Evo zovu iz ćevabdžinice. Nema kajmaka. Ćevapi su postigli neočekivani uspjeh evo i po gradu se svašta priča već. Blagodati Infraneta. Sad ću ja i napravit drugi dio koji če polučit uspjeh prvog dijela nadam se a možda i neće pošto je prvi dio ipak nasto neplanirano u 3 ujtro prilikom testiranja mikrofona. Inaće nastavci ne prolaze dobro. Osim pornića naravno. Zaluđene Budipeštanke 68 – povratak u Ferenzvarosh. To je ovako eto jedan takoreć uspješan nastavak. Šezdeset i osmi slovima da preciziram. Yo.
Ja uvijek kad dođem u taj Brod zapustim blog nekako sam razvaljen na sve strane dok obaviš svo posla što imaš pa daj napij se s ovim, nacugaj s onim, nalij s ovim. Naporno vrlo naporno da se usereš naporno. A i danas sam napakon dotero Windozere malo ured. Format ce dvotočka i tako to pa eto onda sad pišem za djevičanski čistih windozera. Divota od života jedna nema šta.
Nego evo jedna ovako takoreć informacija skoro pa bitna. Gore na Vracama, na liniji razgraničenja između FBiH i RS-a imaju šverceri što prodaju cigara. E pa ja kupijo Niški Marlboro i to za nevjerovatnih 24KM po šteci. Što je povoljno za ovaj kako se zove Marlboro jel. A i dobar je pravo. Švercano from SiCG. Markica sez “Republika Srbija”.
A kad smo kod Niškog Marlbora isto jedna zanimljiva informacija. Prije rata licencu za proizvodnju Marlbora u SFRJ je imala Fabrika Duhana Sarajevo. Onda je licencu dobila Tvornica Duhana Rovinj. Izgubili su tu licencu valjda a sad ju je dobio Niš. Jedini na prostoru EX-YU koji imaju licencu za proizvodnju ove kaubojske cigarete.
Inaće zanimljiva informacija je i ta da je “sarajevski” Marlboro neke tamo godine dobio od Philip Morris korporacije nagradu kao najbolji Marlboro proizveden izvan USA.
Inaće Marlboro je valjda pojam za cigaretu. Sinonim za nikotinski štapić. Moj favorite Marlboro je definitivno onaj kako se zove jel Marlboro Medium. Onako kao crveno-bijeli. Malo blaži od ovog muškog. A i njih ima hrpa. Medium, Lights, Super Lights, Mentol, pa Mentol Light, Mentol Ultra, pa 100s ma svašta nešta.
Inaće meni je Lucky Strike onako kulerskija cigareta. Preprženi duhan. It’s toasted! E he he he. To je kolko sam ja mogao skonat iz nekakvih članaka po infranetu zapravo vojna cigareta. Glavni konzument je bila US ARMY. I prije drugog svjetskog rata su bile zelene kutije. Ili prvog? Uglavnom prije nekog od ratova svjetskih bile su zelene, a od onda pa nadalje i ubuduće bijele. Inače je US ARMY uvijek svojim vojnicima davala cigarete. Do sada, odnosno do rata u Iraqu. Valjda je i vojska bila pred pritiskom jakog anti-duhanskog lobija. Pa kažu da su Iračani prodavali i kutiju cigareta i po 50$. E da sam ja to znao…
Kupijo bi šleper Drinuše i prodavo ih za 10$ kutiju. To je zarada od 9.50$. Po kutiji. Zvali bi me Jimbo da Drina. Glavni švercer zapadno od Najafa. I istočno od Trebinja.
Wozdra
