim Nikole: “Mamo! Daj jest!” (Mamo je sa dugačkim a pa to zvuči šokačiki Maaaaaaaamooooooo).
Ja kad bi se samo sjetio šta bi jeli. Supe šokačke, pa sarme, silovane paprike, kuvano meso, pečenka, kolači, palačinke, salata sto i sto jedna od famozne salate sa rižom i orasima do ajvara i svega ostalo.
Jedne godine smo jeli ja mislim 6 puta. A ni jednom unos nije bio manji od 1 kg. Per capita. Bez zajebancije.
A opet jednom se sjećam da je bio s nama na kiravaju i izvjesni Proka koji je ujtro izrazio želju za pečenim jajima i majonezom. Pored svih onih kulinova, kobasica, pečenki, i neznam čega sve već ne. Kaže, de ti meni jaja isfrigaj. E jebaj ga reko. Men daj kobasice. Na uranak. I čokančić rakije.
Vjerujete li u božanstvenu intervenciju? To odmah sa sobom povlači i pitanje vjere. Očigledno da da. Odnosno ako vjerujete u Boga, morali biste vjerovati i u božanstvenu intervenciju. Nije li tako?
Hrvatska i dalje vodi 1:0. Korner ispucavaju. Pitate se kako ja sve to znam kad nema RTL-a u državi mog trenutnog boravljenja? E pa imam live komentatora Ladu koji utakmicu prati preko tekstualnog live prijenosa na Index.hr. Pravo blesavo. Gledaš utakmicu u tekstualnoj formi. Kao da menađera igraš. Pa pravo ispizdiš kad vidiš kako tuđinski igrač ide prema tvom golu. Ili kad poćne ono žmigat da su ti izbacili igrača. Bolesna je menađer igrica. Sjediš i klikaš i beskrajno je glupa al je vala zarazna do zla boga.
Eo ga 2:0. Tudor! Sve ja to Live čujem. Od Lade. Tudore! Pisalo sad na Interpletu. Iskočilo. Tudor zgotivio zgoditak. 0:2. Titl iskočio. Pravo blesavo. To kao što je moj stari drug Đuro reko da će jednog dana igrači sjedit na klupi imat đojstik u ruci a roboti će igrat nogomet. Tako i ovo. Pratit je tekstualno. Pravo blesavo.
Eo drugarica iz doma upoznala Natašu Bekvalac. Mala reklama. Eo linka na njen novotvoreni blog. Đe u prvom postu piše o Nataši Bekvalac. Link. Ja eto nemam tu sreću da znam ko je Nataša. A vjerovatno bi i ja bijo hepi kad bi znao ko je ona. Skonto sam da znam jako malo pevaljki.
E i ja kratka digresija odma. Pevaljka. To je kod nas izraz koji se upotrebljava za turbo-folk pjevačicu. Namjerno je govorimo ekavizirano (ekavicom uglavnom…) jerbo riječ onda dobije na težini, tim više što “pevaljke” u velikom broju dolaze iz Srbije. A Bosanci skonto sam ovdje kažu Pjevaljka. Meni to pravo smješno. Pjevaljka. Šiptarski zvuči kad nabiješ taj “j”. Smješno mi je jer ijekaviziraju tako neke stvari. Tipa kažu “Crvena Zvijezda”. Men se uši paraju kad neko kaže “Crvena Zvijezda”. Zvezda jebemu. Zvezda. Kad kažeš zvijezda ubijo si cijeli smisao tog kluba. ZVEZDA ŠAMPIJOOOOON! I PANTELIJA JE BIO DELIJA! Zvezda jebemu.
Uglavnom da se ja vratim na pevaljke. Uglavnom tako se ja … izvinte na prekidu upravo me Lado izvjestio da je 1:2. E i tako od pevaljki… oprostite, Lado kaže da je zaleđe.
Uglavnom! Ovaj mogu nabrojat sljedeće pevaljke: Ceca Ražnjatović, Dragana Mirković, Seka Aleksić, Ksenija Pajčin, Selma Bajrami. Neznam više. Nabrojat. Vjerovatno bi znao neku da mi sad neko možd posjeti.
Dabome.
