Ovo vam je Tao inaće. Grčko slovo t. Poznato po tome još što je to i simbol franjevaca. Zašto pitate se? Pa jedna teorija je da je to zbog grčke riječi Theos što znači Bog, a slovo “tao” je prvo slovo. Druga teorija je da je baš na tao križu razapet Isus Krist, za razliku od već sad vjekovima ustaljene teorije da je razapet na tzv. “latinskom” križu. Inaće su Rimljani razapinjali ljude na “tao” križevima, “latinskim” i na starim drvećima koja su podsjećala na križ (najčešće ogoljeno stablo sa jakim deblom i dvije jake grane).
Slika inaće uslikana ispred Franjevačkog Studentskog Doma u Sarajevu. Na Grbavici.
Poštovanje dobri ljudi. Jučer sam pričao o rusima, psima, lajki, gebelsu, nacistima i tako. Danas neću prva tema koju sam tjeo obradit je ni više ni manje nego slavni stih“nemoj ići lijevo na križanju staze” iz pjesme Marka Perkovića Thompsona “Daleko, daleko”
Na samu misao me naveo veliki humanista drug CB Ninja u svom postu vrlo smjelo nazvanom “desno”.
E pa dakle ja bih se dakle tjeo obrecnit malo na taj sporni stih koji uvijek pogađa ljevičare u srce, pa tako i mene ako smijem priznat da sam ljevičar, socijalist, propali marksist i fukara.
Nemoj ići lijevo na križanju staze zapravo uopće nije provokacija na lijevičarski orijentiranu populaciju. Ne, uopće nije.
Kao prvo moram odmah reći da se MP Thompson, popularno u našoj raji poznat i kao šmajser, uopće ne pridržava rečenice iste! To je odmah bitno naglasit. Zašto? E pa ja čak imam i fotografiju negdje, kad ju nađem, objavit ću je na svom blogu, gdje se vidi kako MP Thompson u svom BMW-u 750, neprovokativnih tablica “ŠI-0001-U” skreće iz brodske tvrđave ili festunga lijevo u ulicu Petra Krešimira IV. Čak je i žmigavac upalio.
Međutim da se vratim na bitno. Dakle sporni stih treba shvatiti doslovno. Zašto? Pa zato što je to ubiti naputak za vozače, odnosno promenta preporuka. Sad onaj tko je vozač shvatit će o čemu se radi. Upali se semafor, vi skrećete desno. Jedini morate propustiti eventualno pješake. I slobodni ste. Međutim lijevi skretači moraju prvo dati prednost vozilima koja im idu ususret. Pa kasnije i pješake. I naravno da je mogućnost prometne neezgode, ili nedaj Bože nesreće kudikamo veća. Tako da MP Thompson jednostavno preporučuje izbjegavanje lijevog skretanja zbog povećane opasnosti kod radnje istog. Prometna preporuka. MUP bi trebao iskoristiti taj stih za slogan.
Kako bilo da bilo lijevo treba ponekad skrenit mislim nemožeš se vrtit cijelo vrijeme u krug kao patka bez glave. Mislim, noge. E sad kad smo kod patke i glave i noge, jučer me zvao drug Strizibuba, vidno alkoholiziran, iako je reko: “samo sam je-jedno pivo popijo”, uglavnom, nezvao me da mi ispriča vic koji ja evo sada prenosim cjelokupnoj javnosti.
Sretnu se dva poznanika na ulici i ovaj jedna upita drugog:
“Đes, šta ima?”
“Sviram u kvartetu” – odgovori mu ovaj
“Šta, vas trojica?”
“Jok, brat i ja”
“Imaš brata?”
“Ne, zašto pitaš?”
GWAHAHAHAHHAH. Močan vic pravo. Kad sam kod riječi močan sad se shvatio da je slovencima “močno” izraz za sve. Recimo jednom kad sam se sa Govnarom Smrti II olešio kanadskog viskija, poklon inaće Nikole u fazi ekstremnog pijanstva čitali smo label boce gdje je na slovenskom pisao: “močna alkoholna pijača”. Što je nama naravno bilo ultra smješno. Naši su to preveli sa “žestoko alkoholno piće”.
