Ti traziš način da bi pobegla a to je stari ofucan kliše
samo si ramenima slegla i rekla s tobom ne mogu više
Molim te pažljivo slušaj onda se sama nekako snađi
trudi se uporno barem pokusaj nekoga boljeg od mene nađi
Vrata od svoga srca zaključaj
ja sam i dalje izgubljen slučaj
Riblja Čorba: Izgubljen slučaj
Album: Nojeva Barka, 1999.
Nedjelja je poslovično takav dan kakav je. Očigledan. Dosadan. Indolentan.
S njim dolazi i ono što je na blogu najpogubnije. Lack of inspiration. Iliti inspiracije nedostatak. Jednostavno tako. Kiša je padala. Što je netipično za nedjelju. Da bude kišna. Jel i stari englezi kažu Sunday. SUN-DAY. Ili Švabe. Sontag. SON-TAG. Sunčani dan.
No eto bilo kako bilo danas mi se po glavi vrtijo nekakav apsurd o kojem sam tjeo serendat na blogu međutim eto zaboravih i ne stavih ga u reminder.
Ništa ne vidjeh, nigdje ne hodah. Poso-kuća-birtija. Ili u mom slučaju Kava-knjiga-krevet. Tri K. KKK.
I da jebote nemogu vjerovat da niko nije glaso za mene. Na onom Anderlonovom pljačkaškom izumu. Mislim stvarno. Niko niko. Mislim ni sam ni ja za nikog glaso. Ne mogu jerbo sam u BiH. A i da sam kod kuće nebi glaso. Štaš glasat bezveze za 3.66KN moš nazvat i ispričat se s nekim dobrim prijateljem. Il možeš napravit nekakav prank-call i nasmijat se do bola s društvom.
Al opet. Pa da niko nije glaso za mene. Pravi sam egojista. Volijo bi da neko glasa za mene.
Kolko vas klika na ono “Proslijedi tekst uredništvu”? Ja nisam ni jednom kliknuo do sad. Kaže ne smiješ ko fol kliktat ako napišeš neki vic, poštapalicu ili izmišljenu priču. Već moraš samo vijest neku eskluzivnu proslijediti. Jer smo mi svi potencijalni novinari. Sumnjivo to meni pravo. Sve je to nešto hopa cupa nikad skupa.
Kaže blog – narodno novinarstvo. Novine u naroda. Tako nekako. Simpatičan izraz. I naslov. Sve nekako tako. Jel fakat jest tako.
Danas baš kad sam učio komunikologiju, pa Marshal Mcluhan parafrazira Arhimeda pa kaže: “Dajte mi svoje uši, oči i osjetila i okrenit ću svijet kako ja hoću u tempu kojem ja hoću”. Nije dobar citat nisam ga doslovno zapamtio al uglavnom je to to. Kao i ono što sam na nekom blogu naišo pa kaže: “Ljudi su ko muhe. I jedno i drugo se može ubiti novinama”.
Yo Yo.
Nevjerojatno. Aj mislijo sam da će me puknit inspiracija za pisanjem u hodu. Jok. Ništa. Jer neki od mojih najboljih postova su nastali tako najbolje iz totalne praznine do erupcije inspiracije i kreativnosti. Al sad nemože i vala nemože. Bezvezan osjećak.
Izgubljen slučaj. To mi se danas cijeli dan vrti po glavi. I osjećam se izgubljeno. Neam pojma.
E ja, Govnar Smrti II me danas nazvo teflefonom iz Zabrega. To me poprilično iznenadilo. Kaže došo na poso bezveze da malo telefonira. Pa nazvo mene u BiH. Pa reko fino. Da si se sjetio. Pravo mi drago bilo.
Mogo sam recimo danas u ovom totalno nezanimljivom postu nakucat nešto da prokomentiram neku vijest. A nije se ništ desilo. Totalno. Vidijo sam onog lika što je slao one terorističke pizdarije po Hrvatskoj. Kad sam vidijo sliku odma mi je bilo jasno želi da bude popularan. Mama mu okačila kobasicu ko malom za vrat da se psi igraju s njim. Jer niko nije tijo. Kaže išo je za željezničara al je to napustijo jer oće bit novinar. Pa šta nisi otvorijo blog. I kupijo bon od 100kn i istrošio ga na glasanje sebe za cool listu. Bijo bi na cool listi. I onda bi mogo iskrsnit s vremena na vrijeme na naslovnici. Pa bi bijo malo ko fol popularan.
Al stvarno kad sam vidio lika bilo mi je ko dan jasno da s tim čovjekom nešto nije u redu. Fali mu pilana u glavi.
EEE! Eo sjetijo sam se! Gledo sam tekmu juče! Da da! San Marino – Bosna i Hercegovina. Bilo je pravo smješno. Prvo što je stadijon bijo prazan. Što je bilo više BH navijača od San Marinaca. I što su San Marinci sjedili na utakmici kao da su došli gledat Moriju Orfej a ne tekmu.
A San Marinci stvarno smješno igraju. Najbolji strijelac svih vremena je postigao 5 golova za reprezentaciju. U nešto bruku utakmica. I bili su jako zadovoljni što su uspjeli Bosancima zavalit jedan gol. 1:3 bješe rezultat. Al čini mi se da Bosna neće do Njemačke. Španci i SrbiCrnoGorci im ostaju. Pravo zajebativno. I moraju dobit to sve naravno.
Izvinite na najdosadnijem postu u posljednje nekoliko vrijeme. I hvala na raumijevanju.
