Uslikano na magistralnom putu neznam kojem, uglavnom negdje između Vlasenice i Milića. Za one koji ne poznaju ćirilićno pismo it sez: “teško Bogu sa nama kakvi smo”. Samokritika te poruka i po. Pogotovo za one koji idu u Srebrenicu tim putem. Kao ja prije dva tjedna kad sam uslikao ovu poruku.
Inače, moram priznat da štrajkam s blogom pogotovo ako se uzme u obzir da sam imao poveliku pauzu od skoro mjesec dana pa se onda dogodi i ono klasično da neznam o čemu bih pisao. Al eto polako i kao što bi naši političari rekli: bit će, bit će…
Inaće, u mojoj matičnoj čaršiji, koliko sam skontao i uvidjeo ništa se nije promjenilo. Osim što, eto, imali smo elemetarnu nepogodu i što su asfaltirali murjačku ulicu.
Kako novih događaja nema, mogu vam opričati jednu svoju ljetnu epizodu. Recimo, kako sam talijane naučio čarima domaće trash muzike.
Daklem sve je to počelo kada sam bio kod jarana koji stanuje u blizini Jablanice. Sjedio sam tako s njim, ponoć je već prošla i valjalo je poć nazad u Sarajevo. Baba reće, radni dan je, ajmo na put…
I tako ustadoh se ja sa kauča i pogledam u liniju, kad vidim u decku kazetu Lepe Brene. I odma mi pade na pamet genijalna ideja. U autu sam bio osuđen na Balašev “Naposletku” i “Live in St. Louis” od Pušenja koje sam vrtio tjedan dana i koji su mi već blago dopizdili. No Lepa Brena bi donijela osvježenje u naše vozilo.
“Jarane”, reko, “Jel su to stari hitovi Lepe Brene? Ono… Jugoslovenka, Udri Mujo u tarabu i to?”
“Jašta su…” – odgovori mi jaro
“Uzet ću je…”
I tako se 3 tjedna u autu neprekidno vrtjela Lepa Brena. Na max. glasnoće. Talijani koje sam vremeno prevozio u kombiju nisu mogli svatiti toliku euforiju oko Brene i moje povremeno dizanje ruku s volana u zrak. Samo su začuđeno svi redom pitali šta je to, a ja bih samo kratko odgovarao: “Trash music..”
Kad su vidjeli da ja ne namjeravam ukinut pomirili su se s činjenicom da slušaju Brenu. I nije trebalo puno vremena da cijeli kombi zapjeva: “Čik, čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi…”
Čak je na zadnjem sastanku koji smo održali, jedan Talijan, koji je bio moj suvozač jednom od Mostara do Sarajevo rekao: “Jimbo is always smoking cigaretes, listening to trash music and trying to hit pepole with car”
A zašto “trying to hit pepole with car” možda saznate u nekoj drugoj epizodi.