Znaš šta,
Neka mora sve potope,
Nek’ se glečeri razvale,
Večni snegovi otope,
Pa šta,
Kiše neka ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.
Znaš šta,
Nek’ se doba preokrenu,
Nek’ se zvezde uznemire,
Nek’ se planine pokrenu,
Pa šta,
Vetri nek pomahnitaju,
Nek’ se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.
SAMO DA RATA NE BUDE,
LUDILA MEDJU LJUDIMA,
VELIKI NUDE ZABLUDE,
PLASE NAS RAZNIM ČUDIMA
I SVAKOJ BAJCI NAUDE,
DA RATA NE BUDE.
Đorđe Balašević: Samo rata da ne bude
Album: U tvojim molitvama (live), 1987.
Dok je Neskafa piće koje dan voli. I naravno Drina jedina. Al Drina nije piće. Jok. Upravo naprotiv. To je cigareta. Ili kako bi u Gruntovčanima rekli cigaretlina. Cigaretlina.
Nedjelja je takav dan koji bi mogao biti dobar. U pravilu nije. Jerbo je nekako kako bi se sad odrazijo…. stereotipan. Jok, nije to riječ koju tražim. Međutim vrlo je vjerojatno da ću se sjetit te riječ koju tražim. Al eto recimo da je dan monoton. Ono uvijek isto. Međutim nedjelju treba fino izorganizirat onako kako je to i Gospod zamislio. Daklem to bi trebo bit fin dan odmora i rekonstrukcije bića i duha na najvišem nivou. Nadam se da me pratite. Uglavnom, kako bilo da bilo bitno je, a vrlo je bitno zapoćeti dobro dan. A znate kako kažu… po jutru se dan poznaje. Znači vrlo je bitno imati dobar početak il što bi stari Rusini rekli “leteći start”. Ili u njihovoj vezriji “Letechznyiji startovskoskojavskaja” I to naravno oni na ćirilici reknu iliti kažu međutim blog.hr još nema te mogućnosti prikaza ćirilićnih slova. Kad sam već kod ćirilićnih slova, ćirilizator je nešto izvan funkcije pravo ne radi. Doduše i to je bila beta faza. Al taj ćirilizator je men bila tako opićena stvar da se usereš. Mislim ono stvarno meni što je najjače od svega je recimo gledaš stranicu VLADE RH na ćirilici. Pravo smješno. Al to je onaj srpski fazon “govori srpski da te ceo svet razume”, a ovo bi se moglo reć kao i “čitaj po srpski da ceo svet razumeš”. Dabome. Iliti kako ja u posljednje vrijeme volim reć Jabome.
Uglavnom kako bilo da bilo nedjelja je prava nedjelja da nekažem stereotipna jerbo još nisam našao onaj izraz koji tražim međutim šta želim reć, to je da je danas fin dan. Extra dan da se usereš kako je vani fino. Toplo je. Pravo. Sunce grija. Ja i obuko čak i kratku majcu. Na kojoj piše “Rack & Roll”. Jabome.
I tako svašta nešta. Čitao sam malo i vijesti, ono pravo lijepo je kad upališ interplet i onda malo čitaš vijesti piješ recimo ledenu kokakolicu još kad bi i smio zapalit ovdje mislim da bi svršio od sreće. Izvinte na izrazu.
I tako jedna od vijesti kao a nisam ja to znao a pročitao sam na webu glasa Slavonije je to da su Škorpijoni, srebrenički koljači zapravo lokalni dripici tud iz jednog sela pored Vinkovaca. Pravo kritično. Kaže da su od škole napravili zatvor, od jedne katoličke crkve javni WC, a od druge Disko. Jebeno. Mislim stvarno koja majka rodi tako nešto? Odnosno koji otac to izdrka? Opet me izvinte na izrazu. Al juče sam gledo one snimke malo pa sam potresen.
