Šou u Belgradu. Ko je gledo utakmicu sigurno se naživciro il ljepo nasmijo. Ja se recimo naživciro. Pravo. Pa se onda smijo. Pravo. Kasnije mi bilo žao što nisam uplatio cenera na X. Imo bi sad 160 kermi. I sigurno bi se počastio nekim sranjem od škotskog viskija. Da proslavimo poraz. Kako dolikuje jednom studentu. Ko je dobijo 160 kmica na kladijonici. Ništa od toga nažalost. Žao mi je jel. Mislim i to je život. Al smo barem pokazali da smo Balkanci. Neka neka. I mi ćemo u Europu. Jednog dana. Osim ako ne zalutamo pa ne završimo recimo u Australiji. Pa tamo budemo igrali košarke sa recimo klokanima i tasmanskijskim đavlima. Ko sa kim neg svoj sa svojim. I love this game.
Prvi komentar, recenziju il šta već il kako se to naziva u kritičarskom žargonu posvetit ću novim
žvakačim gumama iliti žveličnim kako kažu braća Slovenci.Wirgley’s Winterfresh – Cactus Mint. Ja se odma nafurio kad sam ih vidio u VF-u. Totalno apsoštrumfno. Egzotika. Žvačeš kaktus a nebode te. Kurac moj da proste oni koje ovakav rječnik smeta. Kurac dragi čitatelji, kurac. To je najobičnija mint žvaka koja se po meni ne razlikuje od ostalih mint žvaka. Jeftin marketinški trik da navuku fukaru poput mene da osvježava labrte ovim nus proizvodom. Al ajd mislim jake su a to je dobro za pušače koji čibure kao ja više neg ćiro the train. Ću ću. Pošto su vam osjetila njuha a bogami i okusa toliko oslabljena prekomjernom inhlacijom nikotina&katrana da do njih jedino mogu doći ekstra nabrijani produkti nafilovani ekstra količinama pikantnih sastojaka. Krajnja ocjena: Winterfresh, ko wintefresh, nikake razlike naspram ostalih. Daklem bila bi četvorka poklonjena. Al pošto ne donosi nikakvu novu radost ustima razvaljenih duhanskim proizvodima spuštamo ocjenu na prosječnih 3. Eto.
Najbolja žvaka po meni je ORBIT PROFESIONAL koja i čisti zube. Navodno kao jel. Al fakat ja kad ju žvačem osjetim kako mi luk ispada iz zubi ako sam netom prije jeo ćevap s lukom.
A od slatkih je men dobra BIG RED. Kao prvo što ima tako lewdo ime. Odma mi napamet padne kako su Španski borci prije juriša na Frankove fašiste svi ritualno ubacivali žvaku lewdog okusa u usta i krenuli na juriš uz povike: ˇNo Pasarán!
Inače žvaka ima okus cimeta i lewda je za žvakat. Slatko da boli. Doslovno osjetiš stvaranje karijesa u ustima pri uživanju iste.
A mislim da moja teorija o žvakama i revoluciji baš i ne stoji. Ipak je to američki proizvod. Još jedan u nizu proizvoda za koji moramo zahvaliti vječnoj USA na širenju svoje kulture na globalnom planu.
Dosta o žvakama za Boga miloga. Danas sam čitao novine. E he he. Da da. Reko hajd kad sam kokuz skroz na skroz pa da se počastim zadnjim kešom sa novinama. I nisam kupio Oslobođenje. Il nedaj Bože Avaz. Deprimiraju me BH novine jako. Tako da sam se počastio Jutarnjim Listom. Inaće sam fan Večernjeg al mostarski Večernji je kata i strofa u jednom.
I tako svašta nešto lipih stvari ima u novinama pa eto recimo pročitam kako su neki lewdi novi ljevičari pobrali dobar broj glasova u BDR-u. I to najviše zahvaljujući glasačima iz bivšeg DDR-a. Tamo jako vlada nostalgija za vremenom kad su gradili svoju slobodu uz pomoć sovjetskih tenkova i adidas trenerki. Vazda su bili prvi. U 90% sportova. Vozili su Trabante i tako svašta nešta.
Mislim realno država im je bila kurac. Kao što je i bila ES EF ER JOT. U kojem se propagirala sajens-fikš ideja bratstva&jedinstva. Al jebiga kad su Ozzies (posprdan izraz na koji west-švabe zovu ost-švabe) imali svoju sopstvenu državu barem nisu morali slušat viceve na svoj račun od “napredne” zapadne braće. A sad ih Harald Scmidt u svakom svom šou barem malo prcne.
Isto tako i ES EF ER JOT. Čitam Jergovićev roman “Dvori od oraha” (stalno mi u glavi “dvori od ORASA”, šokadija se u meni bori protiv bosanskog utjecaja na sve moguće načine) gdje on dobro kaže u jednom dijelu da je poslije 1945. formirana neka druga država a ne Titina odnosno Titova, tada EF EN ER JOT lako bi se dogodilo to da bi ne samo nestali neki ljudi već neki čitavi narodi i narodnosti. I funkcioniralo je to dok je Tile bio živ. Kad se Tile iz Ljubljanske klinike preselio na Ahiret svijet nestalo je i onog univerzalnog ljepila koje je ljepilo Beograđane da se osjećaju kao kod kuće na Stradunu, Zagrebčane kao da su u svom glavnom gradu dok piju kavu na Knez Mihajlovoj et cetera et cetera. Puklo je to ko kula od karata. Nisu ljudi ni znali šta se događa (Oni KAO hoće da se odcepe a mi im KAO nedamo) zna se da je neko nekada nekom klao nešto pa su se ljudi išli osvećivati za tamo neke ’41-’45 i neke tamo ’18-’45 pa na kraju krajeva našli su se svi na Kosovom polju 28. lipnja 1389, našo se i Slobo tu isto nekih 600 godina kasnije i najavio bitke koje nisu oružane iako ni te nisu isključene. I puklo je tad sve u krvi. Gužvavo je bilo u Sloveniji, gadno u Hrvatskoj a krvavo u Bosni. I opet je sve svšilo na Kosovo.
Otišao sam malo-puno u širinu a da nisam rekao glavnu misao na pameti. Daklem žaliti za ES EF ER JOT i za famoznim Jokijem Brokijem, koji je bez sumnje bio velikan jest vrlo infantilno i naivno. Drago mi je što odrastam u RH. A što nisam dijete socijalizma. Tek sada se mogu zapitati kako je bilo ljudima koji su vjerovali u to sranje od države kad su se probudili jednog jutra pa su im rekli: “Proleteri svih zemalja… zajebali smo se!”.
A vidiš RH nemoraš fanatično volit. Nemoraš doživljavat erekciju kad vidiš zastavu sa 25 naizmjence crveno-bijelih polja. Boli te kurac i za vladu i Sanadera i svašta nešta. Niko ti nemože oduzet to da voliš more, ravnicu, brda, Liku i ostalo. A niko te vala nemože ni naterat da ju fanatično voliš kao sajens-fikšn ES EF ER JOT. I kad se ova naša RH jednog dana rastopi kao boja u razrijeđivaču (onog dana kad postanemo dio velike EU familije) neće ti bit žao odlaska još jedne tvorevine. Nego ćeš fino šetati po recimo Ponte Rossu u Trstu i osjećat ćeš se kao kod kuće. I zviždat češ Betovenovu devetu. Dok se i ta sajens-fikšn ideja ne rastopi kao mješavina razrjeđivača i boje u nečem još lewdjem od razrijeđivaća.
Ništa nije stvarno, istina je tamo negdje.
X-Filesi su zakon.