Elem, sad se ja tuširo prekjučer il jučer nemam pojma nije ni bitno i kupijo ja onaj Nivein duš gel med i mlijeko, ultra-skup dvokomponentni što se tinejdžerke kupaju u njemu i ovaj i sad naravno čitam ja uputstva i piše sad na HR: “Dobro protresite” i ja protreso. A na SLO: “Močno pretesite”. Šega. Sve je močno.
He-man ima također moč.
Dok jede sarmu dugo u noć.
Skeletor mora na počinak poć.
Mačak će He-manu doć.
He-Man je bijo nekad crtić moje mladosti iako sam ja pravo zaboravio o čem se tu radi, jedino čega se sjećam je “He-man i gospodari svemira. TANANANAN NA NA NANANANAN NA NA NA! Ja imam moč!” I sjećam se kad sam išo u vrtić koji se zvao “Braco i seka” u socijalizmu a tako se zove i sada svi dječaci su imali mačka onog he-manovog ludog jedino ja nisam imao. Što je na meni ostavilo trajne posljedice psihološke naravi. I eto recimo još se sjećam da smo se igrali partizana i njemaca i da sam ja uvijek morao biti njemac jer sam imao nekakav đemper koji je imao na lijevoj strani grudi amblen nekakvog germanskog orla. I zbog tog đempera sam ja bijo uvijek jedini švabo. Sreća moja je bila da sam bio najveći u vrtiću pa sam bio pravi prikaz treće-rajhovskog übermenscha i otprilike je to izgledalo kao da smo Bata i ja zamijenili uloge. Goloruk sam razoružavao partizanske čete. A bijo na krivoj strani. Kasnije nekako i tom promjenom vlasti odnosno padom socijalizma nekako je postalo bit fora švabo. Međutim ja sam i dalje osjećao posljedice na sebi, pa tako nekako i ulaskom u pubertet tješio sam se pjesmom Zabranjenog Pušenja: “Neću da budem švabo”.
Ostavilo je to trajne posljedice na meni. Mrzio sam taj vrtić iz dna duše. Povraćao sam svaki drugi dan i stekao nevjerovatnu odbojnost prema puri, odnosno žgancima. Mislim da sam u želucu uspio razvit mikrosopska anti-tijela koja onemogućavaju razgradnju pure (oliti žganaca) te istjerivanjem iste iz želuca istim putem kojem je i došla. Pura, naravno jel.
Inaće volim puricu, odnosno puru, kako kažu tamo đe Hrvati pričaju slovenski tamo oko iznad Zagreba. Puricu s mlincima. Tipični hrvatski specijalitet. Ekstra dobro ekstra ekstra. Međutim stroga atkinsonova prehrana mi trenutno bradi konzumiranje mlinaca. Tako da ono ništa od tog. Puricu mogu jest. Puretinu jel. Ptice one što se vrlo glupo glasaju. PRL PRL PRRRRLLLL.
Čudna stvar mi se dogodila jučer, odnosno sinoć tijekom noći zaspao sam relativno brzo, vjerovatno zahvaljujući kapsuli bijelog luka koja snižava krvni tlak oliti pritisak. I moram priznat da sam se i naspavao i da sam dobro spavao međutim imao sam ekstra ružne snove. A naspavo sam se. Bizarno zar ne? Mislim san kao san nije bio da me proganja džinovska torta po čaršiji ili da bježim od organa vlasti nego obična konverzacija s nekim likom za stolom neke menze. Međutim rekao mi je neke stvari u snu, ja kao OK i probudim se i kažem sebi: “Nije OK!” Popijem čašu Kiseljaka i legnem nazad spavat. I onda sam opet sanjao nekakva sranja al tog se nemogu ni sjetit. Al sam se zato probudio u 9 naspavan i svjež kao jabuka rumena u dženetskoj bašći ubrana sabah zorom. Maksuz tako.
Što se tiče jabuka pravo sam se poželio voća. Banane pogotovo. Koja je inaće najkritičnija za gojenje. Al reko sebi, e vala neš! Odlučio sam se do ljeta iduće godine dovest u apsolutno maksimalno psiho-fizičko stanje, naučit svirat gitaru i napisat barem pola knjige s kratkim pripovjetkama. Bit ću homo novus. Novi Jimbo.
Toliko za danas, čitamo se, komentiramo se, volimo se i ratujemo.
Do sutra mala raya…