Piše da su ti Škorpijoni bili tud u Slavoniji do tamo 1996. al kad su skontali da će mirna reintegracija podunavlja uspit onda su zdimili u Šid. I ponijeli sa sobom snimku iz Srebrenice na koji su jako ponosni. Tolko ponosni da su je umnožili u nekoliko komada od kojih je jedan komad završio u videoteci u Šidu. E jebiga stvarno.
Naježio sam se jebote. Čitam upravo tekst “samo rata da nebude”. Pjesme koja mi se vrti danas po glavi. I juče.
A možda mi je i hladno. Neznam. Niko ništa nezna krhko je znanje ko flaša rakije ispražnjena zorom ranom sabahom in the morning.
Rakija – meraklijsko piće. Mi cigani meraklije, ne možemo bez rakije. Bez rakije šljivovice ni bez mlade cigančice.
A ja još nemogu i bez ajvara. Mislim mogu al ajvar pravo gotivim. Mislim da je ajvar jedan od najuspješnijih makedonskih proizvoda. Sto odsto. A i tu Makedoniju mi je želja vidjet. Još kad sam čuo od Dade Topića i tajma: “Tamo gdje vječno sunce sja… tamo je Makedonija… narod i zemlja koju volim ja….”
Onda sam ja zavolijo Makedoniju. Možda i odem ovo ljeto da vidim ja kaka je ta Makedonija. A i njija jadne prcaju. FYROM. Bezveze im je to pravo. Grčka im stalo radi PUP. Jebeš ga. Al eto ko fol su Amerikanci njija priznali pod Makedonija bez tih nekih prefiksa nepotrebnih. I to što je najjače zato što kao da je onaj nekakav referendum uspio izbijo bi građanski rat kod njija. Al opet kažem ja samo rata da nebude.
Bolje rat nego pakt. To je ono bilo kad je Juga ona prava ušla u pakt Osovinskih sila. Pa su ovi govorili bolje rat nego pakt. Pa bolje grob nego rob. Al bila je dobra zajebancija kod Matakovića u jednom stripu kao neke antiglobalističke demonstracije, nemam pojma a lik drži transparent i piše: “Bolje grob, nego EUrob”. Ha ha. Pravo smješno.
Bilo je još tih nekakvih parola smješnih.
Jučer sam recimo naučio par poslovica al sam ih zaboravijo. Poteralo me kenjat u 4 ujtro a kako nisam imao novina uzeo sam Klaićev rječnik stranih riječi da imam šta čitat. Zanima me živo kolko ljudi odlazi na WC čitajući Klaićev riječnik. Ja recimo moram imat nekakavo obavezno štivo. Ako ništ drugo onda čitam recimo ona upozorenja sa Domestosa il Sanitara.
Ja moram nešto čitat. Al znam šta bi bio pravi merak tek. Da imam laptop. Sereš, i čitaš blogove. A paz ovo tek! Sereš i sereš na blogu! Dvostruko zadovoljstvo. Nevjerojatno. Men ja mislim nebi ništa više ni trebalo u životu. Imao bih sve.
Blog je pravi ventil. Dođeš ovdje i samo pišeš. Kuckaš kuckaš kuckaš. I tako možeš dugo. I onda naravno dogodi ti se recimo to da nakucaš pravo dug post i odjednom sruši ti se eksplouder. Greška na serveru. resetria ti se komp. Nestane struje. Vanredno stanje u državi. Poskupe naftni derivati. I ti se jednostavno moraš oprostit od tog posta. Mene to naživcira više neg išta. Ja mislim da me netko bocka sa štapom cijeli mjesec da bi ja manje popidzio nego kad mi post propadne. Ubijo bi se živo.
Nedjelja dakle da zaključim za danas. Rano ustat. Čitav dan. Svjež ko rosa. Dakle ne spavat dugo. Ranije ustat. Svjež ko rosa. U bašti đenetskoj.
“Jarane, jel’b guzio ti ovu s postera?”
“Jarane, ja’b sad guzio i zaleđenog četnika da imam!”
